Otok je poznat po svojoj slaboj pokrivenosti vegetacijom te ga se često uspoređuje s Mjesečevom površinom. Kamenit pejzaž s tek pokojom vlati aromatičnog bilja koje pasu ovce stvara pomalo sablastan dojam, a rezultat je položaja otoka pod Velebitom s kojeg cijele godine (osobito zimi) pušu jake bure koje sa sobom nose posolicu iz Velebitskog kanala.
Na otok se, s južne strane, može stići mostom (340 m) iz pravca Zadra, tj. Posedarja ili trajektom u Žigljen na sjeveru otoka iz luke Prizna.
Najveću, Pašku uvalu zaokružuje 20 km šljunčanih plaža. Pag je jedinstven po vegetacijskom habitatu u kojemu stabla gotovo da i nema - Pag najveće carstvo kamenjara ispresijecano dugim suhozidima na Jadranu, u kojemu raste tanka trava, nisko aromatično bilje, kadulja i smilje. Upravo to aromatično bilje je osnova u prehrani paških ovaca na kamenjaru, i ono daje poseban okus poznatom paškom siru.
U gastronomskoj ponudi prvoklasni je ovčji sir i janjetina, te razni morski specijaliteti.
Grad Pag je grad morske soli. Zbog njene važnosti u 15. stoljeću nastao je Pag kao planski i plansko utvrđeni grad, koji pri obilasku pruža poseban osjećaj. Na Pagu se još može vidjeti proizvodnja soli starim postupkom isušivanja u manjim glinenastim bazenima u koje se uvodi more (soline). Ove su solane osim autentičnosti koje pružaju, zahvalan motiv za fotografiranje.
Grad Pag je i grad rukotvorina poznate paške čipke koja se njeguje kroz stoljeća, svaka je zaseban unikat, a taj spori i naporni ručni rad živi i danas na uličicama starog grada.
Pag pruža neobične oblike, divlju egzotiku, pitome oaze, planinarske staze i plitke zaljeve čiji bi obilazak trajao i nekoliko dana. Putovanja sjevernom stranom otoka preporučljiva su samo u ljetnim sezonama, a tada odjednom van vreve i u posebnom svijetu kamena i mora, svakomu tko ima imalo pionirsko-istraživačkog u sebi, mogu biti poseban, nezaboravan doživljaj.
Povijesno-kulturno najzanimljivije mjesto na Pagu grad Pag nije i najstarije mjesto na otoku. Kilometar južnije nalaze se ostaci naselja (utvrđeni samostan i crkva) koje je prethodilo današnjem gradu Pagu - Stari grad Pag kojem je Bela IV 30.3.1244. godine podario atribute slobodnog kraljevskog grada. Gradnja novog grada po strogim nacrtima hrvatskog renesansnog kipara arhitekta Jurja Dalmatinca otpočela je 1443. godine i okončana je poslije 2 desetljeća. Na centralnom trgu nalazi se župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je po nizu vanjskih i unutarnjih arhitektonskih rješenja, kao i eksponata vrlo vrijedan kulturno-umjetnički spomenik. Svuda po gradu se mogu vidjeti lijepo klesani dovratnici na ulazima plemićkih kuća ili dvorišta, barokni balkončići, kameni grbovi od 15. do 18. stoljeća i veličanstveni portal na kneževom dvoru. Ovaj dobro očuvani srednjovjekovni grad čija je jezgra spomenik kulture i danas obavlja funkciju administrativnog, kulturnog i trgovačkog središta. Samostan sestara benediktinki pored brojnih vrijednih crkvenih relikvija i slika čuva i tradiciju spremanja baškotina, aromatičnog dvopeka koji se nudi na ulazu u samostan.
Pašku uvalu obrubljuje 20 km šljunčanih i pješčanih plaža. Pored 4 hotela u gradu suvremeno je opremljen i privatni smještajni kapacitet. U vrijeme paškog karnevala zimi, ljetnog karnevala i tijekom sezone odvija se bogat kulturno-zabavni i umjetnički program. Iz višestoljetne tradicije može se izdvojiti “paška Robinja” u stilu “svetih prikazanja”, folklor, karneval s karakterističnim kolom uz gradsku limenu glazbu, starim nošnjama, starim pjesmama i plesovima na “mišnjicama” (karneval se održava posljednjih dana srpnja).
