Pitomi zagorski grad udaljen svega 50-tak kilometara od Zagreba. Krasi ga bogata povijesna baština koja seže čak 130 tisuća godina unatrag kada su na prostoru krapinskog brda Hušnjakovog praljudi ostavili svoj neizbrisivi trag koji je ugledao svjetlo dana zahvaljujući Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru, istaknutom geologu, paleontologu i paleonantropologu. On je zaslužan što se ime Krapine pronijelo širom svijeta.
Krapinčani su veoma ponosni i na krapinsku utvrdu koju su posjedovali kralj Ludovik I, grof Herman II. Celjski, ban Vitovac, kralj Matijaš Korvin i hrvatski ban Ivaniš Korvin... Ovdje je rođen i Ljudevit Gaj, otac hrvatskog narodnog preporoda, a krapinskim su ulicama koračali i August Šenoa, Marija Jurić Zagorka, Janko Leskovar, Ivo Andrić...
Iako je zagrljaj prošlosti jak i sveprisutan, Krapina danas nudi ponešto za svakoga. Tu su kulturne manifestacije kroz cijelu godinu – između ostalog Fašnik, Glumački festival, Dani Dubravka Ivančana, Dani festivalske dvorane, Ljeto u Krapini, Dan grada uz tradicionalne manifestacije Zagorski glazbeni festival "Krijesnica" (od 1996. godine) i nezaobilazni Tjedan kajkavske kulture sa Svečanostima kajkavskih popevki koji se održava već pune 43 godine.
Bogata gastronomska ponuda iz krapinskih ugostiteljskih objekata mami svojim mirisima i privlači nepca turista namjernika. Ako pak duša čezne za mirom u zagrljaju prirode, brojni planinarski putovi i staze, od kojih je najpoznatiji Put Dedeka Kajbumščaka, pokazat će vam svu raskoš i ljepotu krapinskog krajolika.
Za ljubitelje likovne umjetnosti tu je Park skulptura na otvorenom „Forma prima“ koji se nalazi na brdu Josipovac i Gradska galerija, a ako poželite nakratko utonuti u prošlost prošećite kroz užu gradsku jezgru, od Šetališta narodnog preporoda, Parka matice hrvatske, gdje se nalazi i rodna kuća Ljudevita Gaja, do Trga Ljudevita Gaja, pa od Magistratske ulice preko Uske ulice do znamenite krapinske utvrde, „Starog grada“.
Kako god bilo, sve počinje i završava sa nezaobilaznim i znamenitim Nalazištem pračovjeka i Muzejom evolucije na Hušnjakovom koje u svakom budi strahopoštovanje i tjera na razmišljanje: „Zašto su se baš ovdje praljudi nastanili?“ Odgovor je jasan: već je tada bilo jasno da je ovo ugodno mjesto za život! A tako je ostalo i do današnjih dana. Krapina je ponosna na svoju bogatu prošlost, ali je i izrazito usmjerena prema budućnosti. Zato dođite u Krapinu i otkrijte sami njene prednosti i ljepote, a Krapinčani će vas dočekati s poznatom popevkom: „Dobro mi došel prijatelj!“
Grad Krapina je središnje mjesto Hrvatskog zagorja. Smješten je uz rijeku Krapinčicu. Sam naziv grada usko je povezan s nazivom rijeke koja je nekada obilovala slatkovodnom ribom šaranom. Na kajkavskom narječju riba šaran naziva se krap.
Povijest ljudskoga roda u Krapini doseže u daleku prošlost od 120.000 do 50.000 godina o čemu nam svjedoče ostaci neandretalskog čovjeka na brdu Hušnjakovo u zapadnom dijelu Krapine.
