Otok Hvar je dug 68 kilometara, nakon Cresa najduži Jadranski otok a četvrti po ukupnoj površini (300 četvornih metara). Cesta koja prolazi čitavom dužinom otoka, od grada Hvara do krajnjeg istočnog mjesta Sućurja, duga je 84 kilometra. Visoka zaravan od brda Sv. Nikole (626 m nadmorske visine) do Humca (603 m), a koja se proteže od Svete Nedjelje do Jelse, dijelom je pokrivena borovom šumom a dijelom obradivim površinama koje karakterizira osobita ljepota i svježa klima. Nizina koja se prostire između Staroga Grada, Vrboske i Jelse je obrađena vinovom lozom, od koje se godišnje proizvede do 50 000 hektolitara vina.
Hvar je manje poznat po svom kamenu od obližnjih otoka Brača i Korčule ili Trogira na kopnu. Pa ipak, takozvana “Grčka spilja” blizu Mikićevice s ostacima drevnog kamenoloma, nekoliko znamenitih kamenih uradaka, zapisi putopisaca koji su o Hvaru govorili kao o “gradu mramora” te čitav niz poznatih klesara sve do najpoznatijih hrvatskih modernih kipara upućuju na gotovo zaboravljenu tradiciju obrade kamena. Postoje dokumenti o izvozu bijelog vapnenca u Berlin za gradnju zgrade Parlamenta, vladinih zgrada i palača Federalnog vijeća.
Otok je prekriven zimzelenim hrastom (Orno-Quercetum ilicis) i borovima (Pinus halapensis Mill. i Pinus nigra dalmatica). Otočić Šćedro je osobito bogat raznolikim mediteranskim stablima i biljkama. Bjelogorični orijentalni grab (Carpinetum orientalis croaticum) javlja se na višim brdima, oko 400 metara nadmorske visine.
Vino, lavanda i med su dugo vremena bili glavni poljoprivredni proizvodi Hvara. Hvarsko se vino, zajedno s ostalim dalmatinskim vinima, uspješno izvozilo u Francusku i Mađarsku u periodu 1870–1894., kada je filoksera poharala većinu dalmatinskih vinograda. U to je vrijeme, početkom 20. stoljeća, velik broj otočana emigrirao u Sjevernu i Južnu Ameriku. Hvarani su postali pioniri uzgoja vinove loze u Kaliforniji, a i danas uvelike učestvuju u tamošnjoj proizvodnji vina. 1880-ih je ukupna proizvodnja ruzmarinova ulja na otoku dostigla 20 000 kilograma. Ulje se početkom 20. stoljeća izvozilo u Trst, odakle su ga otkupljivale tvornice parfema iz Engleske, Francuske i Njemačke. Ruzmarin se bere za sunčanih dana, obično od lipnja do sredine kolovoza, ponekad i do kraja rujna, na područjima koja se iskorištavaju svake treće godine. Za razliku od Španjolske, u kojoj se destilira cijela ubrana biljka, ovdje se u procesu destilacije koristi samo suho lišće.
Hvarski je akvatorij od pradavnih vremena bio poznat po obilju srdele i druge plave ribe, posebno dio akvatorija od Paklenih otoka do Lukavca i istočno od Šćedra prema Pelješcu. Hvar je jedan od najbolje proučenih dalmatinskih otoka na području prirodnih znanosti i zoologije.