Najatraktivniji dio nacionalnog parka prostire se u 8 km dugom području jezera i slapova, gdje se nalaze najbolje uređene turističke staze. Kilometarska mreža drvenih mostića i staza omogućuje bliski kontakt sa slapovima i jezerima.
Obilje i raskoš vode, vjerojatno je prvo što ljudi pomisle kad se prvi put susretnu sa plitvičkim slapovima. Plitvička Jezera su jedinstven prirodni objekt sa specifičnom pojavom krške hidrografije koji uz bogatu floru i faunu predstavlja neprocjenjivu naučnu vrijednost. Velika raznovrsnost i različitost prirodnih oblika dovele su do toga da je Nacionalni park Plitvička Jezera upisan u UNESCO-ov "Popis svjetske baštine" 1979. godine.
Plitvička Jezera smještena su na granici dvaju klimatskih područja: maritimnog i kontinentalnog, gdje se sukobljuju naizmjenični prodori vlažnog maritimnog zraka i kontinetalnih zračnih struja. Godišnja količina oborina iznosi 1487 milimetara a srednja godišnja temperatura zraka 8,7 °C. Godišnja doba ovdje se očituju u izrazitim oblicima.
Da bi se obišao najuži pojas nacionalnog parka potrebno je više dana, stoga su u parku razrađene razne varijante obilaska, obzirom na vrijeme koje turistima stoji na raspolaganju. Prirodni sustav parka Plitvice jedinstven je primjer fizikalno-biokemijskog laboratorija na otvorenome. Stvaranjem vapnene kore na podvodnoj vegetaciji, na mjestima prelijevanja vode nastaju ustave kojima je dolina gornje Korane preinačena u niz od 16 stepenasto poredanih bazena s protočnim jezerima.
Od najvišeg do najnižeg to su: Prosčansko jezero (Prosce), Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Vir, Veliki i Mali Jovinovac (Veliko i Malo jezero), Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget, Kozjak, Milanovac, Kaluderovac i Novakovića-brod. Ukupna površina svih jezera iznosi 200 ha, od čega oko tri četvrtine otpada na dva najveća jezera: Kozjak i Prosčansko jezero.
Prve kartografske zapise Plitvičkih jezera nalazimo još na crtežima iz 17. stoljeća, a tekstualno se spominju u zapisima iz druge polovice 18. stoljeća. Naziv Plitvice u literaturu prvi puta je unesen daleke 1777. godine. Već devedesetih godina 19. stoljeća javljaju se prve organizirane inicijative za proglašenje Plitvičkih jezera zaštićenim područjem.
Tridesetih godina 20. stoljeća akademik Ivo Pevalek prvi put znanstveno je obrazložio razloge za zaštitu Plitvičkih jezera. Proučavajući rast mahovina i algi zaključio je da je postanak i rast sedre, koja sudjeluje u izgradnji geomorfoloških oblika Plitvičkih jezera, najvažniji i najosjetljiviji biogeni proces koji je "suština Plitvičkih jezera". Ove znanstvene spoznaje i nastojanja akademika Ive Paveleka dovela su i do povijesnog datuma 8. travnja 1949., kada su Plitvička jezera proglašena prvim hrvatskim nacionalnim parkom.
Još i prije, a posebno nakon dobivanja službenog statusa zaštite, ovo je područje bilo predmetom mnogih znanstvenih i stručnih istraživanja. Tako je skupljeno mnogo spoznaja o prirodnim vrijednostima Nacionalnog parka Plitvička jezera, koje nisu "samo" sedrotvorni slapovi i svjetski poznatih šesnaest kaskadnih jezera. Ovom prilikom upoznajemo čitatelja sa bogatstvom geomorfoloških oblika, staništa šuma i travnjaka, flore i faune, te kulturne baštine i konačno turističke ponude najvećeg i najstarijeg hrvatskog nacionalnog Parka.
Prostor Nacionalnog parka Plitvička jezera dio je Dinarskog krškog područja koje karakterizira karbonatna geološka podloga, brojne krške forme, rijetke pojave površinskih tokova, te izražena veza površina-podzemlje kroz brojne pukotine. Obilje vode i stvaranje jezera u takvom kraju iznimna je i dragocjena pojava.
