Požega vrlo rano postaje sjedište velikog vlastelinstva, a srednjovjekovni grad postaje središtem trgovačkih, obrtničkih, upravnih, vojnih i crkvenih funkcija za širu okolicu. Požeška županija spominje se po prvi put već 1210., a crkvena župa 1232. godine. Razvoj upravnih funkcija od osobite je važnosti za Požegu, dok su veliki obol tom razvitku dali i crkveni redovi – pogotovo Franjevci, Dominikanci, Pavlini i Isusovci. Sakralni spomenici, uz profiliranu staru gradsku jezgru, koja je “zaokružena” osobito u doba baroka, daju Požegi draž jednog od najljepših sjevernohrvatskih gradova.
Požega je kroz stoljeća, pa i u vrijeme teškog bremena turske vladavina (od 1537. do 1688.), bila funkcionalno središte bogate agrarne okolice. Međutim, od osobite važnosti bio je razvoj trgovine i obrta. To pogotovo vrijedi za razdoblje baroknog 18. i postbaroknog 19. stoljeća, kada životom Požege dominiraju udruženja trgovaca i obrtnika (cehovi). Okolna prirodna bogatstva, poput poljoprivrede, vinogradarstva, šumarstva, rudnog blaga i slično, omogućuju u Požegi tijekom 19. stoljeća i pojavu većih manufakturnih radionica, pa i industrije.
Požega opet postaje županijsko središte početkom 1993. godine, a eto u jesen 1997. i sjedištem nove biskupije. Požeška županija broji danas oko 120 000 žitelja, a biskupija i nešto više. Staro sjecište putova i ljudi, koje je ponešto izgubilo povlačenjem podravskog, a osobito posavskog modernog prometnog smjera, opet danas dobiva na vrijednosti. Požega je samo jedna.
Upravno područje Grada ima (prema popisu iz 2001. godine) 28.201 stanovnika, a osim same Požege obuhvaća i veliki broj okolnih prigradskih naselja i manjih sela. Uže gradsko područje ima 20.943 stanovnika.
pozega-tz.hr
Požega je grad duge i bogate povijesti. Povijest na ovim prostorima počinje još u rimsko doba, kad je Požeština nosila epitet Vallis Aurea iliti "Zlatna dolina",a glavno rimsko naselje Incerum bilo je u njezinu središtu. Istraživanja su pokazala i postojanje određenog pretpovijesnog života. Požega, kakvu je poznajemo danas, počinje se oblikovati u srednjem vijeku. Stari požeški burg izgrađen je vjerojatno u 11.stoljeću. Radilo se o šesterokutnoj utvrdi smještenoj na brijegu u središtu grada.
Požega 1221. (Požeški burg u srednjem vijeku)Danas je to brdo među požeškim pukom poznato kao 'stari grad'. Požega je tada bila rezidencija hrvatsko-ugarskih kraljica, te kao takva izuzeta od nadležnosti bana i župana. Iako iz tog doba potvrda o dobivanju statusa slobodnog kraljevskog grada nije očuvana, građani civitasa uživali su povlastice jednake onima u slobodnim kraljevskim gradovima. Službeno status slobodnog kraljevskog grada Požega dobiva 1765.
