Đakovo je grad biskupa, književnika i slikara, ali i velikih manifestacija (Đakovački vezovi i Đakovački bušari).
Grad Đakovo, sa svojom bogatom poviješću i sadšnjošću Vas poziva u posjetu tijekom cijele godine. Bogatom gastronomskom ponudom, uz nezaobilazna đakovačka vina, sigurno ćete biti zadovoljni. Ako želite vidjeti nešto od naših znamenitosti, podsjetit ćemo Vas samo na neke:
Katedrala bazilika Sv. Petra, poznatija po imenu svoga graditelja đakovačkog biskupa i hrvatskog mecene J. J. Strossmayera, kao Strossmayerova katedrala, oduševit će Vas svojom ljepotom. Njezinih sedam bogato ukrašenih oltara, brojni kipovi, reljefi i fresko slike poznatih majstora onoga vremena neće Vas ostaviti ravnodušnim. Ispod katedrale je kripta, a u dvorištu biskupskog dvora ostaci zidina iz 14. stoljeća.
Izlaskom iz katedrale na Strossmayerov trg okružen biskupskim kurijama i Sjemeništem, pogled Vas vodi na spomenik biskupu Josipu Juraju Strossmayeru. U neposrednoj blizini katedrale, iza Biskupskog dvora nalazi se Strossmayerov perivoj, s pozornicom na kojoj se održavaju priredbe Đakovačkih vezova, a ako krenete od katedrale pješčkom zonom - korzom (18. i 19. stoljeće) doći ćete do crkve Svih Svetih iz 14. stoljeća (nekadašnja džamija).
tz-djakovo.hr
Brojni arheološki lokaliteti nalaze se u gradu i okolici. Oni su ispisali bogatu povijest ovoga grada. Iskopavanja iz 1997. godine potvrđuju život na širem području grada već u neolitiku, oko 5.500 godina prije Krista, koji kroz dugu i burnu povijest traje do današnjih dana.
Đakovo se prvi puta spominje u poznatim pisanim dokumentima 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad - sjedište Đakovačko-srijemske biskupije. Sam grad se u pojedinim periodima svoje povijesti spominje pod sličnim imenima: DYACO, DIACO, DYACOW...
Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina - grad tada dobiva naziv JAKOVA. To je mračni dio povijsti grada. Srušene su skoro sve katoličke crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada.
Poslije odlaska Turaka u Đakovu se gradi nova, skromnija katedrala i biskupski dvor. To je bila druga po redu od tri koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno. Gradili su ju biskupi Patačić i Bakić.
Današnja katedrala-bazilika Sv. Petra sagrađena je u neogotičko-romanskom stilu. Biskup Strossmayer ju je počeo graditi 1866. godine u 52. godini života i 16. godini biskupske službe. Gradnja je trajala punih 16 godina (do 1882. godine), od toga 4 godine vanjski građevinski radovi, a 12 unutrašnje uređenje katedrale. Za gradnju katedrale potrošeno je 7 000 000 komada opeke koja je pečena u Đakovu. Kamen je dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Projektanti katedrale su bili arhitekti iz Beča Karlo Rősner i Fridrich Schmidt. Unutrašnje uređenje je povjereno njemačkim slikarima koji su živjeli u Rimu, ocu i sinu Alexandru-Maximilianu i Ludwigu Seitzu. Katedrala ima 7 oltara, a krase ju 43 fresko slike, 31 kip i 32 reljefa, te orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5 486 svirala.
Đakovačka biskupija i njeni biskupi ostavili su u gradu brojne dokaze svoga djelovanja. U gradu još i danas postoje brojni dokazi njihova djelovanja. Biskup Patčić 1706.god. obnavlja ergelu.
Godine 1773. Đakovo postaje središte sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke i Srijemske koje obuhvaćaju sve sjeveroistočne hrvatske krajeve.
Biskup Antun Mandić otvara, danas najstariju visokoškolsku ustanovu Slavonije i Baranje, Bogoslovno sjemenište. Poduzima i velike gospodarske zahvate na vlastelinstvu, posebice u uzgoju vinograda. Ime mu je sačuvano u nadaleko poznatim mandićevskim vinogradima.
Imenovanjem Josipa Jurja Strossmayera biskupom 1849. god. razvoj grada je u novom usponu. Biskupsko vlastelinstvo postaje uzorno gospodarstvo sa znatnim prihodima koji velikom biskupu omogućuje neviđene mecenske pothvate u Hrvatskoj (HAZU), a Đakovu s novom katedralom, te brojnim crkvenim i gospodarskim zdanjima daje novo lice.
Povijest Ergele Đakovo počinje osnivanjem biskupije darovnicom deset arapskih konja i jednim pastuhom, iako se za godinu osnivanja uzima 1506. Prema biskupu Bakiću uzgoj konja na vlastelinstvu postoji već 1374.god. Uzgoj traje i danas u Državnoj ergeli lipicanaca, koja se svrstava među najstarije u Europi, kao i kod sve većeg broja privatnih uzgajivača konja. Niz godina je Ergela bila u sastavu PIK-a Đakovo, a danas je to Državna ergela lipicanskih konja, zadužena za uzgoj i selekciju.
