Cres je brdovit otok dug 66 km i širok od 2 do 12 km. Obala otoka je razvedena i duga oko 247,7 km i obiluje mnogim uvalama i šljunkovitim plažama na svom zapadnom i južnom dijelu, dok su sjeverni i istočni dio ovjenčani strmim i surovim stijenama. Najviši vrhovi otoka su Gorice (648m) i Sis (638m).
Kao posebnu zanimljivost treba istaci prirodnu neobičnu pojavu slatkovodnog jezera Vrana, površine 5,75 četvornih kilometara, zapremine oko 220 milijuna m3. Razina slatkovodnog jezera je iznad razine okolnog mora, a njegovo dno ispod morske razine na dubini od 74m.
Cres karakteriziraju veliki kontrasti između sjevernog submediteranskog dijela s visokim i gustim šumama hrasta medunca, graba, brijesta i kestena i srednjeg i južnog mediteranskog dijela koji obiluje pašnjačkim goletima i gustom makijom.
Veliko bogatstvo biljnog (oko 1300 vrsta) i životinjskog svijeta, s izuzetnim brojem endemskih i reliktnih vrsta predstavlja pravi izazov za zaljubljenike u prirodu. Na Cresu je također jedno od posljednjih staništa vrlo rijetke ptice - bjeloglavog supa. Nakon višegodišnjih znanstvenih istraživanja dvije kolonije na otoku Cresu u kojima obitavaju proglašene su "specijalnim ornitološkim rezervatima".
Duga i zanimljiva povijest ovih otoka posljedica je prije svega zemljopisnoj položaja, klime i reljefa. Otoci cresko-lošinjskog arhipelaga bili su naseljeni vjerojatno već koncem paleolitika, o čemu svjedoče pronađeni ostaci iz kamenog doba. prvi su počeli graditi kamene kuće Iliri, točnije Liburni. U prvom stoljeću prije Krista prevladava utjecaj Rima, kada sve veći značaj dobivaju postojeća naselja Osor i Cres, a razvijaju se i nova. Nakon pasa Zapadnoga Rimskoga Carstva Cres potpada pod vlast Bizanta sljedećih 6 stoljeća. Tijekom 7. stoljeća na ova područja pristižu Hrvati i polako prevladavaju. Početkom 9. stoljeću kratko ovi otoci potpadaju pod vlast Franaka Karla Velikog, da bi uskoro ponovno bili vraćeni Bizantu. Oko 882. godine Hrvatska se prvi put javlja kao samostalna država, a Cres i Osor, još uvijek pod vlašću Bizanta, Hrvatima plaćaju danak. Za vladavine kneza Tomislava (910.-928.) Cres i Osor potpadaju pod hrvatsku vlast., da bi se nakon Tomislavove smrti opet vratili Bizantu. Devetog svibnja 1000. godine venecijanski dužd Orseolo uplovljava u Osor i osvaja otoke bez borbe. Zbog slabljena Venecije ove otoke opet osvaja Bizant, a koncem 11. st. vraćaju se pod hrvatsku vlast. Dvanaesto stoljeće prolazi u stalnoj izmjeni mletačke i ugarske vlasti, da bi koncem 12. stoljeća Mlečani čvrsto zaposjeli otoke. Koncem 14. st. ponovno ih osvajaju Mađari, da bi 1409. godine bila ukinuta cresko-osorska kneževina, a otoci postali posebne administrativne jedinice Venecije. Koncem 18. st. ovdje kratko vladaju Austrijanci, zatim Napoleon, pa opet Austrija, ovaj put punih stotinu godina. Nakon završetka Prvoga svjetskog rata ovi su otoci Rapalskim ugovorom dodijeljeni Italiji, a nakon njene kapitulacije 1947 vraćeni hrvatskoj matici.
Beli je jedno od najstarijih i u prošlosti najvažnijih creskih naselja. Naselje akropolskog tipa smjestilo se na 130 m visokom brijegu iznad istočne obale sjevernog dijela otoka, na mjestu prethistorijske gradine. Danas je to tipično primorsko naselje zbijenog tipa, bogato kulturno-povijesnim znamenitostima.
U mjestu djeluje Eko centar "Caput Insulae" koji se intenzivno bavi i provodi programe na očuvanju prirodne raznolikosti, izvornih vrijednosti i kulturno-povijesnog naslijeđa otoka Cresa. Radi boljeg upoznavanja nasljeđa Tramontane uspostavili su mrežu eko-poučnih staza kao jedinstvenu izložbu "Povijest i umjetnost u prirodi". U zgradi centra nalazi se stalna izložba "Bioraznolikost cresko-lošinjskog otočja", čime počinje obilazak izložbe u prirodi. Ujedno provode integralnu zaštitu bjeloglavih supova.
