Smješten u slikovitom prirodnom okružju, okrenut južnoj, sunčanoj strani svijeta, koja mu je podarila svu mediteransku privlačnost i vedrinu, okrenut moru koje mu je uzvratilo sjajnom i neponovljivom povjesnicom, Hvar je neiscrpna riznica prizora, ugođaja i avantura.
Ime mu dolazi od riječi PHAROS - grčkog naziva za otok Hvar i grad koji se nekoć nalazio na mjestu današnjeg Starog Grada (a od kojega je Hvar u 13. st. preuzeo naslov otočkog središta).
Slavu i moć Hvar je stekao tijekom srednjeg vijeka kao važna luka u okviru mletačkoga pomorskog imperija. Danas je pak turističko središte otoka i jedno od najomiljenijih turističkih odredišta dalmatinske rivijere - gradić nasmijanih i ljubaznih žitelja gotovo u potpunosti predanih turizmu.
Hvar pripada grupi srednje-dalmatinskih otoka. Nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, usred skupine otoka koji su dijelom ove županije. Gledano po neposrednom susjedstvu, sjeverno od njega se nalazi otok Brač, a južno od njega se nalaze Šćedro (od kojeg ga dijeli Šćedorski kanal), Vis (više prema jugozapadu), Paklinski otoci, Korčula i poluotok Pelješac.
Duljine je 72 km, a u na širem dijelu je širok 10,5 km. Ukupna duljina obale mu je 254,2 km. Površine je 299,7 kilometara četvornih što ga čini četvrtim hrvatskim otokom po površini. Najviši vrh je sv. Nikola, visok 628 metara.
Cesta koja povezuje grad Hvar na zapadnoj i Sućuraj na istočnoj strani otoka iznosi 84 km. Otok Hvar je svojom površinom uglavnom prekriven borovom šumom što čini izuzetno ugodnu klimu i vinogradima koji proizvode i do 50 000 hektolitara vina godišnje.
Otok je naseljen još u pretpovijesno doba, još prije 6000 godina. Iz tog razdoblja na otoku postoje nalazi osebujne Hvarske kulture (3500.--2500. g.pr.Kr.), poznate po bojanoj keramici. Poznat su nalazi iz Markove i Grapčeve špilje, u kojoj je pronađen najstariji prikaz broda u Europi na ulomku keramičke vaze, te lokalitet Purkin kuk sa megalitima. Kasnije, otok naseljavaju Iliri.
Hvar je bio mjesto starogrčke kolonizacije u 4. st. pr. Kr.. Na njemu je u to doba, 385. g. pr.Kr. osnovan Pharos, na mjestu današnjeg Starog Grada. Rečeni Pharos je bio polisom. Ne zna se je li bilo ostalih starogrčkih naselja na otoku, možda neko na mjestu današnjeg Hvara (znanstvenici su tu smještali Herakleju ili Dimos). U Starigradskom polju sačuvaj je ager, izvorna starogrčka katastarska podjela zemlje s kamenim međašima (gomilama) koji je i danas vidljiv.
Padom Sirakuze, bitne zaštitnice ovog otoka, dolazi kraj vlasti starih Grka. Otok pada pod vlast starog Rima 219. pr.Kr., a Pharos dobija ime Pharia.
Nakon pada zapadnog Rimskog carstva, otok ostaje u okviru Bizanta. U vrijeme kasne antike povećalo se stanovništvo otoka. To razdoblje obiluje arheološkim nalazima. Nastao je veliki broj novih villa rustica na povjesnom ageru ali i na do tada zapuštenim istočnim dijelovima otoka. O tom razdoblju postoji praznina u pisanim izvorima sve do doseljenja Slavena.
Tada dolazi u trostoljetni posjed Neretvanske kneževine. U istom razdoblju, stanovništvo se poslavenjuje u potpunosti i poprima hrvatski jezik, kulturu i nazive. Tada se na otoku i naselilo starohrvatsko pleme Slavogosta. U 11. stoljeću postaje dijelom srednjovjekovne hrvatske kraljevine Petra Krešimira IV.. Poslije se u vlasti smjenju Mletačka Republika, Bizant, Hrvatsko-ugarska kraljevina.
1331. se komuna konačno stavlja pod mletačku zaštitu od omiških gusara. 1420. godine ga Mlečani u potpunosti nadziru. Mletačka vlast je bila sve do pada Mletaka, 1797. godine. U tom razdoblju je grad Hvar bio glavna mletačka luka na istočnoj jadranskoj obali. Otok Hvar je bio dijelom iste upravne jedinice, kao i otok Vis, Hvarske komune. Trag te podjele je današnja Hvarsko-bračko-viška biskupija.
