Biljni pokrov otoka je mediteranski, bogat i raznolik. Korčula se ubraja među najpošumljenije otoke Jadrana, čak oko 61% njezine površine obraslo je šumom i makijom. Posvuda rastu razna crnogorična stabla: alepski bor (Pinus halepensis), pinija (Pinus pinea), dalmatinski crni bor (Pinus nigra Dalmatica), čempres (Cypressus) i dr.
Na otoku ima gustih, samoniklih šuma cesvine crnike (Quercus ilex), divlje masline, rogača, lovorike. Među niskim raslinjem zvanim "makija" ističe se vrijes, planika, smrska, grahorac. Na otoku raste samoniklo ljekovito i aromatično bilje: kadulja, ružmarin, lavanda, smilj, metvica, mažurana i dr. U šumama i makiji nalaze se i razne bujne povijuše i penjačice.
Treba spomenuti i obilje trava i sličnih biljki vrlo ukusnih za jelo izniklih po zapuštenim vinogradima i maslinicima, blizu naselja i sl. te nekoliko vrsta gljiva. Spomenute biljke i stabla raskošni su zeleni ukras ovog otoka, pa su ga upravo zbog gustog zelenila Grci prozvali Corcyra Melaina - Crna Korčula. Kamen i zemlja gotovo se ne vide od bujnog raslinja koje se posvuda spušta do same morske obale.
Na Korčuli se mogu naći razna ukrasna stabla i biljke, neki preneseni iz tropskih krajeva i ovdje dobro prilagođeni: nekoliko vrsta palmi, eukaliptus, glicinije, bugenvila, oleander, mnogobrojni kaktusi. U životinjskom svijetu ističe se inače rijetki čagalj (Canis aureus Dalmaticus) i mungos (Mungus mungo), te veliki broj ptica i ptica pjevica.
Na otoku ima i razne divljači: zečeva, fazana, divljih patki, veprova, a na otočić Badiju donijeti su u novije vrijeme jeleni. More uokolo otoka bogato je ribom svih vrsta, u Jadranu ih ima oko 200, zatim rakovima, školjkama, ježevima.