Đakovo je oduvijek bio obrtnički grad. Godine 1813. osnovano je udruženje obrtnika CEH. Industrijski razvoj je počeo izgradnjom mlinova i ciglana, a brojni obrtnici raznih struka ponudom svojih proizvoda pridonijeli su da je Đakovo, posebno po svojim sajmovima, postalo trgovište poznato u cijeloj Slavoniji. Danas je Đakovo grad s preko 30.000 stanovnika.
tz-djakovo.hr
Đakovo turistima nudi obilje povijesnih, kulturnih i prirodnih vrijednosti, u tolikoj mjeri da ih u jednom danu mogu samo razgledati, a ako ih žele bolje upoznati, moraju u gradu ostati duže. Unutar stare jezgre grada nalaze se brojni sakralni objekti koji se stapaju u prostor i čine sa brojnim drugim kulturno povijesnim spomenicima ovaj grad prepoznatljivim i jedinstvenim. Izletnicima, ribičima i lovcima, jezera i šume Đakovštine pružaju užitak u nedirnutoj prirodi.
Katedrala sv. Petra - prema riječima pape Ivana XXIII. đakovačka je katedrala "najljepša crkva između Vencije i Carigrada", a njezina izgradnja počinje 1866. godine.
Biskupski dom, zapravo dvorac je izgrađen u 18. st. u kasnobaroknom stilu. U njemu su i danas smješteni uredi Đakovačke i Srijemske biskupije.
Bogoslovno sjemenište - u ovoj zgradi osnovana je najstarija visoko školska ustanova u Slavoniji i Baranji. Krasi ju kapela s korom izgrađena u hambarskom stilu s drvenim stropom.
Crkva Svih svetih - pretpostavlja se da je sagrađena u 14. st. kada se spominje župna crkva Sv. Lovre. U vrijeme vladavine Turaka je bila pretvorena u džamiju. Obnovljena je u orijentalnom stilu.
Ergela lipicanaca - plemeniti četveronožni aristokrati iz đakovačke ergele lipicanaca, jedne od najstarijih u Europi, pronijeli su glas o Đakovu daleko izvan granica Hrvatske.
Korzo - Pješačka zona kroz staru gradsku jezgru proteže se od katedrale do crkve Svih Svetih i svakodnevno je okupljalište svih uzrasta.
Strossmayerov perivoj - Iza katedrale, nalazi se veliki park sa pozornicom, na kojoj se svake godine održavaju folklorne priredbe nadaleko poznatih Đakovačkih vezova.
Samostan sestara sv. Križa - Samostan je sjedište Hrvatske provincije Milosrdnih sestara Sv. Križa, a sagrađen početkom 19. st. U sklopu Samostana je crkva posvećena Srcu Isusovu.
tz-djakovo.hr
Dolaskom u Đakovo kroz cijelu godinu možete uživati u različitim kulturno-turističkim manifestacijama. Svaki period godine ima svoju manifestaciju, svaka manifestacija ima svoje sudionike i izvođače, a sve njih rado posjećuju brojni posjetitelji i građani.
Đakovački vezovi su osnovani 1967. godine povodom međunarodne godine turizma. Uz bogatu izdavačku djelatnost do današnjih dana prerasli su u jednu od najvećih manifestacija ovakve vrste u Hrvatskoj. Na tisuće narodnih nošnji izvučenih iz škrinje zaborava, na tisuće sudionika iz Slavonije i Baranje, cijele Hrvatske, Europe, ali i svijeta donose nam pjesme, plesove i običaje svojih zavičaja već niz desetljeća u Đakovo.
Skupi se u Đakovu svake godine početkom srpnja mnoštvo ljudi sa svih krajeva svijeta, a tih dana broj žitelja u gradu se udvostruči. Tjedan dana cijeli grad živi u tom duhu jer se održavaju nadaleko poznati Đakovački vezovi. Đakovačke ulice i trgovi, postaju pretijesni za primiti ovako veliko mnoštvo, pa se dio programa seli u prostrani, hladovinom stoljetnih krošnji prekriveni i amfiteatralnom pozornicom obogaćeni Strossmayerov park. Sa ponosom treba istaknuti da je ova turističko kulturna manifestacija objedinila tri tradicije ovoga kraja; folklora, gastronomije i uzgoja konja.
Početkom veljače kada zimska hladnoća okuje naše gradove i sela na ulicama našega grada pojavljuju se bušari. To znači da je vrijeme poklada i karnevala, te da uskoro dolazi korizma, vrijeme žalosti, odricanja i pokore. Potaknuti ovom tradicijom 1994. godine u Đakovu je osnovan karneval koji danas nosi ime Đakovački bušari. Đakovački bušari su po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Hrvatske udruge karnevalskih gradova.