Od 1510. do 1514. godine traje Ustanak hvarskih pučana pod vodstvom Matija Ivanića protiv hvarskih plemića. Pučani su svrgnuli plemićku vlast na otoku, a ustanak je na kraju ugušila Venecija.
Nakon 1797. godine, otok Hvar dolazi pod vlast Habsburške Monarhije. Od 1806. do 1814. kratkotrajno je pod Napoleonovom Francuskom, a potom je ponovno u sastavu Habsburške Monarhije, odnosno reorganiziranjem iste, u austrijskom dijelu Austro-Ugarske. Tada dolazi "malo zlatno razdoblje" za ovaj otok: uređene su sve otočne luke, napravljen je katastar, događa se mala industrijalizacija, a uzlazni konjunkturni krug na poljodjelskom tržištu (vinova loza, buhač, levanda) jača srednji sloj stanovništva, a zaostajanje nižih slojeva se ublažilo uljevom glavnice na otok. Do pojave parobroda, otok je imao svoju trgovačku mornaricu.
U gradu Hvaru su tada otvorili konzulate Grčka, Parma, Papinska država i Napuljsko Kraljevstvo.
Godine 1858. na Hvaru je otvorena prva meteorološka postaja u Hrvatskoj.
Godine 1868. je osnovano prvo turističko društvo ("Higijeničko društvo").
Raspadom Austro-Ugarske 1918. godine, ulazi u Državu SHS. Kraljevina Italija zaposjeda otok iste 1918. godine i ostaje sve do 1921., kada konačno postaje dijelom Kraljevinu SHS/Kraljevine Jugoslavije.
Godine 1941., padom Kraljevine, Hvar ulazi u sastav NDH, gdje je bio dijelom velike župe Cetina.
Padom vlasti NDH, dijelom je NR Hrvatske/SR Hrvatske. Otok je bio jedna upravna jedinica, općina Hvar sa sjedištem u gradu Hvaru.
Osamostaljenjem Hrvatske 1991. godine, Hvar se dijeli na četiri općine: Grad Hvar, Stari Grad, Jelsa i Sućuraj.
Plaže na Hvaru su uglavnom kamenito - šljunčane, nalaze se u uvalama, okružene borovom šumom ili niskim raslinjem. Na Hvaru postoje i prirodne pješčane plaže, uglavnom na sjevernoj strani otoka, zbog činjenice da su sjeverni vjetar (bura) i valovi na sjevernoj strani snažniji od onih na južnoj. Tako je i šljunak na šljunčanim plažama uglavnom sitniji u uvalama na sjeveroistočnoj strani otoka, pa tako i pogodniji za djecu. Sitnog šljunka ima i na jugozapadnoj strani otoka koja je okrenuta otvorenom moru, kraj mjesta Ivan Dolac, Zavala i Milna. Plitke pješčane plaže u dubokim uvalama mogu se naći kraj Jelse i u uvali Mlaska kraj Sućurja, a i na južnoj strani na plaži "Česminica" u Sućurju
Ali jedno je sigurno, gdje god na Hvaru otišli na kupanje čeka vas kristalno prozirno, čisto i nezagadjeno more!
Otok Hvar je dug 68 kilometara, nakon Cresa najduži Jadranski otok a četvrti po ukupnoj površini (300 četvornih metara). Cesta koja prolazi čitavom dužinom otoka, od grada Hvara do krajnjeg istočnog mjesta Sućurja, duga je 84 kilometra. Visoka zaravan od brda Sv. Nikole (626 m nadmorske visine) do Humca (603 m), a koja se proteže od Svete Nedjelje do Jelse, dijelom je pokrivena borovom šumom a dijelom obradivim površinama koje karakterizira osobita ljepota i svježa klima. Nizina koja se prostire između Staroga Grada, Vrboske i Jelse je obrađena vinovom lozom, od koje se godišnje proizvede do 50 000 hektolitara vina.
Hvar je manje poznat po svom kamenu od obližnjih otoka Brača i Korčule ili Trogira na kopnu. Pa ipak, takozvana “Grčka spilja” blizu Mikićevice s ostacima drevnog kamenoloma, nekoliko znamenitih kamenih uradaka, zapisi putopisaca koji su o Hvaru govorili kao o “gradu mramora” te čitav niz poznatih klesara sve do najpoznatijih hrvatskih modernih kipara upućuju na gotovo zaboravljenu tradiciju obrade kamena. Postoje dokumenti o izvozu bijelog vapnenca u Berlin za gradnju zgrade Parlamenta, vladinih zgrada i palača Federalnog vijeća.
