Prvo poglavlje - Od Dubrave do Ivanića
Područje današnjeg Ivanića bilo je (od osnivanja zagrebačke biskupije 1094. godine) dio Dubravske župe, čije je upravno i sudsko sjedište bilo u Dubravi. Kasnije, zagrebački biskupi osnivaju posebno upravno i gospodarsko područje, sa sjedištem u Ivaniću. Ivanićka se župa prvi puta spominje u povijesnim dokumentima koji datiraju iz 1288. godine.
Drugo poglavlje - Hvala ti, Albene!
Postupno, građani Ivanić-Grada, obrtnici, trgovci, slobodni seljaci, uspjeli su se izboriti za posebne povlastice i slobode, za povlašteni položaj u odnosu na druga naselja u Ivanićkoj župi. Povelja koju im je 1404. godine dao zagrebački biskup Eberhard Alben (kojom su im zajamčene sve povlastice koje su i ranije imali) zacijelo je najznačajniji dokument u povijesti grada. Već godinu dana kasnije prava Ivanića potkrepljena su i proširena kraljevskom ispravom koju je izdao Sigismund.
Treće poglavlje - Nadnevak za pamćenje
Vrhovnu vlast zagrebačkih biskupa zamjenjuje vrhovna carska i vojna vlast krajiških kapetana i generala. Slobodnom vojnom općinom postaje 1767. godine. Kada je car Franjo Josip I. (8. lipnja 1871.) ukinuo Varaždinsku krajinu, Ivanić postaje samostalnom gradskom općinom i službeno dobiva status grada. Taj se povijesni datum danas slavi kao Dan grada Ivanić-Grada.
Četvrto poglavlje - U boj, u boj, za grad svoj!
U doba nadiranja Turaka, u XVI. stoljeću, Ivanić-Grad je bilo jedno od najvažnijih uporišta obrane. Godine 1552., uz Križevce, Koprivnicu i Sisak, ostao je posljednjom preprekom prije Zagreba i njegove okolice. Stara tvrđava, s malo posade, nije bila sposobna nositi takav teret obrane. Stoga će Ivanić uskoro dobiti novu tvrđavu. Podići će je talijanski graditelj Domenico de Lalio, isti onaj koji će utvrditi i Sisak. Najveća bitka s Turcima u susjedstvu Ivanića odigrala se 1586. godine. U njoj su Turci bili potpuno razbijeni, a Ivanić Grad sa svojom tvrđavom ostaje na braniku Hrvatske sve do kraja stoljeća.