Dva puta godišnje okupe se slavonski kulinari u Đakovu donoseći svoje proizvode na izlaganje i ocjenjivanje. Program nosi ime Gastro fest. Osnovni cilj Gastro festa je promoviranje bogate gastronomske ponude Slavonije i Baranje. U okviru Đakovačkih vezova održava se ljetni Gastro fest. U nekoliko dana izredaju se najbolji kuhari jela iz kotlića, a najbolji proizvođači slavonskog kulina imaju jedan dan posvećen kulinu. U vrijeme održavanja Đakovačkih bušara organizira se pokladni Gastro fest sa izložbom kobasice i slanine.
Oko Sv. Kate (krajem studenoga) svake godine od 1998. u Hrvatskom domu u Đakovu održava se Smotra starogradskih plesova i pjesama Hrvatske. Ovo je priredba koja ima za cilj očuvanje običaja, pjesme i plesa građanske tradicije i uvijek i ponovo izazove oduševljenje bogatstvom i raskoši građanskih kostima.
tz-djakovo.hr
Ergela u Đakovu osnovana je davne 1506. godine, što je svrstava među najstarije ergele u Europi i govori o dugoj tradiciji uzgoja konja na tom području. Konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 18. stoljeća.
Danas kao Državna ergela lipicanaca Đakovo, za uzgoj i selekciju konja koristi dvije lokacije – Pastuharnu, smještenu u srcu Đakova, i Ivandvor, u neposrednoj blizini grada. Osim uzgoja i selekcije konja, Ergela se bavi i dresurom čija kvaliteta se potvrđuje zauzimanjem zapaženih mjesta na konjičkim natjecanjima.
Brojnim nastupima u svijetu, đakovački lipicanci pronosili su i pronose glas o Đakovu i Đakovštini. Tako je, oduševljena nastupom đakovačkih lipicanaca na otvorenju Olimpijskih igara, engleska kraljica Elizabeta II., dobra poznavateljica ovih plemenitih životinja, 1972. posjetila Ergelu i provezla se gradom slavnim i nadaleko poznatim četveropregom đakovačke ergele.
Osim svoje osnovne djelatnosti, radi velike atraktivnosti za najširu javnost i sve većeg broj ljubitelja konja i konjičkog sporta, Državna ergela lipicanaca Đakovo postala je nezaobilazno odredište turističkih posjeta u Đakovo, Slavoniju, ali i Hrvatsku.
ergela-djakovo.hr
Zlatovez je veoma dekorativna tehnika ručnog rada koji se udomaćio u većem dijelu Slavonije. Imamo tri vrste zlatoveza: zlatovez na skroz, zlatovez preko kartona i usnivani zlatovez. Zlatovez preko kartona se radi tako da se pamučnim koncem se prihvaća, preko kartonskog predloška, zlatni konac.S opake strane se ne smije vidjeti zlatni konac. Takav vez je omogućavao štednju zlatnog konca tj. moglo se puno više površine ˝pozlatiti˝. Njome su se u prošlosti ukrašavali izuzetno svečani odjevni predmeti. Takva odjeća je oblačena samo na posebne crkvene svečanosti i to samo ako je vrijeme bilo sunčano, tako bi se što dulje očuvala i trajala generacijama. Odjeća vezena zlatovezom se ne smije prati, tako da se ne smije oblačiti po kišovitom ili maglovitom vremenu.
slavonskizlatovez.bloger.hr
Osnovne karakteristike kuhinje Slavonije i Baranje su obilne porcije ukusna i poprilično začinjena jela. Trendovi “zdrave prehrane” nisu još zaživjeli u većini slavonskih restorana. Za hladno predjelo se obično servira kulin, svježi kravlji sir posut slatkom paprikom i slavonska šunka uz razno kiselo povrće. Toplo predjelo je čobanac (ljuti jušni gulaš) ili riblji paprikaš s domaćom tjesteninom, te pogačice od sala. Slijedi raznovrsna ponuda specijaliteta od riječne ribe - šarana, soma, smuđa i kečige ili mesnih specijaliteta kotlovine, roštilja i odrezaka punjenih slavonskom šunkom, sirom, gljivama, pileći paprikaš, te divljač na razne načine. Kao prilog se često služi sataraš ili ajvar. Za desert treba svakako probati gužvaru, orehnjaču, makovnjaču i savijaču od svježeg kravljeg sira.
Pića:
Bijela vina: graševina, pinot bijeli i sivi, chardonnay, sauvignon
Crna vina: traminac crveni, frankovka crna, pinot crni
Rakije: Travarica, Loza, Šljivovica, Orahovača, Medovača
Đakovačko vinogorje poznato je po kvalitetnim vinima: graševina (kvalitetno, bijelo, suho vino), rizling (Kvalitetno, bijelo, suho vino, poznatije kao, "Ðakovački rizling", dobiveno dodavanjem rizvanca graševini), rajnski rizling (kvalitetno bijelo, suho do polusuho vino), traminac (kvalitetno do vrhunsko, bijelo, mirisno, suho vino), sauvignon i chardonnay (kvalitetno, bijelo, suho vino), bijeli pinot (vrhunsko bijelo, suho vino, žuto-zelenkaste boje i fino izražene svojstvene sortne arome).