Otok je prekriven zimzelenim hrastom (Orno-Quercetum ilicis) i borovima (Pinus halapensis Mill. i Pinus nigra dalmatica). Otočić Šćedro je osobito bogat raznolikim mediteranskim stablima i biljkama. Bjelogorični orijentalni grab (Carpinetum orientalis croaticum) javlja se na višim brdima, oko 400 metara nadmorske visine.
Vino, lavanda i med su dugo vremena bili glavni poljoprivredni proizvodi Hvara. Hvarsko se vino, zajedno s ostalim dalmatinskim vinima, uspješno izvozilo u Francusku i Mađarsku u periodu 1870–1894., kada je filoksera poharala većinu dalmatinskih vinograda. U to je vrijeme, početkom 20. stoljeća, velik broj otočana emigrirao u Sjevernu i Južnu Ameriku. Hvarani su postali pioniri uzgoja vinove loze u Kaliforniji, a i danas uvelike učestvuju u tamošnjoj proizvodnji vina. 1880-ih je ukupna proizvodnja ruzmarinova ulja na otoku dostigla 20 000 kilograma. Ulje se početkom 20. stoljeća izvozilo u Trst, odakle su ga otkupljivale tvornice parfema iz Engleske, Francuske i Njemačke. Ruzmarin se bere za sunčanih dana, obično od lipnja do sredine kolovoza, ponekad i do kraja rujna, na područjima koja se iskorištavaju svake treće godine. Za razliku od Španjolske, u kojoj se destilira cijela ubrana biljka, ovdje se u procesu destilacije koristi samo suho lišće.
Hvarski je akvatorij od pradavnih vremena bio poznat po obilju srdele i druge plave ribe, posebno dio akvatorija od Paklenih otoka do Lukavca i istočno od Šćedra prema Pelješcu. Hvar je jedan od najbolje proučenih dalmatinskih otoka na području prirodnih znanosti i zoologije.
Klima otoka Hvara, s obzirom na zemljopisni položaj, značajna je po blagim zimama i sušnim ljetima. Središnja godišnja temperatura, mjerena u razdoblju od 60 godina, iznosi 16,2°C, pa je Hvar još u prošlom stoljeću bečki klimatolog J.Hann nazvao «Jadranskom Madeirom». Najniži apsolutni minimum -7,2°C zabilježen je 05. siječnja 1976.
Mjesec siječanj ima najnižu temperaturu zraka, u prosjeku 8,6°C, veljača 9°C, a prosinac 10,5°C, srpanj i kolovoz su najtopliji mjeseci, i kad je u srpnju srednja temperatura u prosjeku 23,4°C, u kolovozu je 23,2°C.
Relativna vlaga u zimskim je mjesecima 67%, u proljeću 66%, a u jesen 68%. Oblačnost dana je najveća u siječnju (5), a najmanja u srpnju (1,6), pa Hvar u prosjeku godišnje ima 2.715 sunčanih sati. Prosjek oborina je 788,7 mm godišnje.
Kroz desetogodišnje razdoblje snijeg je padao 5 puta u siječnju, a 3 puta u veljači. Zimi puše najjači sjeveroistočnjak «bura», a u proljeće i jesen najčešći je jugoistočnjak «jugo», dok ljeti s mora puše blagi i ugodni sjeverozapadnjak «maestral» koji znatno rashlađuje zagrijano kopno.
Južne ekspozicije otoka su zimi ugodnije jer su zaštićene od hladne bure. Najugodniju i najblažu klimu ima naselje Hvar koji leži u zaljevu otvorenom prema zapadu a zaštićenom povišenim terenima sa sjevera i juga.
Skladna simbioza naselja i okoliša osobito je dojmljiva u nekim starim selima poput Gornje Prapratne, Zagradaća, Humca, Priloga, Maslinovika, Jurkova Dolca, Rašnika, Zablaća i Malog Grablja. To su mala mjesta specifične seoske arhitekture u kojima se i danas mogu pronaći stari predmeti korišteni u kućanstvima. Neka od tih naselja karakteriziraju trimi, nevelike nastambe za pastire, osobito na istočnoj i južnoj strani otoka.