Važnu ulogu u cijelom sustavu ima sabirno područje koje jezera opskrbljuje vodom. Izrazito je propusno sa brojnim podzemnim (spilje i jame) i površinskim krškim oblicima (vrtače ili ponikve i polja), ali siromašno površinskim tokovima. Vapnenački vrhovi se izdižu upravo u tom području, kao i najviši - Seliški vrh, 1279 m. Nakon puta kroz podzemlje voda nailazi na prepreku - nepropusnu stijenu uz koju istječe na površinu tvoreći mnogobrojne potoke, koji obogaćuju jezera. Najvažniji su izvori Crne i Bijele rijeke. Na nepropusnoj podlozi nastala su Gornja jezera: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burgeti i najveće plitvičko jezero – Kozjak. Donja jezera: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod, kanjonski udubljena u vapnenačku podlogu, dio su propusnog područja, gdje voda ponire i gubi se kroz brojne pukotine u podzemlje. Na površini između isprepletene mreže brojnih udubljenja zvanih vrtače, kao “tornjići”, strše vapnenački blokovi.
Voda potoka Plitvice spuštajući se preko stijene visoke 78 m i tvoreći amfiteatar Velikog slapa najvišeg slapa u Hrvatskoj, zajedno s vodom jezera tvori slapište Sastavke kojima započinje rijeka Korana.
Voda prezasićena kalcijevim karbonatom, jedan je od uvjeta za nastanak SEDRE. Ona nastaje na izdancima mahovina, gdje žive milijuni algi i bakterija, koje luče sluz, na koju se lijepe kristalići kalcita i pretvaraju u “živi kamen”. Najčešća mahovina, koja prekriva strme i okomite sedrene barijere, a sudjeluje u stvaranju sedre je Cratoneuron comutataum. Ona brzo “okamenjuje”, a izgled mahovine ostaje dobro očuvan u sedri. Na mirnijim mjestima, vodena mahovina, Bryum pseudotriquetrum stvara sedru “brijumskog tip”. Ovom tipu pripada sedra koja izgrađuje Sastavke.
Geografski položaj (60km zračne udaljenosti od mora) u zaleđu Velebita, na granici kontinentalnog i maritimnog oborinskog režima, na nadmorskoj visini od 418-1279 m, te geololška podloga koja se odražava u nizu krških obilježja omogućili su uzajamnim djelovanjem razvoj tako bogatog i raznolikog biljnog svijeta. Prostor Parka obiluje endemičnim vrstama užeg i šireg rasprostranjenja (72 vrste). Posebnu vrijednost predstavljaju endemi koji su po prvi puta opisani na ovom prostoru: uskolisno zvonce(Edraianthus tenuifolius), žabnjak kolovrc (Ranunculus scutatu), te livadni procjepak (Scilla litardierei) - vrsta obilno zastupljena u sastavu vlažnih dolinskih livada u Parku.
Park se ističe bogatstvom Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske zaštićenih vrsta (22 vrste). U ovoj skupini se posebno izdvaja gospina papučica (Cypripedium calceolus) - najljepša orhideja Europe. Kao rijetka i ugrožena vrsta šumskih prostora nalazi se u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj listi u kategoriji ugroženih svojti.
Posebnu zanimljivost Parka predstavljaju mesojedne (karnivorne) biljke. Na cretnom, (tresetnom) staništu na području Parka raste okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia). Zbog rijetkosti ovakvih staništa spada u rijetku biljku flore Hrvatske. U sastavu vlažnih dolinskih livada Parka dolazi tustica kukcolovka (Pinguicula vulgaris) - rijetka mesojedna biljka, na IUCN-ovoj je Crvenoj listi u kategoriji osjetljivih svojti. Na ovom prostoru zabilježena je i mala mješinka (Utricularia minor), vrlo rijetka vodena mesojedna biljka.