Prvi pisani dokumenti spominju Krapinu 1193. godine. U srednjem vijeku postojala je utvrda Krapina podno koje se počelo razvijati naselje. Sama utvrda i tadašnje vlastelinstvo bili su kraljevski posjedi. Od 14. stoljeća počinju ga dobivati pojedine plemićke obitelji. U to vrijeme kraljevskom poveljom, Krapina postaje slobodno trgovište. Plemićka obitelj Keglević u prvoj polovici 16. stoljeća kupuje vlastelinstvo Krapinu i doseljava se u jeku tada najvećih turskih provala u Hrvatsku. Plemićke obitelji bile su zaštitnici crkvenih redova pa se u Krapini u 17. stoljeću pojavljuju franjevci koji grade crkvu svete Katarine i franjevački samostan. Tijekom 18 st. u Zagorju se grade zavjetne proštenjarske crkve posvećene čudotvornim Madonama, pa tako u Krapini nastaje znamenita crkva na Trškom vrhu. U 19 stoljeću, u vrijeme buđenja nacionalne svijesti te utemeljenja hrvatskog književnog jezika, u Krapini je rođen Ljudevit Gaj, idejni vođa Hrvatskog narodnog preporoda.
Modernizacijski procesi u gradu nastavljaju se i tijekom druge polovice 19. stoljeća pa sve do izbijanja Prvog svjetskog rata. Veliku ulogu u svemu tome imala je i gradnja „Zagorske željeznice“ koja je prvi put protutnjila ovim krajem 1886. godine i zbog svoje važnosti prozvana je „žilom kucavicom“ Hrvatskog zagorja.
Sastavni dio opće kulture građana potvrđuje se i u njegovanju zdravstvene kulture, koja je na različite načine i u skladu s razvojem medicinske znanosti, prisutna u Krapini već u razdoblju srednjovjekovlja. Početkom 20. stoljeća, točnije 1903. otvoreno je glasovito Kneippovo lječilište tkz. Krapinske mrzlice, a potom i moderni Dom zdravlja koji djeluje i danas.
Početak zanatstva u Krapini vezan je uz XV. stoljeće, budući je Krapina dobila povelju «Slobodnog kraljevskog poveljnog trgovišta» sa svim povlasticama što su iz nje slijedile. Tijekom godina prvo su se razvili obrti poput kovača, gumbara, lončara, čižmara, mesara, pekara i drugih djelatnosti koji se 1837.g. udružuju u Veliki Krapinski Ceh, dok su se obrtnici s područja grada Krapine povezali sa obrtnicima iz okolnih općina i danas djeluju kao Udruženje obrtnika grada Krapine i općina Đurmanec, Jesenje, Petrovsko i Radoboj. Uoči Prvog svjetskog rata Krapina ima tvornicu kože, namještaja, kalijevih peći, tiskaru, ciglanu, pilanu, a prva u Zagorju dobiva i vodovod te 1886. god. i željeznicu koja je povezuje sa Zagrebom.
Danas Krapina više nema velikih gospodarskih kapaciteta, kao što je to bilo u nedavnoj prošlosti te se razvijaju tvrtke sa manjim brojem zaposlenika. U krug velikih tvrtki pripada samo Kotka d.d. (proizvodnja muške konfekcije) te Jedinstvo d.d. proizvodnja kontejnera i metalnih konstrukcija i njihovih dijelova).
Na području Grada Krapine uglavnom se razvija mala privreda i obrtništvo među kojima je najviše zastupljeno graditeljstvo, zatim tiskarstvo, brojne trgovačko – ugostiteljske djelatnosti te špediterske djelatnosti, čijem je razvitku pridonijela blizina graničnog prijelaza. Budući da je to zahtijevao opseg i tijek roba u putničkom i robnom prometu s inozemstvom u 2005. god. u Krapini je ustrojena Carinarica Krapina što tvrtkama s područja Grada i županije olakšava poslovanje vezano za inozemstvo.
Grad Krapina je sve obrtnike koji se bave tkz. "starim zanatima" oslobodio plaćanja poreza na tvrtku, komunalne naknade i spomeničke rente s namjerom da se i kroz taj vid pomoći pomogne opstanku takovih zanata. Grad Krapina pomaže gospodarstvenicima i kroz sufinanciranje kamata na kredite.
