Orebić pruža svojim gostima, neteknutu prirodu stoljetnih borova, čempresa, maslina, badema, agavi cvijeća.
Od Dubrovnika je udaljen 112 km. Površina općine iznosi 113,13 km2. Dužina cesta koja prilazi kroz općinu iznosi 72 km. Od toga je 35 km državnih, 27 km županijskih i 10 km lokalnih cesta. Zapravo malo ljudi živi u Orebiću, ali jako puno njih posjećuje to malo mjesto na Pelješcu ljeti.
U samom naselju Orebić je postavljeno sedam fontana iz 19. stoljeća. Neorenesansne fontane su postavljene 1880.godine, kada je kroz mjesto izgrađen vodovod. Pelješac je dobio novi vodovod (Neretva) tek 80-tih 20. stoljeća. Kuće su obavezno imale, a neke i danas imaju cisterne, tj. vodospremnike. Stari vodovod još i danas funkcionira te zna priskočiti u pomoć kada nestane opskrbe sa kopna.
U Orebiću i okolici valjda posjetiti:
• franjevački samostan s vidikovcem
• crkvu Velike Gospe i muzej
• Pomorski muzej
• Skvar
• kapetanske kuće
• knežev dvor
• kapetansko groblje
• brdo sv.Ilija
• brojne vinarije
Izvan samog Orebića, na brdu je smješten samostan Gospe od anđela sa vidikovcem koji je u doba Dubrovačke republike služio i kao osmatračnica. S vidikovca se pruža pogled na cijeli Pelješki kanal, arhipelag od oko 15-tak otočića koji se nalaze između Pelješca i Korčule. Najznačajniji je otočić Badija na kojem se nalazi samostan.
Nedaleko od Samostana nalazi se selo Bilopolje. U njemu živi nekolicina stanovnika. Tu se nalazi stara crkvica te ruševine stare vlastelinske kuće iz 19.stoljeća.
Područje Pelješca pripada "jadranskom tipu" mediteranske klime, sa dugim, mirnim, suhim i toplim ljetima s vedrim danima i kratkom, blagom i vlažnom zimom te spada u klimatski najpogodnija područja Mediterana. Temperature zraka su relativno visoke tokom cijele godine. Insolacija iznosi 2589 sati godišnje.
Pelješac, taj sunčani kraj s plodnim i obradivim poljima, izvorima pitke vode i riblovnim morem naseljavali su već u prapovijesti Iliri, od kojih su se sačuvale kamene gomile koje su služile kao utvrde na uzvisinama, a u njima su se nalazile i grobnice obzidane nepravilnim kamenim pločama.
Od 1. stoljeća prije nove ere ovo područje naseljavaju Rimljani, a gušća kolonizacija provođena je početkom novog milenija osnivanjem malih naselja, tzv. Villa rustica uz morsku obalu ili na plodnijim terenima koja se dijele stanovnicima za uzgoj maslina i vinograda. Najbolje sačuvani takav građevinski sklop antičke naseobine otkriven je na obližnjem otočiću Majsanu.
Prihvaćanjem kršćanstva u 5. i 6. stoljeću Pelješac je župa pod upravom Bizanta.
Pošto je čitav kraj obrađen još u prapovijesti bio je prikladan i Slavenima koji su ga naselili u doba seobe naroda. Tragovi njihove najranije srednjevjekovne kulture nestali su u nemirnom povijesnom razvitku.
U 14. stoljeću Pelješki poluotok kupuje Dubrovačka republika. Pod snažnim utjecajem dubrovačke trgovačke mornarice snažno se razvija pomorstvo, koje nastavlja svoju tradiciju i nakon pada Dubrovačke aristokratske republike osnivanjem Pelješkog pomorskog društva u vrijeme austrijske vladavine. Kuće pomorskih kapetana predstavljaju i danas, svaka za sebe, jedan mali muzej, a dio bogate pomorske tradicije čuva se u orebićkom Pomorskom muzeju.
