Brončanodobni mačevi, koplja, sjekire i nakit pronađeni su na više mjesta na prostoru Grada Crikvenice. Na ušću rječice Dubračine, koje je još u antičko doba bilo plovno do današnjeg nogometnog igrališta, već na početku nove ere postojalo je naselje Ad Turres. To je bilo jedno od ključnih mjesta na rimskoj cesti iz Italije za Dalmaciju.
U 8. stoljeću ove predjele naseljavaju Hrvati i u Vinodolu organiziraju svoju Župu koja se sastojala od slobodnih općina. U novu domovinu donose i svoju duhovnu i materijalnu kulturu, o čijim dosezima svjedoče izuzetni primjerci nakita i osobne opreme pronađeni u starohrvatskoj nekropoli Stranče-Gorica nedaleko od Crikvenice. Bavili su se zemljoradnjom, stočarstvom i ribarstvom, a od domicilnog rimskog stanovništva preuzeli su vještinu uzgoja vinove loze. I sâm latinski naziv plodne udoline, Vallis vinearia preveli su u hrvatski Vinodol.
Prestanak ratnih pustošenja omogućio je ponovno naseljavanje priobalja. Na lijevoj strani ušća rječice Dubračine sagrađena je mala crkvica posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Uz nju, knez Nikola IV Frankopan podiže 1412. godine veliku zgradu i daruje ju crkvenom redu pavlina. Ta je samostanska zgrada označila početak stvranja Crikvenice, pa kneza Nikolu Frankopana možemo smatrati njenim utemeljiteljem, a Blažena Djevica Marija se smatra njenom zaštitnicom.
Stoljeća austrijske i mađarske vlasti ostavila su i danas vidljiv "mitteleuropski" trag, kojeg osobito zamjećujemo na hotelskoj arhitekturi. U tom duhu građen je prvi crikvenički hotel Nadvojvotkinje Clotilde (danas ljekarna Jadran), a osobito je izražen na hotelu "Therapia", prvom velikom crikveničkom hotelu sagrađenom 1895. godine, koji je u prvo vrijeme nosio naziv Hotel Nadvojvode Josipa. Iz sezone u sezonu, Crikvenicu su posjećivale okrunjene glave, filmske zvijezde, ali i mnogobrojni obični turisti.