Od narodnih običaja najzanimljivije su otočke procesije tijekom Velikog tjedna, osobito procesija Za Križem koja se odvija u noći Velikog četvrtka u krugu šest župa: Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirča, Vrbanja i Vrboske. Razvila se iz procesije koja se održala kao znak pokajanja nakon što je, u jeku društvenih previranja na otoku 1510. godine, uoči same bune hvarskih pučana, jedan mali križ u gradu Hvaru čudom proplakao krvavim suzama. Procesije kreću iz šest župnih crkava točno u pola noći i kreću se u smjeru kazaljke na satu tako da se za vrijeme osmosatnog trajanja procesije križevi nikada ne sretnu, što bi prema narodnom vjerovanju bio znak velike nesreće. Put koji vodi od crkve do crkve osvjetljava se svjetiljkama i spužvama namočenim u parafinsko ulje, a na prozore kuća ljudi stavljaju svijeće. Za vrijeme procesije pjevači pjevaju impresivnu pjesmu Gospin plač, koja potječe iz 15. stoljeća. Svećenici samo ispraćaju i dočekuju procesije na njihovim postajama.
Jedan od najpoznatijih tradicionalnih proizvoda na otoku je kraljevska vodica, čist destilat ruzmarinovog ulja koji su još u 19. stoljeću putopisci preporučavali za ispiranje grla i kao lijek protiv skorbuta. S proizvodnjom ruzmarinovog ulja u velikim količinama krenulo se krajem 17. i početkom 18. stoljeća, najvjerojatnije u selu Brusju. U Grablju je krajem 19. stoljeća postojala čak i Ruzmarinova zadruga. Ruzmarinov destilat i lišće izvozili su se u Njemačku, New York, čak i Brazil. Ulje mažurana je također vrlo cijenjeno za masažu reumatskih zglobova.
Hvar je, osim ruzmarina i kraljevske vodice, i otok ljubičastih polja lavande. Od prve se tri grančice iz Velog Grablja ova aromatična biljka izuzetnih osobina raširila hvarskim poljima. Lavandino se ulje koristi protiv moljaca te u proizvodnji mirisa i krema. Cvate tijekom lipnja, srpnja i kolovoza, a ljekoviti dio biljke je njen cvijet koji treba ubrati čim procvate.
Poznati su i hvarski kolači, posebno paprenjaci iz Staroga Grada. Pjesnik Petar Hektorović spominje ove tradicionalne kolače u svom Ribanju. Osnovni sastojak im je šafran, koji je uz med i korijander bio veoma važan proizvod otoka u 16. stoljeću. Korijander je korišten kao antiseptik i sastojak brojnih ljubavnih napitaka.
U grad Hvar se može doći trajektom direktno u Hvarsku luku, ili cestom iz središnjeg dijela otoka, ali bez obzira odakle mu prišli, Hvar se odmah doima kao grad spomenik. Stoljeća su klesala njegove zidove, epohe, a najviše renesansa, su mu davale oblik. Spomenici u spomenicima, spomenici na spomenicima, grad Hvar je dragulj skriven u vremenu.
Predlažemo posjetiti; Tvrđavu Forticu (Španjola); Hvarsku katedralu; Hvarsko kazalište (i Arsenal) utemeljeno 1612. godine, Franjevački samostan ... Pa ipak, Hvar nisu samo spomenici, tu je i Hvarska luka, Pakleni otoci, smješteni ispred ulaza u Hvarsku uvalu, njegovi hoteli, apartmani, njegova klima koja liječi, njegovi restorani i kafići, ljubazni domaćini, sve što čini duh ekskluzivnog turističkog odredišta.
Noćni život Hvara izmedju ostalog, privlači mlade ljude željne dobre zabave iz svih krajeva svijeta. Tipičan dan partijanera podrazumijeva dizanje blizu podneva, zatim ispijanje kave na jednom od štekata Hvarskih caffe barova s pogledom na rivu ili pjacu.
Ručak u jednom od brojnih hvarskih restorana s svježom ribom, domaćim maslinovim uljem i povrćem i kvalitetnim domaćim vinom, zatim zauzimanje mjesta u jednom od izletničkih brodova koji voze u jednu od uvala na Paklenim otocima, uživanje u čistom moru suncu do večeri.
Poseban dio hvarske turističke ponude jest boravak u netaknutim uvalama blizu grada koje se mogu posjetiti automobilom, biciklom ili inspirativnim šetnjama mediteranskim krajolikom. U ovim uvalama moguće je kupanje, a gotovo svaka ima i restaurant ili prikladno mjesto za osvježenje.
Dodamo li prirodnim čarima smjestaj visoke kvalitete i mediteransku srdačnost i uslužnost grad Hvar postaje idealno odredište za odmor za društvo, parove i obitelji.
Grad Hvar se ponosi najstarijim pučkim (narodnim) kazalištem u Europi. Hvar su izgradili kroz stoljeća priznati domaći i strani arhitekti, na platno prenijeli umjetnici. Ali grad Hvar najbolje sam priča svoju priču o sebi. Dođite i doživite dio legende.