Popularan krapinski pračovjek ili "dedek Kajbumščak", znanstveno poznat kao Homo sapiens neanderthalensis, otkriven je 1899. godine kada su započela geološka i paleontološka istraživanja na Hušnjakovom brdu u Krapini. Iskapanja su trajala šest godina pod nadzorom profesora Dragutina Gorjanovića-Krambergera, poznatog hrvatskog geologa, paleontologa i paleoantropologa. Polušpilja u Krapini ubrzo se uvrstila u znanstvene lokalitete svijeta kao bogato fosilno nalazište na kojem je prikupljena najbrojnija i najbogatija zbirka neandertalskog čovjeka. U naslagama špilje, visine oko osam metara, nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, koje pripadaju fosilnim ostacima više desetaka individua različitog spola i životne dobi od 2 do 40 godina.
Nađeni su i brojni fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda imnogih drugih životinja. Više od tisuću pronađenih komada kamenog oruđa iz razdoblja paleolitika, odnosno starijeg kamenog doba, svjedoči o materijalnoj kulturi krapinskog pračovjeka. Starost ovog bogatog paleontološkog lokaliteta odgovara vremenu od prije 130 000 godina. O tumačenju krapinskog nalazišta postoje različite teorije koje su i danas predmet brojnih paleoantropoloških rasprava. Nakon više od stoljetnog postojanja ono je osobito atraktivno upravo zbog svoje paleontološke važnosti i velikog broja fosilnih uzoraka. Zaštićeno je i kao prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj, te uvršteno u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog čovjeka u svijetu.
Svake godine početkom rujna započinje Tjedan kajkavske kulture koji mnoštvom priredaba i samim Festivalom veliča ono starinsko, zagorsko. Dječji korzo, Zagorski gospodarski zbor, Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu, mnoštvo vanjskih manifestacija, dio su tradicionalnog programa Tjedna kajkavske kulture.
Prvu nedjelju u osmom mjesecu započinje „Ljeto u Krapini“. Izletničkim vlakom „Krapek“ posjetitelji iz Zagreba mogu direktno doći u Krapinu i uz stručno vodstvo mogu posjetiti znamenitosti grada, muzej Ljudevita Gaja, muzej evolucije Hušnjakovo, crkvu sv. Nikole, baroknu crkvu na Trškom Vrhu, crkvu sv. Katarine i franjevački samostan.
Nedjelja prije Fašnika „rezervirana“ je za fašničku povorku: osnovne škole, dječji vrtići, udruge koje se bave izradom maski i pisanjem krapinskih špelancija.
Tjedan nakon Uskrsa započinje Glumački festival u Krapini. Deset dana najpopularnijih predstava Hrvatske iz prošle sezone sa vanjskim sadržajima (KUD-ovi, puhački orkestri) program su Glumačkog festivala.
Dan grada slavi se na dan sv. Nikole 6. prosinca, koji je zaštitnik grada župe. Kostimi, plesovi, nagradne igre, suvenir, jela – okosnica su tradicionalnog bala povodom proslave Dana grada.
Krapinske Toplice su čuveno termalno lječilište i jedan od najidiličnijih kutaka Hrvatskog Zagorja, smještene među pitomim zagorskim "bregima". Od Zagreba Krapinske Toplice udaljene su 45 km. Osim programa liječenja i medicinske rehabilitacije te hotelsko ugostiteljske djelatnosti (hotel Aquae Vivae, aparthotel Villa Magdalena), u Krapinskim Toplicama uspješno se provode i medicinski programirani aktivni odmori koji se sastoje od medicinskog i sportskog dijela. Gostima stoji na raspolaganju veliki sportsko-rekreacijski centar površine 5000 kvadratnih metara sa čak 11 bazena, od čega 4 otvorena i šest zatvorenih.
Stubičke Toplice nalaze se 40 km sjevernije od Zagreba, u podnožju Medvednice. Termalni izvori ljekovite vode s temperaturom od 45 do 65 stupnjeva ispunjavaju tijekom čitave godine zatvoreni i poluotvoreni bazen s vodenim slapovima, topovima i hidro-masažom u različitim nivoima. U sklopu njih je fitness dvorana, saune, kozmetički i pedikerski saloni te restoran i slastičarnica. Za ljiječenje išialgije, reumatizma, diskopatije i stanja poslije povreda, osiguran je stručni nadzor liječnika i fizijatara.
