Pula je najveći grad i glavna luka Istarskog poluotoka smješten na južnom dijelu rta. Jedan je od najpopularnijih turističkih centara i kulturnih prizora. Njegovi povijesni atributi i karakteristike vidljive su na svakome uglu, ulici, crkvi i muzeju. No najvrjednija i najvažnija povijesna baština zasigurno je veličanstveni Amfiteatar poznat kao Koloseum iz 2. stoljeća.
Grad se smjestio zaštićenom i dobro osiguranom zaljevu što je uvelike doprinijelo nevjerojatnom razvoju glavnih gospodarskih usmjerenja; brodska industrija i turizam.
Brodogradilište postoji iz vremena kada se grad Pula postavio u sastav Austro-Ugarske vladavine. Dok su bili pod njihovom nadležnošću, Pula im je bila glavna luka, i ratna mornarica te tako postala utvrđeni grad i jedan od najzaštićenijih gradova u Europi.
Brodogradilište je gradilo brodove u arsenalu te dopuštalo sidrenje mnogim drugim brodovima u luku. Sve do danas, Pula je jedna od najvećih luka i brodogradilišta u zemlji koja i dalje razvija svoje glavno gospodarstvo.
Grad je sačuvao sve povijesne tragove koji su upravo postojani da bi se otkrila zagonetka prošlosti i pokazala svoju važnost.
Znamenitosti su ostavile snažan utisak na današnji turizam i daljnji razvoj. Najpoznatije su: Amfiteatar, Augustov Hram, Sergijev Slavoluk pobjede poznat kao i Zlatna Vrata, Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, Hramovi i Bazilike na Forumu, Komunalna Palača na Forumu, Arsenal Brodogradilište, Sv. Marija Formosa, Portarata i Giardinin Trg (Piazza), Rimske Zidine, Rimska Vrata, Rimski Teatar, Mletačka Utvrda i još mnoge druge.
Pula se nalazi na 44° 52' paraleli sjeverne geografske širine i 13° 51' meridijanu istočne geografske dužine, na prosječnoj nadmorskoj visini oko 30 m.
Grad na jugozapadnom kraju Istarskog poluotoka, razvio se podno i na sedam brežuljaka (Kaštel, Zaro, Arena, Sv. Martin, Opatija sv. Mihovila, Mondipola i Pra Grande), na unutrašnjem dijelu prostranoga zaljeva i prirodno dobro zaštićene luke (dubine do 38 m) koja je otvorena prema sjeverozapadu s dva prilaza, neposredno s mora i kroz Fažanski kanal.
Današnja površina Grada Pule iznosi 5.165 ha, od čega 4.150 ha na kopnu i 1.015 ha na moru, a omeđena je sa sjevera otocima Sv. Jerolim i Kozadom, gradskim naseljima Štinjan, Veli Vrh i Šijanskom šumom; sa istoka područjima Monteserpo, Valmade, Busoler i Valdebek; s juga Starom Plinarom, marinom Veruda i otokom Veruda; te sa zapada Verudelom, Lungomareom i Musilom.
U Puli prevladava mediteranska klima, blagih zima i toplih ljeta s prosječnom insolacijom 2.316 sati godišnje ili 6, 3 sata dnevno, uz prosječnu godišnju temperaturu zraka od 13,2° C (od prosječnih 6,1° C u veljači do 26,4° C u srpnju i kolovozu) i temperaturnom oscilacijom mora od 7 do 26° C.
Djelatnost koja se u posljednjih tridesetak godina nikako ne može zaobići kada se govori o Puli jest turizam. Pogodnosti za razvoj turizma su prije svega u geografskom položaju grada, blagoj mediteranskoj klimi, očuvanom prirodnom okolišu, čistom moru, dobroj prometnoj povezanosti i bogatoj kulturno spomeničkoj baštini.