Kad je riječ o životinjskom svijetu Nacionalnog parka Plitvička jezera, prva asocijacija je njegov zaštitni znak – medvjed. Međutim, bogatstvo faune ovog nacionalnog parka mnogo je veće i vrijednije od „slave“njezina najatraktivnijeg predstavnika. Česti stanovnici jezera su i dvije vrste rakova: riječni i potočni rak.
Kukci, koji su brojem vrsta među najzastupljenijim u kopnenim staništima, pobudili su dodatno zanimanje biologa – istraživača staništa livada i šuma. Zasluženu pozornost dobila je skupina leptira čiji se broj poznatih vrsta prema tekućim istraživanjima popeo do 321 od čega 76 vrsta danjih, a 245 vrsta noćnih leptira.
Plitvička jezera i njihovi pritoci uglavnom imaju glavna obilježja tipičnih pastrvskih visinskih voda. Ipak, potočna pastrva jedan od prastanovnika ovih jezera, danas je značajno potisnuta alohtonim populacijama klena i crvenperke. Osim navedenih, samo u jezeru Kozjak dokazano je prisutstvo još najmanje 4 vrste riba.
Vodozemci su sa oko dvanaest vrsta dosta brojna skupina kralješnjaka u Nacionalnom parku Plitvička jezera, dok su gmazovi zastupljeni relativno malim brojem vrsta. Duge zime i debeli snježni pokrivač smanjuju brojnost ove skupine kralješnjaka.
Fauna ptica sa do sada zabilježenih 157 vrsta je na trećem mjestu po broju vrsta među nacionalnim parkovima u Hrvatskoj. Posebno zanimljiva vrsta je vodenkos, inače rijetka ptica ovisna o staništima čistih vodotoka.
U Nacionalnom parku Plitvička jezera uočeno je više od 50 vrsta sisavaca: puhovi, rovke, voluharice, jež, kuna zlatica, kuna bjelica, divlja svinja i dr. Najnovijim je istraživanjima utvrđeno 20 vrsta šišmiša – koji žive u raznim staništima, rupama i pećinama, zatim pod korom drveća, u dupljama itd. Posebno zanimanje često je za populacije vukova, srna, jelena, divlje mačke, risa, vidre, i naravno smeđeg medvjeda, s početka priče, kao krune plitvičkog životinjskog carstva.
Danas više od 80% površine Nacionalnog parka Plitvička jezera, pokriveno je šumskim sastojinama prirodnog sastava koje sprečavaju eroziju, i vrlo su važne za režim optjecanja vode, te dragocjeno stanište za raznoliku i bogatu faunu Parka, u prvom redu Šume Nacionalnog parka pružaju utočište za sve tri Europske velike zvijeri (medvjed, vuk i ris).
Najzastupljenija šumska zajednica na području Nacionalnog parka Plitvička jezera je gorska šuma bukve (Lamium orvala- fagetum sylvatice Ht.38) koja se prostire od obala Plitvičkih jezera do kojih 700 m/nm. Zbog svoje konkurentnosti i zastrtosti tla krošnjama, bukva daje malo prostora za razvoj ostalih vrsta drveća. Druga po zastupljenosti šumska zajednica je dinarska šuma bukve i jele (Abieti- fagetum dinaricum Treg. 75) koja se prostire u pojasu iznad 700 m/nm, izgrađena od velikog broja (preko 250) vrsta. U području šume bukve i jele nalaze se dvije značajne šumske zajednice reliktnog karaktera a to su: šuma običnog i crnog bora s božićnjakom ( Heleboro – pinetum Ht.38), te šuma smreke na dolomitu (Picetum – dolomiticum Ht.58)
Kao jedna od najbolje sačuvanih prašuma unutar areala ekosistema šume bukve i jele, nalazi se na području NP Plitvička jezera prašuma "Čorkova Uvala". Specijalnim rezervatom šumske vegetacije proglašena je 1965. godine, gdje na površini od 84 ha i nadmorskoj visini od 860 – 1028 m/nm nalazimo sve faze razvoja jedne prašume uz dominaciju faze starenja i raspadanja. Pripada u sekundarnu prašumu gdje je utjecaj čovjeka povremeno bio prisutan, ali ne toliko da bi prašuma izgubila svoj značaj.
