Crikvenica je smještena u Kvarnerskom zaljevu Jadranskog mora, 33 kilometra udaljena od Rijeke, velikog prometnog čvorišta i središta Primorsko-goranske županije, u sastavu koje se nalazi i Grad Crikvenica.
Cijeli Grad Crikvenica je zapravo morska rivijera s nizom urbanistički gotovo spojenih turističkih mjesta: Selcem, Crikvenicom, Dramljem i Jadranovom. Grad se prostire na oko 28 četvornih kilometara u priobalnom pojasu, oko 15 km dugom i oko 2 km širokom, stisnut između mora i izduženog primorskog grebena, čija je prosječna nadmorska visina oko 300 m. Blizina zračne luke na otoku Krku, putničke i teretne morske luke u Rijeci te dobra cestovna i željeznička povezanost sa srednjom Europom bile su važne pretpostavke za rani razvoj turizma, koji na području današnje Crikveničke rivijere ima tradiciju dužu od stotinu godina.
Brončanodobni mačevi, koplja, sjekire i nakit pronađeni su na više mjesta na prostoru Grada Crikvenice. Na ušću rječice Dubračine, koje je još u antičko doba bilo plovno do današnjeg nogometnog igrališta, već na početku nove ere postojalo je naselje Ad Turres. To je bilo jedno od ključnih mjesta na rimskoj cesti iz Italije za Dalmaciju.
U 8. stoljeću ove predjele naseljavaju Hrvati i u Vinodolu organiziraju svoju Župu koja se sastojala od slobodnih općina. U novu domovinu donose i svoju duhovnu i materijalnu kulturu, o čijim dosezima svjedoče izuzetni primjerci nakita i osobne opreme pronađeni u starohrvatskoj nekropoli Stranče-Gorica nedaleko od Crikvenice. Bavili su se zemljoradnjom, stočarstvom i ribarstvom, a od domicilnog rimskog stanovništva preuzeli su vještinu uzgoja vinove loze. I sâm latinski naziv plodne udoline, Vallis vinearia preveli su u hrvatski Vinodol.
Prestanak ratnih pustošenja omogućio je ponovno naseljavanje priobalja. Na lijevoj strani ušća rječice Dubračine sagrađena je mala crkvica posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Uz nju, knez Nikola IV Frankopan podiže 1412. godine veliku zgradu i daruje ju crkvenom redu pavlina. Ta je samostanska zgrada označila početak stvranja Crikvenice, pa kneza Nikolu Frankopana možemo smatrati njenim utemeljiteljem, a Blažena Djevica Marija se smatra njenom zaštitnicom.
Stoljeća austrijske i mađarske vlasti ostavila su i danas vidljiv "mitteleuropski" trag, kojeg osobito zamjećujemo na hotelskoj arhitekturi. U tom duhu građen je prvi crikvenički hotel Nadvojvotkinje Clotilde (danas ljekarna Jadran), a osobito je izražen na hotelu "Therapia", prvom velikom crikveničkom hotelu sagrađenom 1895. godine, koji je u prvo vrijeme nosio naziv Hotel Nadvojvode Josipa. Iz sezone u sezonu, Crikvenicu su posjećivale okrunjene glave, filmske zvijezde, ali i mnogobrojni obični turisti.
Povoljan smještaj Crikvenice i zaštićenost od jakih vjetrova, i to sa sjevera zahvaljujući obroncima planine Kapele, a s juga zahvaljujući otoku Krku, uvjetuju blagu klimu opuštajućeg tipa. Karakteristična klimatska obilježja na ovom području su suha, vedra i ugodno topla ljeta te blage zime sa zdravim, lokalno uvjetovanim sustavom vjetrova.
Razlika, odnosno amplituda, između prosječnog godišnjeg maksimuma i minimuma temperature je mala pa su kolebanja blaga. Stogodišnji prosjek temperature je 14,2 °C, a prosječna ljetna temperatura iznosi 23,6 °C. Snijeg, magla i temperatura niža od 5 °C su velika rijetkost. Temperatura mora dostiže ljeti maksimalno 27 °C. Morski zrak se odlikuje čistoćom i raspršenim zdravim oligomineralima, a nema štetnih peludnih alergena i otpadnih plinova. Moderno prihvaćanje vrijednosti balneo, klimato i talasoterapije u vrhunskim medicinskim centrima Europe potaklo je izgradnju zdravstvenih objekata i ustanova u Crikvenici.
Crikvenica je jedno od najstarijih ljetovališta na Mediteranu i poznatog lječilišta s blagom klimom i bujnom zimzelenom vegetacijom. Ljeto je ipak period kada ovo mjesto najintenzivnije živi. Lijepe pješčane i šljunkovite plaže pružaju zadovoljstvo kupanja u čistom moru i hladovitu zaštitu mediteranskog raslinja za vrijeme dugih sunčanih sati.
Ponuda je raznovrsna: šetnje uz more i planinarenje okolicom, bavljenje raznovrsnim sportovima na moru i kopnu, ribarske fešte i karnevalska ludovanja, ples i zabava na hotelskim terasama i noćnim klubovima, koncerti klasične glazbe i izložbe slika, uživanje u gastronomskim specijalitetima, izleti brodovima i autobusima u bližu i dalju okolicu, lov i ribolov. Treba posjetiti najstariji hotel Therapia, izgrađen 1895., iako je danas čak i bivši pavlinski samostan pretvoren u hotel, a po crkvi toga samostana grad je i dobio ime. Crikvenica je lijepa i zimi, posebice zbog raskošnih karnevalskih svečanosti u siječnju i veljači, a u okolici smjestio se niz malih naselja među kojima su Grižane, gdje se koncem petnaestog stoljeća rodio slavni slikar Juraj Julije Klovic, renesansni Michelangelo minijature.
Maškare su u crikveničkome kraju oduvijek bile jedan od najomiljenijih oblika razonode, koji u sebi krije simboliku dozivanja proljeća i tjeranja duhova zime, igre zamjene uloga i identiteta, rješavanja tereta prošlosti i otvaranja novih, boljih mogućnosti. Ulice stare Crikvenice bile su ispunjene maštovitim dječjim i odraslim krinkama i originalnim načinima zabave, a zasigurno su najpoznatije utrke na magarcima, kojih se mnogi još prisjećaju s osmijehom.
Suvremena Crikvenica nastoji sačuvati vrijednosti kulturne baštine, njeguje nasljeđenu tradiciju Maškara, uobličuje je u moderno ruho i prilagođava bržem ritmu života, kreira nove običaje, a istovremeno slijedi, poštuje i s ponosom se prisjeća starih.