Obližnje naselje s kampom i marinom u uvali Šimuni ribarsko je mjesto s vrlo dobrom turističkom perspektivom. Kamp Šimuni najveći je i najopremljeniji kamp na otoku, a cijelom dužinom uz šljunčane plaže. Marina Šimuni sa 50 vezova nalazi se na sjevernom dijelu mjesta Šimuni u zaštićenoj uvalici.
Karakterističan reljef paga čini niskoobalno područje Košljunskog zaljeva i dalje na sjeverozapad do uvale i lučice Proboj, a na jugoistok do uvale i luke Povljana, koja je u turizmu najmlađe paško mjesto. Veliko područje mjesta pokriveno je bogatim vinogradima. U Povljani nema turističkih objekata većeg kapaciteta već je ponuda bazirana na privatnom smještaju. Svakako treba vidjeti starohrvatsku crkvicu Sv. Nikole iz 11. stoljeća i ornitološki rezervat Velo blato na putu do mjesta Vlašići.
Sjevernije od uvale Šimuni na sunčanoj i toploj strani otoka, prema manjim otocima Maunu i Škrdi sve više se razvija naselje individualnog turizma, istoimena lučica i mjesto Mandre, odmorište mještana obližnjeg naselja Kolan, jedinog bez direktnog pristupa moru. Kolan u središtu mjesta čuva etnografsku zbirku. Sredinom osamdesetih izgrađeno je prvo turističko naselje Gajac, sjevernije od lučice Mandre.
Košljun, Smokvica, Vlašići, Dinjiška i Miškovići vrlo su ugodna i mirna otočna mjesta koja su svoju budućnost zbog geografskog položaja uz more i naklone prirode usmjerila prema turizmu.
Novalja je turističko središte otoka Paga. Razvila se u blagom zaljevu sjeverozapadnog dijela otoka. Posebnu atraktivnost daju joj njezine prekrasne pješčane i šljunčane plaže kojima je okružena. U brojnim restoranima, konobama i bistroima gostima stoji na raspolaganju bogat izbor raznolikih, od jednostavnijih do biranih jela. Terase raznovrsnih caffe barova stvaraju poseban ljetni ugođaj gdje se gosti mogu osvježiti i razonoditi uz zvuke muzike. Na plažama i moru možete koristiti bogat sadržaj rekreativnog i sportskog programa (tobogani, skuteri, odbojka ...)
Mnogi posjetitelji, osobito mlađi zabavljaju se do kasno u noć u modernim disco-clubovima na otvorenom pored plaže Zrće. U Novalji obvezno morate vidjeti rimski vodovod gdje se temperatura usred najveće ljetne žege zadržava na prohladnih petnaestak Celzijevih stupnjeva. Možete pogledati Stomoricu - veliku zbirku starokršćanskih starina, te Basilicu urbanu sa vjerno sačuvanim mozaicima. Tu je i Cissa (današnja Caska) ostaci velikog vojnog logora kojeg je izgradila Rimska vojska. Novalja je postala odredištem brojnih turista zbog svog smještaja u toploj uvali izmedu borovih šuma, te pravog mediteranskog ugođaja s okolicom koju krase čudesne plaže.
Posebnost Paškog sira je njegova tvrdoća i slanost, te specifičan miris i okus koje mu daju eterična ulja aromatičnog bilja. Paške ovce se uzgajaju na brdskim površinama koje su zbog čestih bura izložene posolici. Upravo ta posolica, kadulja i smilje daju paškom siru, specifičnu i prepoznatljivu aromu. Mladi sir se može nabaviti tijekom posljednjih zimskih i prvih proljetnih mjeseci. Mladi sir znatno je mekši i lakši od zrelog sira. Zreli (stari) sir se može naribati i koristiti kao dodatak jelima.
