Požega je grad duge i bogate povijesti. Povijest na ovim prostorima počinje još u rimsko doba, kad je Požeština nosila epitet Vallis Aurea iliti "Zlatna dolina",a glavno rimsko naselje Incerum bilo je u njezinu središtu. Istraživanja su pokazala i postojanje određenog pretpovijesnog života. Požega, kakvu je poznajemo danas, počinje se oblikovati u srednjem vijeku. Stari požeški burg izgrađen je vjerojatno u 11.stoljeću. Radilo se o šesterokutnoj utvrdi smještenoj na brijegu u središtu grada.
Požega 1221. (Požeški burg u srednjem vijeku)Danas je to brdo među požeškim pukom poznato kao 'stari grad'. Požega je tada bila rezidencija hrvatsko-ugarskih kraljica, te kao takva izuzeta od nadležnosti bana i župana. Iako iz tog doba potvrda o dobivanju statusa slobodnog kraljevskog grada nije očuvana, građani civitasa uživali su povlastice jednake onima u slobodnim kraljevskim gradovima. Službeno status slobodnog kraljevskog grada Požega dobiva 1765.
Požega je do danas zadržala svoj srednjovjekovni raspored ulica. To govori o vrlo bogatom i razvijenom životu srednjovjekovne Požege, koja postaje centrom crkvenih, upravnih, trgovačkih, vojnih i drugih funkcija šire okolice. Požeška županija spominje se 1210. godine, a grad je 1227. spomenut kao 'Castrum de Posege'. Od značajnijih srednjovjekovnih spomenika, zbog turskih provala očuvani su samo crkva sv. Lovre (prvi spomen 1303.g.) s gotičkim freskama te crkva sv. Duha, koja datira iz 1285. (od 1573. do 1688.g. služila kao džamija). To danas ipak predstavlja iznimno kulturno bogatstvo i potvrdu kulturno-povijesnog kontinuiteta i života grada od srednjeg vijeka do današnjeg dana. 1537. Požega potpada pod vlast Osmanskog carstva. Požega i tu ima izuzetan značaj kao središte Požeškog sandžakata, upravni i vojni centar Slavonije. 1688. Fra Luka Ibrišimović Sokol oslobađa Požegu od Turaka. U ovom razdoblju razvija se Požega kakvu je danas poznajemo. Grad dolazi pod vlast Habsburgovaca. Srednjovjekovnoj gradskoj osnovi dodaje se bogat barokni izgled. Obnavlja se Požeška županija, Isusovci osnivaju Gimnaziju (1699.), petu najstariju u Hrvatskoj, i najstariju u današnjoj Slavoniji. 1763. sagrađena je i današnja Katedrala Sv. Terezije Avilske. Svoj doprinos katedrali svojim zidnim slikama dali su i glasoviti slikari Celestin Medović i Oton Iveković. Zbog mnoštva znanstvenika i književnika koje je Požega podarila Hrvatskoj, i zbog niza kulturnih ustanova i spomenika, Požega je prozvana slavonska Atena. Osobito plodno bilo je XVIII. i XIX.stoljeće. Glasoviti slikar i književnik Matko Peić je rekao kako Požega ima toliko književnih i kulturnih ličnosti da se može govoriti o požeškoj književnosti. U 19.st. važnost Požege opada u korist Osijeka i Slavonskog Broda smještenih na povoljnijih prometnim položajima uz Savu i Dravu, u ono vrijeme presudnih čimbenika zbog gradnje prvih željeznica. u 20. stoljeću zbiva se masovno naseljavanje Požege stanovništvom iz Hercegovine, Like, Dalmacije, Gorskog kotara i Zagorja te krajem stoljeća uglavnom izbjeglicama iz Bosne. Potomci tih doseljenika danas čine većinu stanovništva Požeštine. Od 1921. do 1991. grad nosi naziv Slavonska Požega kako bi se razlikovao od Požege u Srbiji. 1993. nakon smirivanja stanja u regiji obnavlja se Požeško-slavonska županija, u početku obuhvaćajući Našice i pripadajuća mjesta, a nakon pripajanja Našica Osječko-baranjskoj županiji oblikuje se današnji izgled županije.
wikipedia.org