Požega je do danas zadržala svoj srednjovjekovni raspored ulica. To govori o vrlo bogatom i razvijenom životu srednjovjekovne Požege, koja postaje centrom crkvenih, upravnih, trgovačkih, vojnih i drugih funkcija šire okolice. Požeška županija spominje se 1210. godine, a grad je 1227. spomenut kao 'Castrum de Posege'. Od značajnijih srednjovjekovnih spomenika, zbog turskih provala očuvani su samo crkva sv. Lovre (prvi spomen 1303.g.) s gotičkim freskama te crkva sv. Duha, koja datira iz 1285. (od 1573. do 1688.g. služila kao džamija). To danas ipak predstavlja iznimno kulturno bogatstvo i potvrdu kulturno-povijesnog kontinuiteta i života grada od srednjeg vijeka do današnjeg dana. 1537. Požega potpada pod vlast Osmanskog carstva. Požega i tu ima izuzetan značaj kao središte Požeškog sandžakata, upravni i vojni centar Slavonije. 1688. Fra Luka Ibrišimović Sokol oslobađa Požegu od Turaka. U ovom razdoblju razvija se Požega kakvu je danas poznajemo. Grad dolazi pod vlast Habsburgovaca. Srednjovjekovnoj gradskoj osnovi dodaje se bogat barokni izgled. Obnavlja se Požeška županija, Isusovci osnivaju Gimnaziju (1699.), petu najstariju u Hrvatskoj, i najstariju u današnjoj Slavoniji. 1763. sagrađena je i današnja Katedrala Sv. Terezije Avilske. Svoj doprinos katedrali svojim zidnim slikama dali su i glasoviti slikari Celestin Medović i Oton Iveković. Zbog mnoštva znanstvenika i književnika koje je Požega podarila Hrvatskoj, i zbog niza kulturnih ustanova i spomenika, Požega je prozvana slavonska Atena. Osobito plodno bilo je XVIII. i XIX.stoljeće. Glasoviti slikar i književnik Matko Peić je rekao kako Požega ima toliko književnih i kulturnih ličnosti da se može govoriti o požeškoj književnosti. U 19.st. važnost Požege opada u korist Osijeka i Slavonskog Broda smještenih na povoljnijih prometnim položajima uz Savu i Dravu, u ono vrijeme presudnih čimbenika zbog gradnje prvih željeznica. u 20. stoljeću zbiva se masovno naseljavanje Požege stanovništvom iz Hercegovine, Like, Dalmacije, Gorskog kotara i Zagorja te krajem stoljeća uglavnom izbjeglicama iz Bosne. Potomci tih doseljenika danas čine većinu stanovništva Požeštine. Od 1921. do 1991. grad nosi naziv Slavonska Požega kako bi se razlikovao od Požege u Srbiji. 1993. nakon smirivanja stanja u regiji obnavlja se Požeško-slavonska županija, u početku obuhvaćajući Našice i pripadajuća mjesta, a nakon pripajanja Našica Osječko-baranjskoj županiji oblikuje se današnji izgled županije.
wikipedia.org
Biskupski dvor - po svojoj monumentalnosti to je sada i jedna od najvećih i najreprezentativnijih biskupskih palača u Hrvatskoj. Iako je dogradnjom 1904. izgubila svoje glavno barokno obilježje ona ipak sadrži u sebi elemente stilskih razdoblja od 13. do 20. stoljeća.
Crkva Svetog Lovre - najstarija požeška crkva sagrađena početkom 14. st. u samom središtu grada. Jednobrodna je gotička crkva s užim i nižim svetištem, koje je poligonalno zaključeno s potpornjacima.
Franjevački samostan s crkvom Svetog Duha - smatra se da je crkva sa samostanom sagrađena u vrijeme kralja Ladislava IV., oko 1285, g. Crkva je najprije bila posvećena Sv. Dimitriju što govori dokumenat iz 1317., koji uz ostalo i navodi da su samostan i crkva izgorjeli 1305. g. Kada Turci osvajaju Požegu 1537., ruše samostan, a crkvu pretvaraju u džamiju nazvanu “Šerklot”. Zbog toga je u crkvi ostalo sačuvano i nešto kasnoromaničke, gotičke i turske arhitekture.
Katedrala Svete Terezije Avilske - unutrašnjost požeške katedrale uređena je u stilu razigranog baroka i rokokoa. Crkvom dominira glavni oltar Sv. Terezije koji svojom monumentalnošću predstavlja rijedak primjer barokno-rokoko cjeline u Hrvatskoj. Darovao ga je i posvetio biskup Franjo Thauszy prigodom posvete same crkve.