Paška janjetina (janje težine od 7-10 kg) najbolja je u siječnju, veljači i ožujku, za vrijeme trajanja mužnje ovaca.Njena je specifičnost izrazito mekano i vrlo ukusno meso u kojem svaki gurman može uživati. Najbolja je, pripravljena u pećnici s krumpirima, te na gradelama (roštilju).
Proizvodnja svinjskog mesa na otoku Pagu do konca 19. stoljeća imala je veliku i značajnu ulogu. Danas se pršut proizvodi uglavnom na južnome dijelu otoka, najviše u mjestima Dinjiška i Vlašići, rijetko ga se može pronaći u drugim otočnim mjestima. Paški pršut smatra se vrlo kvalitetnim. Za soljenje se koristi domaća sol, a suši se na jakoj zimskoj buri.
Paški kaduljin med je najtraženiji na hrvatskom tržištu, i to prvenstveno zbog svog ljekovitog svojstva, a zbog toga što je ekološki najčišći. Dobro je znano da paška kadulja sadrži više eteričnog ulja od kadulje koja raste na susjednim otocima i priobalju. Visokoj kakvoći meda pridonijeli su specifični vremenski uvjeti - posolica i bura.
Baškotini su vrsta tvrdog peciva koji se proizvodi samo u gradu Pagu. Mogu se nabaviti isključivo u benediktinskom samostanu sv. Margarite, u Ulici Jose Felicinovića. Baškotin je vrlo ukusan i mirisan, a tradicija njegove izrade je vrlo duga. Pripada lakšim pecivima. Možete ga jesti samog (grickati), ali najbolji je umočen u bijelu, nešto slađu kavu.
Grad Pag obiluje kulturno-povijesnim spomenicima. Najznačajnije građevine su Zborna crkva Marijinog Uznesenja, Knežev dvor i kula Skrivanat - jedina preostala od devet kula koje su, zajedno s bedemima, nekada okruživale grad.
Osim navedenih građevina možete razgledati crkve sv. Jurja, sv. Frane, samostan sv. Margarite i magazine soli. Povijest benediktinskih samostana u Pagu počinje davno u doba hrvatskih narodnih vladara, muškom zajednicom u Opatiji sv. Petra na Prosiki, nekoliko stoljeća prije utemeljenja ženske benediktinske zajednice u starome Pagu. Benediktinke su poučavale čipkarstvo, a čipke prodavale u Mlecima i kasnije u Austriji. One su zaslužne što se čipkarstvo proširilo gradom Pagom i postalo važan izvor zarade mnogih paških obitelji.
Tijekom ljeta se u gradu Pagu održava niz kulturnih manifestacija među kojima je najpoznatiji Festival «Paško ljeto» na kojem sudjeluje niz eminentnih glazbenika iz Hrvatske i svijeta. U galerijskom prostoru crkve sv. Jurja i u Gradskoj vijećnici održavaju se likovne izložbe. U kuli Skrivanat i u atriju Kneževa dvora organiziraju se kazališne predstave i koncerti.
Grad Pag ima bogatu folklornu baštinu. Paška narodna nošnja je lijepih boja i oblika, a osobito je atraktivno žensko pokrivalo za glavu obrubljeno paškom čipkom. Paška čipka je najljepši autohtoni suvenir, izrađuje se šivanjem, a koristi se kao samostalni ukras ili dio odjeće. Središnji dio ljeta obilježava ljetni paški karneval tijekom kojeg na Trgu Petra Krešimira IV gradska limena glazba svira tradicionalno Paško kolo, održava se ples pod maskama, pjevaju se pučki napjevi i izvodi se pučka drama “Robinja„. Najveći vjerski blagdan u Pagu je Velika Gospa, 15. kolovoza, koja se slavi svečanom procesijom.