Kako u samom gradu tako i široj okolici, turistička je ponuda raznovrsna te pruža niz mogućnosti za kvalitetan odmor. Na području Pule, uglavnom uz samu obalu te u središtu grada, smješten je velik broj hotela kao i apartmanskih naselja, kampova, dječjih i ferijalnih ljetovališta, te nekoliko nautičkih marina. Na nekoliko kilometara udaljenosti od grada nalazi se jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Hrvatskoj, Otočje Brijuni, a u okolici grada brojna turistička naselja kao i manja pitoreskna mjesta, primjerice Vodnjan, Medulin, Ližnjan, Premantura, Peroj, Fažana itd.
Sve turističke i servisne informacije mogu se naći na turističkom info punktu u srcu grada Pule, na Forumu. Osim prospekata i kataloških informacija o Puli i Istri, turistima je na raspolaganju i računalo u kojem mogu pronaći informacije o izletima, spomenicima kulture, kulturnim i drugim događajima, smještajnim kapacitetima i ostalim podacima u gradu.
Uz pomoć računala turisti mogu primiti, poslati ili pak provjeriti svoju elektronsku poštu.
Grad Pula ima više od 3000 godina a nastao je na brežuljku Kaštel gdje je nastalo prvo gradinsko naselje, utvrda Histra. Osim kružnog oblika dvije glavne gradske ulice, od prapovijesne gradine, ništa nije ostalo. Prava gradska povijest započinje s Rimljanima. Službeno je ime grada bilo Colonia Pietas Iulia Pola, a imao je sve funkcije i građevine tipične za naseobinu rimskih doseljenika.
U doba seoba naroda u pulsku su se širu okolicu od VII. stoljeća stali naseljavati Slaveni i Hrvati. Poslije 1331. godine Pula više nije mogla uteći kandžama lava Sv. Marka. Mlečani u Puli nisu pokazivali zanimanje za gospodarski razvoj grada, jer im je najvažnija bila luka kao tranzitna točka na putu od Venecije duž istočne obale Jadrana prema Levantu. Česte epidemije kuge od XIV. stoljeća, kao i endemična malarija i druge bolesti, drastično su smanjile broj stanovnika tako da je u Puli na kraju XVII. stoljeća živjelo samo oko 600 ljudi. Međutim, od razdoblja humanizma i renesanse u europskoj su kulturnoj javnosti sve poznatiji postajali pulski antički spomenici: Arena, slavoluk Sergijevaca, Augustov hram, tako da su mnogi umjetnici i graditelji XVI., XVII. i XVIII. stoljeća boravili u Puli crtajući i opisujući rimske građevine koje su bile uzorom arhitekture od renesanse do klasicizma.
Propašću Venecije Istra i Pula došle su pod austrijsku krunu. Od 1815. godine do kraja Prvog svjetskog rata Pula je bila dio austrijskog Primorja (Küstenland). Kad je 1856. godine otvoren Arsenal, tj. glavna baza austrijske ratne mornarice, započeo je suvremeni razvoj grada i cijele južne Istre. Nakon što je 1876. godine povezana željezničkom prugom sa linijom Beč - Trst Pula i obližnji Brijuni osjetili su početke turizma, a svi su članovi carske obitelji, na čelu s Franjom Josipom, bili pulski gosti.
Dvadeseto je stoljeće u Puli bilo stoljeće višestrukih promjena vlasti, s odlascima i dolascima dijelova stanovništva, pojedinih društvenih i narodnosnih skupina, poglavito poslije Prvog i poslije Drugog svjetskog rata. Jako oštećena u bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata, Pula je u drugoj polovici XX. stoljeća ponovo procvjetala i razvila se u najveći istarski grad, značajan zbog dvije glavne gospodarske djelatnosti: industrije, na čelu s brodogradnjom, i turizm
Arena
Najpoznatiji i najznačajniji spomenik, građevina od koje započinje i završava svaki obilazak grada - puljska Arena - građevina u kojoj su se priređivale borbe gladijatora. Građena je u I stoljeću, u vrijeme vladavine cara Vespazijana, istovremeno s najvećom i najpoznatijom građevinom te vrste - Koloseumom u Rimu.