Turistička funkcija Nacionalnog parka Plitvička jezera proizlazi iz smisla postojanja nacionalnog parka kao zaštićenog područja, a to je zaštititi osobite prirodne i kulturne vrijednosti od nacionalnog i međunarodnog značaja radi znanstvenog, obrazovnog i rekreacijskog korištenja. Bez posjetitelja kojeg dovodi turizam taj se smisao gubi. Turizam u parku danas, produkt je njegovih razvojnih epoha u prošlosti.
Plitvička jezera počinju se u literaturi spominjati još u 16.st. Unatoč tome, ona sve do polovice 19.st. zbog povijesnih okolnosti ostaju slabo poznata. U tom razdoblju posjećuju ih tek rijetki putnici i prolaznici avanturisti. Zbog nesigurnosti i blizine turske opasnosti ovaj se romantični, tada gotovo divlji kraj u onovremenim spisima naziva „Vražji vrt“- „Hortus diabolus“.
Smirivanjem stanja na Austrijsko-turskoj granici u 19.st. kraj Plitvičkih jezera postaje zanimljiv ponajprije vojnim zapovjednicima. Na inicijativu i financijskim sredstvima vojnih časnika, 1861./1862.g. gradi se prvi objekt za smještaj putnika prozvan Turističkom, Putničkom ili Carskom kućom. Prva značajnija ugostiteljska ponuda oformljuje se krajem 19.st.
Krajem 19.st. Društvo za zaštitu i poljepšavanje Plitvičkih jezera prvo je značajnije krenulo u formiranje turističke ponude i započelo rad na polju motiviranja dolaska posjetitelja na Plitvička jezera. U razdoblju od 1894. do 1896.g. ono gradi hotel sa 28 soba u stilu krajiških čardaka ponad jezera Kozjak, a za vožnju po Kozjaku nabavlja dvije lađe. Uređuju se staze, putovi i odmorišta, postavljaju putokazi i natpisi, klupe i svjetiljke. Društvo izrađuje i distribuira plakate o Plitvičkim jezerima, a u domaće i strane tiskovine uvrštava članke o njima. 1891.g. Plitvička jezera prvi puta su cestovno povezana iz smjera Karlovca.
Nakon drugog svjetskog rata i proglašenja nacionalnim parkom 8. travnja 1949.g., opći val razvoja turizma zahvaća i prostor Plitvičkih jezera i turizam postaje djelatnost koja će valorizirati ovo relativno sačuvano remek- djelo prirode. Razvoju turizma sve se više pristupa planski i 1950.g. radi se prvi regionalni plan uređenja koji je regulirao način izgradnje staza i mostova za posjetitelje, kao i objekata, uz uvjet da se zadrži dojam netaknute prirode. U razdoblju 1954.-1958.g. gradi se hotel Plitvice te niz drugih objekata od kojih je posebno zanimljiv tzv. Objekt 99, odnosno raskošna Vila izvor sagrađena za Tita koji je u njoj boravio nekoliko puta.
Šezdesetih godina 20.st. podignut je sustav drvenih staza i mostića, a sedamdesetih su kupljena dva vlaka koji uz elektro brodove na jezeru Kozjak prirodu još više približavaju posjetiteljima.
U cilju zaštite prostora od izuzetne vrijednosti 1979.g. Plitvička jezera su uvrštena na UNESCO-vu Listu svjetske prirodne i kulturne baštine. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st. zabilježen je najintenzivniji rast broja posjetitelja i gradnje novih kapaciteta.
Poslije Domovinskog rata za vrijeme kojeg je područje nacionalnog parka bilo nepristupačno njegovim posjetiteljima, a turistička infrastruktura uvelike uništena, turizam u nacionalnom parku je vrlo brzo ponovo zaživio. U 2006.g. posjetilo ga je preko 860.000 posjetitelja iz cijeloga svijeta.
Današnja ponuda Plitvičkih jezera omogućuje posjetiteljima da ga vođeni odabranim programom obilaska upoznaju kroz aktivnosti koji uključuju pješačenje, vožnju električnim brodom i panoramskim vlakom, fotografiranje, veslanje, planinarenje i skijanje. Sve ove aktivnosti i smještaj u suvremeno opremljenim hotelima omogućuju posjetiteljima da se zadrže nekoliko dana u ovom neobično lijepom kraju.