Cres je administrativno središte i najveće naselje na otoku Cresu. Cres je utvrđeni gradić, zgusnute urbane strukture, smješten na dnu dobro zaštićenog zaljeva na zapadnoj strani istoimenog otoka. Izgrađena površina današnjeg grada Cresa širi se u obliku potkove uz sjeverni rub prostrane Creske luke, što se proteže u dužini od 1800 m. i širini od 800 metara. Središnji položaj u odnosu na otočni prostor i povoljna pozicija u odnosu na pomorske putove i veze s velikim sjevernojadranskim lučkim centrima osigurali su Cresu vodeću ulogu na otoku.
Cres je nastanjen od prapovijesti, o čemu svjedoče prapovijesne gradine. Utvrđeno naselje razvilo se uz obalu, ispod otočnog hrpta gdje se nalazila prapovijesna gradina i antička utvrda (Crexa, Crepsa), na suprotnoj strani od napuštenih starokršćanskih i starohrvatskih naselja smještenih u uvali Lovreška na istočnoj strani otoka.
Mjesto se razvija u srednjem vijeku, 1332. godine dobiva statut, a od 1459. godine, u vrijeme venecijanske uprave, preuzima od Osora funkciju gospodarskog i upravnog centra za cresko-lošinjski arhipelag.
Stara gradska jezgra, okružena zidinama u obliku pravokutnika s pet kula i nekoliko gradskih vrata, formirana je prije kraja venecijanske vladavine i osim nekoliko kasnijih dogradnji, sačuvala je uglavnom do danas nekadašnji izgled. Današnji prostor obilježava srednjovjekovna lučica "mandrač", gotske i renesansne crkve i samostani, palače plemenitih obitelji i ostaci gradskih utvrda. Sve do kraja venecijskog razdoblja Cres je isključivo unutar gradskih zidina, a izvan gradskog prostora su jedino dva samostana. Velike promjene nastaju razvojem pomorstva i brodogradnje sredinom 19. st.
Najznačajnije kulturno-povijesne građevine u Cresu su:
1. Troja gradska vrata, Bragadina, Marcela i vrata Sv. Mikule iz 16. st
2. Okrugla, ugaona kula na sjeverozapadnom dijelu grada
3. Crkva Sv. Izidora iz 12. st.
4. Niz gotičkih, kasnogotičkih i renesansnih crkvica i crkava od kojih je najznacajnija crkva Sv. Marije Snježne iz 16. st. i zvonikom iz 18. st.
5. Gradska lođa sa stupom sramote
6. Franjevački samostan iz približno 1300 g. s crkvom Sv. Franje iz 14. st. i zvonikom iz 18. st.
7. Ženski benediktinski samostan iz 15. st.
8. Palača obitelji Petris iz 15. st. u kojoj je smješten muzej
9. Niz drugih renesansnih palača creskih plemenitih obitelji.
Lubenice su predpovijesno naselje, seljački grad star, poput Osora i Belog, oko 4000 godina. Smješten na strmoj litici (378 m) što se doslovno ruši u more. Mjesto je ovalna oblika, a kroz njega, u smjeru jug-sjever prolaze dvije usporedne krivudave uličice. Zbog strateških razloga, Lubenice su smještene na jednoj od najneobičnijih lokacija u našem primorju. S takve se, naime, istaknute točke lako moglo nadzirati područje prema Vranskom jezeru te plovni put kroz Kvarner. Grad je nekoć bio opasan zidinama. Ostaci se mogu vidjeti u sjevernom dijelu mjesta, gdje su i jedna od gradskih vrata. Druga se gradska vrata nalaze u južnomu dijelu, malo niže od sadašnjeg ulaza u mjesto.
Ako ste spremni za lijep izlet pješice, spustite se do uvalice Luka. Tu su nekoć lubenički ribari izvlačili svoje barke, a vi se tu možete okupati. Uvalica Žanja, koja se nalazi malo južnije, u sebi krije Plavu grotu, lijepu spilju na razini mora. Do uvalice vodi pješačka staza, a na tomu ćete putu proći i pored lubeničkih vinograda. Prije nego što napustite ovaj prastari grad, počastite se pršutom, ovčjim sirom i vinom u buffetu smještenu pored zvonika.