Grad Pag je podignut u razdoblju od 1443. do 1474. godine. Pažani su, zbog opasnosti od Turaka, koji su u to vrijeme prodrli sve do zaleđa Zadra, 1443. godine počeli graditi grad na mjestu koje se zvalo uvala Katena. Prije toga Pag se već dva puta selio. Od antičkog doba, pa do kraja 4. stoljeća grad je postojao na mjestu koje se zvalo Caska (lat: Kissa ili Cissa). Caska je potonula uslijed potresa, pa su se Pažani preselili na lokalitet znatno južnije, na mjesto koje se danas naziva Starim gradom.
U 10. stoljeću, grad Pag je u potpunosti urbaniziran; posjeduje gradske zidine, kule, fortice, trgove, crkve, samostane, pučke naseobine i palače. Stanovnici grada bavili su trgovinom, ribolovom, stočarstvom, bili su mornari i proizvođači soli. Mjesto Košljun bila je izlazna luka grada.
Godine 1192. izgrađena je crkva sv. Marije koja i danas dominira područjem Starog grada. Jedan od najznačajnijih događaja u povijesti grada Paga je dobivanje Bule kralja Bele IV. kojom se gradu Pagu dodjeljuje status slobodnog kraljevskog grada 30. ožujka 1244. godine. Nakon dodjele statusa slobodnog kraljevskog grada, Pag se ubrzano gospodarski razvio.
Hrvatski kralj Ludovik I 1376. godine potvrdio je Pagu pravo slobodnog kraljevskog grada, i dao mu uz postojeće, još i neke nove privilegije. Kralj Ladislav, 1403. godine, prodaje Veneciji svoj dio Dalmacije uključujući i grad Pag. Na taj je način, za više stoljeća, Pag pripadao Mletačkoj Republici.
Sredinom 15. stoljeća opasnost od Turaka je bila sve veća, pa su Pažani 1443. godine, započeli s gradnjom novog grada, na mjestu na kojem se on i danas nalazi. Urbanistička rješenja novoga grada poštovala su principe ondašnje arhitekture i urbanizma, a planovi su se izrađivali u Veneciji. U izradi urbanističkih planova sudjelovao je veliki graditelj i kipar Juraj Matejev Dalmatinac.
Snažne i moćne zidine, ojačane s devet kula, okruživale su Pag i branile ga od svakog napada. To je stanovništvu osiguravalo mir, a gradu napredak. U to se vrijeme razvijaju gospodarske veze Paga s drugim područjima, a mnogi Pažani odlaze na poznata sveučilišta diljem Europe.
Na blagdan Vele Gospe, Pažani odlaze u Stari grad kako bi se molili čudotvornom kipu Majke Božje od Staroga grada. U svečanoj procesiji, taj se čudotvorni kip nosi u grad Pag i postavlja u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja odakle se ponovno vraća u svoje svetište na blagdan Male gospe, 7. rujna.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u gradu Pagu živjelo je 4700 stanovnika. Nakon toga, a osobito tijekom 1905. godine, nakon pojave jedne biljne bolesti koja je uništila vinograde, dolazi do velikog osipanja stanovništva. Mnogo je Pažana u to vrijeme iselilo, ponajviše u SAD, Kanadu i Australiju.
Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća, zbog agrarne reforme, dolazi do usitnjavanja posjeda pa slabi gospodarska snaga plemstva, koje postupno počinje odlaziti.Članovi velikih plemićkih obitelji odlaze u Italiju, Južnu Ameriku, a jedan dio u Zagreb, Rijeku i druge gradove u Hrvatskoj. Početkom 60-tih godina 20. st. počeo se intenzivnije razvijati turizam. Turizam, kao nova gospodarska grana, daje zamah općem razvoju, pa se Pag urbano širi izvan okvira stare gradske jezgre. Nastaju novi dijelovi Paga: Vodice, Blato, Murvica, Varoš, Bašaca, Bošana i Sv. Jelena. Godine 1968. otvara se tada suvremeni hotel “Bellewue” sa 370 ležajeva, uređuju se plaže, auto-kampovi, prometnice. Pag postaje privlačno turističko odredište. Otvaraju se caffe-barovi, disco-klubovi, trgovine, te dolazi do pojave niza uslužnih djelatnosti.