Eliptičnog je oblika, s glavnom osi dužine 130 metara i kraćom osi 100 metara. U sredini je ravni prostor - borilište, a gledatelji su sjedili na kamenim stepenicama ili stajali u galeriji. Smatra se da je Arena mogla primiti 20.000 gledatelja. Građena je od domaćeg vapnenca. U srednjem vijeku Arena je korištena za viteške turnire i sajmove.
Danas se koristi za ljetne priredbe - Filmski festival, Operna sezona, Konjički festival, koncerti... kada može primiti oko 5000 gledatelja. U podzemnoj prostoriji, koja je ranije služila gladijatorima, danas je postavljena stalna izložba ”Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici”, obogaćena rekonstrukcijama mašina za proizvodnju ulja i vina (mlinovi, tijeskovi, posude za taloženje), te amforama koje su služile kao ambalaža za prijevoz ulja i vina.
Arena je smještena van gradskih zidina stare Pule zbog svoje veličine i zemljopisne pogodnosti, a do samog grada vodi nas cesta utemeljena u doba Vespazijana po kojem je i dobila ime - Via Flavia, a koja i danas predstavlja jednu od glavnih gradskih prometnica.
Augustov hram
Hram na Forumu posvećen božici Romi i caru Augustu. Sagrađen između 2. godine prije Krista i 14. godine, kad je August preminuo. Oblikom je tipična hramska konstrukcija. Funkcija se hrama mijenjala: završetkom poganske antike osnovna je funkcija hrama prestala, te je korišten kao crkva, potom skladište žita, da bi početkom XIX stoljeća u njemu bio smješten muzej kamenih spomenika. 1944. g. pogođen je bombom i gotovo potpuno uništen; rekonstrukcija se izvršila od 1945. do 1947.g., a danas je u njemu manja izložba antičke skulpture od kamena i bronce.
Za drugi hram-blizanac, od kojeg je sačuvan samo stražnji zid, pretpostavlja se da je izgrađen u isto vrijeme i u istom stilu, a, prema predanjima, naziva se Dijanin hram.
Slavoluk Sergijevaca - Zlatna vrata
"Zlatna vrata" - podignut 29-27. g. p.n.e. od strane obitelji Sergijevaca, a u čast tri pripadnika porodice koji su obnašali visoke činovničke dužnosti u Puli. Slavoluk se naslanjao uz gradska vrata Porta Aurea tako nazvana ili zbog bogatstva ukrasnog luka ili zbog pozlate vratnica. Vrata i bedem srušeni su početkom XIX stoljeća uslijed urbanizacije i širenja grada van bedema.
Slavoluk je izgrađen u korintskom stilu s jakim helenističkim maloazijskim utjecajima u načinu i motivima ukrašavanja. Budući da istočni dio nije bio vidljiv, ostao je većim dijelom klesarski neobrađen, dok je zapadna strana, vidljiva - gradska, bogato ukrašena. Danas se na malom trgu uz Slavoluk dešavaju kulturne priredbe - kazališne i zborske, a uz samu ulicu brojne su trgovine.
Burna istarska povijest ostavila je značajan trag i u kuhinji - utjecaj Italije, srednjoeuropske, posebno austrijske i mađarske te slavenske kuhinje osjeća se i u pulskim restoranima gdje je ponuda jela zaista raznovsrna i bogata, i gdje se mogu kušati jela pripravljena od morskih plodova, ali i jela tzv. kontinentalne Istre.
U Puli, kao ustalom i u većini istarskih mjesta, svakako valja kušati riblje specijalitete od kojih su jela od rošpa (grdobine), brancina ili pak slasne buzare pripremljene od kvarnerskih škampi samo manji broj delicija koje se nude. U Puli valja probati i školjke, zahvaljujući čistom podmorju posebnog su okusa dondole, mušule, kapešante ili kanaštrele. Odlične su i oštrige kojima valja dodati samo malo limuna.