Terme Jezerčica u Donjoj Stubici, na samom izvoru prirodne ljekovite termalne vode otvorene su 2005. godine. Hotel Terme Jezerčica raspolaže sa 108 kreveta. Kroz cijeli kompleks hotela sprovedena je prirodna izvorska termalna voda temperature 36 º C . Wellness centar obuhvaća indoor i outdoor wellness, sa saunama, whirpoolom, vanjskim hladnim bazenom, prostorijama za razne vrste masaža, ayurvedske tretmane i bazenom s termalnom vodom, zasigurno će biti omiljeno mjesto opuštanja. Terme Jezerčica razvijaju i kongresni turizam.
Tuheljske Toplice su poznate još iz rimskog doba; narod ih je nazivao "smrdečim topljicama" (jaki miris sumporovodika) ili "bogečkim" toplicama (tu su se kupali okolni siromašni ljudi). Temperatura vode na izvoru je 33°C. Uz ljekovitu vodu, toplice su poznate po čuvenom zrnatom, mineralnom peloidnom blatu. Sadrže unutarnje i vanjske bazene, wellness, tobogane i vodene topove...
Gradnja utvrda, odnosno utvrđenih gradova na prostoru Hrvatskog zagorja započela je u kasnom srednjem vijeku, osobito u razdoblju od XII. do XVI. st. Tek su neki do danas očuvani u cijelosti, a mnogi su u ruševinama. Tijekom XV. i XVI. st. intenzivnije počinje gradnja burgova, zamkova i kaštela, i to zbog turske opasnosti. Razdoblje baroka (XVII. i XVIII. st.) u Hrvatskom je zagorju bilo obilježeno gradnjom dvoraca, ljetnikovaca i kurija. Ta je tradicija nastavljena i tijekom XIX. st., a krajem stoljeća je i završena. Najveći broj zagorskih dvoraca datira upravo iz razdoblja XVII. i XVIII. stoljeća, a građeni su pod neposrednim utjecajem srednjoeuropske, austrijske graditeljske škole.
Do danas su značajnije vrednovani i uvršteni u turističku ponudu tek dvorci Trakošćan sa park-šumom i jezerom, Veliki Tabor i Bežanec. Barokni dvorac Mihanović, koji se nalazi u okviru Tuheljskih toplica, te dvorac Đalski kod Zaboka preuređeni su i pretvoreni u ugostiteljske objekte.
Najpoznatiji, najposjećeniji, a zasigurno i najatraktivniji dvorac Hrvatskog zagorja bez sumnje je Trakošćan. Dvorac je od 1568. gotovo tri i pol stoljeća bio u vlasništvu grofova Drašković, koji su slovili za najpopularnije plemiće iz feudalnih vremena. Pomalo izoliran u brežuljkastom kraju između Ravne gore, Macelja i Strahinčice, smješten je na brežuljku s perivojem usred park-šume i spada u spomenike kulture i prirode najviše kategorije. Neposredno uz dvorac nalazi se i Trakošćansko jezero, koje je nastalo sredinom XIX. st. izgradnjom brane i pregradnjom izvorišnih dijelova rijeke Bednje.
Nedaleko od Desinića, na brežuljku izdiže se Veliki Tabor, najbolje očuvana srednjovjekovna utvrda ne samo u Hrvatskom zagorju, već i u čitavoj Hrvatskoj. Ubraja se među naše najposjećenije dvorce. Prvi vlasnik bio je grof Celjski, a bio je i u posjedu obitelji Ratkay, grofa Tugutha te zagrebačke braće trgovaca Grunvald. Osim muzeja sa etnografskom, geološkom, paleontološkom i antropološkom zbirkom, ratnim arsenalom te starim automobilima koji datiraju iz XIX. st., legende o tragičnoj ljubavi Veronike Desinićke (čija se lubanja čuva u dvorcu) i plemića Frederika Celjskog, turistima je zanimljiv i međunarodni turnir u mačevanju koji se svake godine od 1983. tradicionalno održava 28. lipnja, zatim sokolarenje u mjesecu listopadu, a od 2003. i međunarodni Tabor-film festival u srpnju.