Palača Požeške županije - Zgrada je sagrađena u duhu historicizma, koji se prepoznaje u bogatoj dekoraciji pročelja, primjeni pilastara, kapitela, vijenaca, tri tornjića sa kupolama.
Trg Svetog Trojstva s baroknim kućama i kužnim pilom - simbol Požege je spomenik Sv. Trojstva na Trgu Sv. Trojstva
wikipedia.org
Pjesma se u Slavoniji uvijek s puno ljubavi i šokačkog ponosa prenosila s koljena na koljeno.
Prvi festival održan je 1969. godine pod nazivom "Muzički festival Slavonije". Uz Opatiju, Zagreb, Split i Krapinu Požega je postala festivalski grad. Do 1981. godine na požeškom festivalu nastupala su najpoznatija imena tadašnje Yu scene ali i zemalja jugoistočne Europe.
Iako Festival nije održavan u periodu od 1981. do 1990. godine, pjesma se poput stoljetnog trsa vinove loze ukorijenila u narodu.
Zahvaljujući vinogradarima iz Zlatne doline - poznatog Kutjevačko-požeško-pleterničkog vinogorja i entuzijastima i zaljubljenicima u tamburašku pjesmu, pod nazivom "Zlatne žice Slavonije", 1990. godine na prepunom trgu Sv. Trojstva u Požegi opet je zasvirala tamburica.
Danas je glazbeni festival postao četverodnevna manifestacija sa više od 40.000 posjetitelja. Pjesma, vrhunska vina, gastro ponuda, koncerti, izložbe, sportska natjecanja, smotra folklora i druga zbivanja, polako Požegu i Zlatnu dolinu svrstavaju u red najpopularnijih turističkih destinacija u Hrvatskoj u rujnu, mjesecu početka berbe grožđa.
pozeskifestival.hr
Bitan razlog za proglašenje planine Papuk parkom prirode jest što su u njemu očuvana obilježja žive i nežive prirode, karakteristična za srednju Slavoniju. Neosporno je riječ o prostranom prirodnom i dijelom kultiviranom, području sa naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.
Osobitosti Papuka predstavljaju važan segment biološke i krajobrazne vrijednosti područja Slavonije. Izuzetne reljefne karakteristike odaju burnu geološku prošlost nastanka ovog područja. Raznolikost geoloških pojava, očuvana flora i vegetacija te staništa većeg broja životinjskih vrsta, predstavljaju bogatstvo koje treba znanstveno istražiti, unaprijediti i sačuvati od štetnog utjecaja ljudi za one koji tek trebaju ovdje živjeti.
Jankovac je jedna od najljepših gorskih dolina na sjevernim obroncima Papuka, okružena stoljetnom bukovom šumom. To poznato planinarsko izletište zbog izuzetnih prirodnih ljepota proglašeno je 1955. god. zaštićenom park - šumom. Planinarski dom na Jankovcu jedan je od najljepših planinarskih domova u Hrvatskoj.
Park prirode Papuk pruža vrlo velike mogućnosti rekreacije i savršeno je mjesto za aktivan odmor. Tu se prije svega misli na planinarstvo, tj. šetnje prirodom koje su atraktivne u svim godišnjim dobima. Zbog visina vrhova Papuka do 1000 m planinariti mogu svi, bez obzira na godine. Preko ljeta su na raspolaganju toplice, bazeni sa termalnom vodom koji će vas osvježiti u vrućim ljetnim danima.
Ljubitelji snijega i zimskih sportova moći će se zabaviti na skijalištu "Nevoljaš".
Nabrojeni srednjovjekovni gradovi nalaze se unutar granica Parka prirode Papuk. Idući od istoka prema zapadu, nedaleko od mjesta Orahovice, nalazi se najočuvaniji i naljepši stari utvrđeni grad ne samo u Slavoniji, nego u i cijeloj Hrvatskoj - Ružica grad.
www.pp-papuk.hr