Stanovništvo ovog kraja se u prošlosti većinom bavilo stočarstvom, poljodjeljstvom, mlinarenjem, te iskorištavanjem šume. To je uveliko određivalo način njihove prehrane i spravljanja jela.
Hrana se čuvala na ognjištu u zemljanim loncima, tvz. rukačama. Kruh, kao osnovna namirnica, pravio se većinom od kukuruza, a isprva se pekao samo prekriven pepelom i žarom na ognjištu. Poslije su se pojavile peke (pekve) koje su lončari izrađivali od zemlje. Uz kruh, navelike se pripremala i palenta koja se kuhala od žitarica (zobi, ječma i prosa), te se začinjala putrom.
Mlijeko, kojeg je u stočarskom kraju bilo dovoljno, pripremalo se na razne načine: kao kiselo ili slatko. Redovito se pripremala kiselina (ukiseljeno mlijeko), sir, putar, basa (meki sir pripravljen od "škorupa") i vrhnje.
Za proizvodnju sira koristilo se životinjsko sirište, a putar se pripravljao u posudama - stapovima. Mliječni proizvodi su se većinom koristili u ljetnom razdoblju, nadopunjeni svježim i kuhanim povrćem, te sušenim mesom (pršut, slanina, kobasice). Jedna od glavnih poslastica bila je pečena janjetina.
Od kolača najčešće su se pripremale masnica (masno tijesto punjeno lukom, sirom, pršutom ili slatkim sirom sa suhim grožđem), pita krumpirača, zaljanica, kuglof, uštipci i razni štrudli. Zimi se uz meso, većinom sušeno, kuhao krumpir i kiseli kupus, grah, repa ili koraba. Ukiseljeno povrće jelo se i kao salata, uz začinjenu palentu.
Kako je šuma bila nezaobilazna u životima stanovnika ovog kraja, koristili su je i kao izvor hrane. Stanovništvo se bavilo lovom divljači (poslastica su bili puhovi) i sakupljanjem šumskih plodova. U šumi su se također vrlo često brale gljive: smrčci, bukovače, pečurke. Začuđujuće rijetko s obzirom na blizinu jezera, stanovnici su se bavili ribolovom. Većinom su pecali pastrvu u potocima Plitvica, Sartuk i Jasenica.
I danas je dio tok starog ugođaja na raspolaganju posjetiteljima, kroz bogatu gastronomsku ponudu Nacionalnog parka Plitvička jezera. Putnici u prolazu ovdje mogu kupiti neke od tradicionalnih specijaliteta, dok će gurmani uživati u specijalitetima i prigodnom ambijentu restorana Ličke kuće. Unutar kompleksa Parka smeštena su još dva restorana - restoran Borje i restoran Poljana, te mnogi objekti za okrepu i odmor gostiju.
Nacionalni park Plitvička jezera pokriva područje od 29.685,15 hektara. Iako svaki kutak parka nije dostupan posjetitelju, na raspolaganju su Vam kilometri pješačkih staza i drvenih mostića za istraživanje i šetnju u prirodnom okruženju koje se neprestano mijenja i zadivljuje svojom ljepotom.
Sastavni i nezaobilazni dio našeg razgledanog sustava su i plitvički vlakići pomoću kojih možete dosegnuti neke udaljenije točke parka i na određenim lokacijama uživati u panoramskom pogledu na jezera, kao i plitvički električni brodići Kozjak, Sedra, Vidra 2, Lija, Medo, Buk i Slap koji plove najvećim jezerom Kozjak povezujući zone Donjih i Gornjih jezera.
Najpotpuniji način za posjet parku je da ga isplanirate unaprijed prema vremenu koje Vam stoji na raspolaganju. Ukoliko želite ostati duže od jednog dana i što bolje upoznati ili istražiti ljepotu i bogatstvo našeg i Vašeg Parka, naš hotelski kompleks Vam je na raspolaganju.