Za razliku od drugih otočnih naselja, koja su ili obalna ili kontinentalna tipa, Osor je drevni grad na raskršću kopnenoga i pomorskog puta. Upravo je smještaj na spoju između otoka Cresa i Lošinja bio preduvjet za nastanak ovoga naselja, njegov procvat, a poslije i propast.
Već je višeput bilo spomenuto da su ovi otoci bili nastanjeni davno u pretpovijesti, a još i danas prepoznatljivi putovi i staze svjedoće o vrlo živom prometu koji je tekao između nekadašnjih naselja. Velik dio otočnoga prometa slijevao se upravo u Osor. Otočna je cesta izravno prolazila kroz grad, a ne kao danas, izvan gradskih zidina.
Zbog obalnog načina plovidbe te dobro zaklonjenih uvala i uvalica u okolini, Osor je u pomorskomu prometu bio gotovo neizbježna luka. Predpostavlja se da je Kavuada (Cavanella), tjesnac koji danas razdvaja otoke Cres i Lošinj, prokopan negdje u doba rimske vladavine. Međutim, velika je vjerojatnost da su se prije toga teret ili brodovi drukčije prebacivali preko kopna (na valjcima), tako da se za prolaz uvijek moralo plaćati naknadu. Budući da se plaćanje najprije obavljalo u robi, a poslije u novcu, u gradu se vrlo brzo razvijala razmjena dobara, trgovina, razni obrti i slično.
Vladari i režimi koji su vladali Osorom zbog navedenih su razloga kontrolirali promet kroz grad te ubirali porez. Današnji je Osor grad muzej. Kuda god se okrenemo ili zabijemo motiku, nailazimo na tragove iz davne prošlosti.
Muzej u Cresu - Nalazi se u zgradi "Arsan" - rodnoj kući renesansnoga filozofa i pisca Franje Petrića (Franciscus Patritius 1521 - 1567). U prizemlju je velika zbirka amfora iz 2. i 3. st. pr. Kr. i lapidariji. Na katu su manji arheološki predmeti iz različitih razdoblja, te zbirka knjiga.
Muzej u Osoru - Smješten je u nekadašnjoj gradskoj vijećnici. U prizemlju (lozi) smješten je lapidarij iz rimske, starokršćanske te srednjovjekovne epohe. Na katu se nalazi arheološka zbirka s predmetima iz različitih razdoblja - od pretpovijesti do srednjega vijeka. Vrijedna je zbirka srebrnoga republikanskog novca. Tu se nalazi imaketa nekadašnjega i sadašnjeg Osora pa se može, slikovito, prošetati kroz povijest ovog nekoć važnoga otočnoga grada.
Osorske glazbene večeri svakako je najznamenitija tradicionalna kulturna priredba na ovim otocima, pa i izvan njih. Održava se neprekidno od 1976. godine približno od polovice mjeseca srpnja do polovice mjeseca kolovoza. Uz poznata djela klasične glazbe svjetskih autora, redovito se izvode i djela hrvatskih skladatelja. Ako ste ljubitelj klasične glazbe, u ugodnom ambijentu osorske katedrale dozivjet ćete za vrijeme trajanja OGV-a prekrasne trenutke.
Uz Osorske glazbene večeri, održavaju se i druge kulturne priredbe - "Dani glazbe" u Malom Lošinju, "Lubeničke večeri", gostovanja kazališta iz Malog Lošinja i Rijeke te povremeni samostalni koncerti hrvatskih umjetnika klasične glazbe.
Pravi biseri otoka su svakako njegove bezbrojne plaže, većinom smještene na zapadnim obalama između uvale Sv. Blaža i uvale Ustrina. Neke od njih su nalik na prazne školjke lagano nestajući u azurno plavom moru. Te uvale su stoljećima ispirale kiše i morski valovi koji su oblikovali i izgladili kamene sedimente iz kojih su ove plaže i nastale. Do nekih od tih plaža može se doći prastarim puteljcima kroz gromače i maslinike uz pratnju mirisa ružmarina, timijana i mente. Druge se nalaze na mjestima za kampiranje, kao što je kamp Slatina, skoro 500 m dugačka plaža, a do drugih se može doći samo s mora. Da bi se došlo do njih, svakako treba iskoristiti svakodnevne izletničke brodove i ekskurzije koje su isto tako jedina mogućnost za posjetu "Plavih Grota" u uvali Žanja.