Smješten na istočnom rtu otoka Hvara, Sućuraj leži u veličanstvenom dekoru što ga tvore brda Biokova, Pelješca i more.
Tijekom stoljeća Sućuraj su naseljavali i oblikovali Iliri, Rimljani, Slaveni, Mlečani i Francuzi, a svoje zlatno doba Sućuraj dozivljava u 17. stoljeću iz kojeg vremena datira i mletačka Fortica sagrađena za obranu od napadača. U novije vrijeme Sućuraj se razvio u mali gradić koji je sam po sebi spomenik (1975. godine dobiva svojstvo spomenika kulture) jer je sačuvao nasem današnjem zivotu slijed arhitektonskih oblika prošlosti. Crkva sv. Ante Padovanskoga u baroknom stilu sa elementima gotike danas predstavlja jedan od najvrijednih spomenika sućurjanske sakralne kulturne baštine.
Drugi vrijedan spomenik je samostan sv. Augustina i crkva sv. Jurja koja nastaje postupno od 13. stoljeća, a razvila se najviše u 15. i 16. stoljeću. Dobro se prošetati sućurjanskim ulicama zbijenih kamenih kuća, produziti šetnju oko svjetionika, juznom i sjevernom obalom rta, diviti se bojama i mora.
Brojne plaže u uvalama, bilo da se nalaze na području Sućurja ili u njegovoj blizoj okolici, omogućit ce svakome da pronađe vlastiti prostor pod suncem. Uvala Perna udaljena 1,5 km od mjesta i uvala Mlaska udaljena 3 km od mjesta jedinstveni su raritet na Jadranu jer obje uvale imaju u moru sitni prirodni pijesak kakvog nema nigdje u okolici.sucuraj beaches
Raznovrsne mogućnosti rekreacije (dnevni i noćni ribolov, biciklizam, jedrenje, ronjenje...), kulturno ljeto bogatog sadrzaja iz kojeg se kao poseban dozivljaj ističe pučka festa "Ribarska noć", prekrasna mjesta za izlete na kopnu i moru, te blizina Međugorja, Dubrovnika, otoka Korčule i poluotoka Pelješca znače provod i zabavu za svakoga, bez iznimke i ograničenja.
U središtu otoka Hvara smjestila se Jelsa, milovidna, čista, susretljiva i sklona gostima i putnicima. Omeđuju je dva najviša otočna vrha - na zapadu Sv. Nikola, a na istoku Hum. Na jugu je okruzena brdima Vrh, Samotorac i Gozd, a sa sjeverne je strane od sjevernih vjetrova štiti brežuljak Burkovo.
Najugodnije su šetnje uz morsku obalu, borovom šumom, sjenovitim šumarcima, njegovanim putovima i stazama, kao i slikovitim selima razasutim po brežuljcima i dolinama punim mediteranskog raslinja i ljekovitog bilja u kojima je dobro očuvana ruralna arhitektura uskih ulica i trgova.
Općina Jelsa i otok Hvar bogati su mnogobrojnim kulturno-povijesnim spomenicima koji se nalaze u crkvama, parkovima, polju, spiljama, na trgovima i drugdje. Područje Općine Jelsa, kao i cijeli otok, ima bogato razvedenu obalu s pripadajucim otočićima, mnoštvo uvala i rtova gdje gost može naći pravo zadovljstvo i mir.
Stari Grad je najstariji grad u Hrvatskoj, Aristotelov vršnjak. Iste one godine, 384. prije Krista, kada se u Trakiji rodio ovaj znameniti grčki filozof, Grci s otoka Parosa u Egejskom moru utemeljili su grad na otoku Hvaru, koji su nazvali Faros.
Zbog svojeg središnjeg otočkog položaja, stoljećima je bio utočište pomorcima koje su starograđani dočekivali na Rivi a danas nautičarima kojim je starogradska uvala obavezno mjesto koje posjete dok plove Jadranom.
Stari dio grada ostao je sačuvan u smislu tradicionalne arhitekture, te je kao takav od iznimne turističke vrijednosti, pa domaćini adaptacijom kamenih kuća nude moderan smještaj u duhu prošlih vremena, uspješan spoj modernog i tradicije.
Samo naselje smješteno je u borovoj šumi stotinjak metara od gradskog kupališta Lanterna. Ovaj dio grada je također vrlo zanimljiv za smještaj turista zbog gradske plaže koja se nalazi u blizini ali i zbog toga što je centar grada udaljen tek nekoliko stotina metara.