Posjetiti drugi po veličini hrvatski poluotok, poluotok Pelješac, a ne vidjeti pelješke vinograde i nepcima ne priuštiti zadovoljstvo kušanja vrhunskih vina jednostavno je nemoguće. Škrta zemlja i mukotrpan rad vrijednih pelješčana proizveli su čuvena vina koja su ime Pelješac učinila poznatim u svijetu. Kvalitetno tlo i blagotvorno dalmatinsko sunce omogućili su vinovoj lozi rađanje bogatih grozdova od kojih se tradicionalno proizvode najznamenitija hrvatska crna vina porijeklom s pelješkog poluotoka; "Dingač", "Postup" i "Plavac".
Preko 2000 godina čovjek ovog kraja nalijeva vinovu lozu znojem i trudom, a ona mu vraća životom. Često se zbog toga kaže da vino teče žilama ovih ljudi. Loza iz koje se "rodi" vino prestala je odavno u ovom kraju biti samo poljodjelski proizvod. Od pamtivijeka vino se ovdje tretira kao "dar neba, suza matere zemlje i izvor života".
Slaveni, koji se naseliše u doba seobe naroda, nastavljaju tradiciju vinogradarstva i vinarstva. U srednjem vijeku je vino sa područja Dingač opjevano u pjesmama Ivana Gundulića koji je imao posjede na Pelješcu, na tržištu je postizao cijenu 3-4 puta više nego ostala vina sa ovog područja.
Pa i sam car Franjo Josip vrsni poznavalac dobre kapljice, na svojoj vinskoj karti zlatnim slovima upisuje dalmatinsko vino sa područja Dingač. A zar nam i današnji presjednik SAD-a ne bi trebao zahvaliti na užitku koji doživljava kad se na njegovu stolu nađe crno vino "Plavac mali" Grgić s ovih područja.
Svima koji vole aktivniji odmor, Pelješac pruža raznovrsne mogućnosti rekreacije na moru: od plivanja, surfanja (idealne pozicije u Pelješkom kanalu ispred ponte Liberan i turističkog naselja Perna), skijanja na moru, veslanja i jedrenja, podvodnog ronjenja s upoznavanjem raznolike morske flore i faune i arheoloških lokaliteta.
Mogućnosti rekreacije i "na suhom" su također raznovrsne: pješačenje putovima i stazama kroz prirodu, daleko od automobila, vožnja biciklom, planinarenje, osobito na najviši pelješki vrh - Svetog Iliju (961m) pri čemu mogu pomoći članovi planinarskog društva u Orebiću kao dobri vodiči za organizirane skupine ljubitelja penjanja i planinarenja. S visokih obronaka Svetoga Ilije spuštaju se smioni letači, uživajući u letu i prelijepom pogledu na Pelješki kanal, brojne otočiće, na Korčulu, Mljet i Lastovo.
U Orebiću i okolnim mjestima održavaju se tijekom ljetnih mjeseci brojne tradicionalne vjerske svečanosti, koje su vezane uz proslave blagdana zaštitnika mjesta. Uz vjerske svečanosti vežu se i pučke fešte u Orebiću te manjim okolnim mjestima.
Tako se tradicionalno Sv. Ante 13. lipnja slavi u Stankoviću, Gospe od Karmena 16. srpnja u Karmenu, Sv. Jakov 25. srpnja u Mokalu, Velika Gospa 15. Kolovoza u Podgorju te Postupu, Sv. Roko 16. kolovoza u Crkvicama i Mala Gospa 8. rujna u Nakovani.
Uz blagdane zaštitnike potrebno je istaknuti tradicionalne ribarske večeri u kolovozu u Dingaču, Lovištu, Podobuću. Mornarske noći te Noć Peljeških Jedara kao centralna proslava ljeta prvi četvrtak u kolovozu. Ljeti gostuju kazališta i organiziraju se druge kulturne priredbe kao što su izložbe slikara, koncerti ozbiljne glazbe i pjesnički susreti.