U Puli će vas rado ponuditi i izvrsnim brodetima, a svakako bi trebalo probati i crni rižoto od sipa. Ljubiteljima plave ribe savjetujemo da kušaju sardele na savor. Ovo se jelo jede hladno, a radi se o prženim srdelama prelivenim umakom od ulja, luka, octa i začina.
No, ne vole svi ribe i riblje specijalitete. U Puli što se izbora tiče zaista nema problema. Naime, već kao predjelo pulski restorani nude pravu poslaticu - istarski pršut koji je jedan od najpoznatijih istarskih brandova. Istarski je pršut poseban po načinu spravljanja i dozrijevanja a suši se na buri. U restoranu zatražite da vam pršut narežu nožem - to mu daje dodatnu draž.
Takozvane fritaje ili omleti dio su tradicionalnih jela koje u Puli spravljaju na razne načine, nezaobilazna je fritaja s divljim šparogama, samoniklim biljem bigatim kalijem, vitaminom C, A i B. Fritaje se pripremaju i sa suhim kobasicama, mladim lukom, tartufima.... I svaka je šarmantna na svoj način.
U Puli valja probati i maneštre, tradicionalnu gustu juhu čiji su osnovni sastojci krumpir i grah kojem se dodaje pešt (pripravak od slanine i češnjaka). Ova će delicija svoja vrhunska izdanja doživjeti oplemenjena bobićima (mladim kukuruzom), stupanom fermentunom (usitnjenim kukuruzom), odlična je i sa slancem ili farom (ječmom). U maneštre se vrlo često stavlja kost od istarskog pršuta, a specifičnog je okusa ona kojoj se dodaje mladi koromač. Maneštra u koju se uz osnovne namirnice krumpir i grah dodaje kiseli kupus zove se jota.
Utjecaj talijanske kuhinje u Istri najbolje se osjeća kroz niz vrsta odličnih tjestenina koje se u Puli nude. Najpoznatiji su fuži i njoki. Fuži se spravljaju d jaja, brašna i vode. Od ovih se sastojaka umijesi glatko tijesto koje se potom razvalja i reže na pravokutnike čiji se vrhovi potom spajaju i tako nastaju fuži.
Njoki se pripremaju od tijesta čiji su osnovni sastojci brašno, jaja i krumpir. Fuži i njoki najčešće se poslužuju uz razne umake, šuga kako ih u Puli zovu, a najtradicionalniji je žgvacet. Umak od luka, rajčice, kokoške i začina.
No, uz fuže i njoke nije na odmet probati raviole, pljukance, pasutice ili makarune na žlicu. Ravioli su tjestenina punjena raznim nadjevima, a najposebniji među njima su labinski krafi. Vegetarijancima savjetujemo da probaju posutice sa svježim zeljem koje uz dodatak maslinovog ulja i češnjaka zaista imaju specifičan okus.
U Puli će vas nakon jela ponuditi u pravilu jednostavnim ali vrlo ukusnim slasticama, najtradicionalnije su korštule te fritule i cukerančići. No, ponude li vam u restoranu poveticu (štrudel) ili breskvice, nemojte odbiti. Pridružite li slasticama tipičan istarski muškat, vino izražajnog mirisa s poluslatkim bukeom vaš će doživljaj biti potpun.
Posljednjih je godina Istra preuzela primat u proizvodnji kvalitetenih hrvatskih vina. nekad se vino dijelilo samo na crno i bijelo, a danas se i u pulskim vinotekama može kušati borgonja, hrvatica, ali i brojne visokokvalitetene sorte poznate u cijelom svijetu oput chardonnaya, sivog i bijelog pinota, merlota ili caberneta i sauvignona. No, najpznatija vina istarskog vinogorja su malvazija i teran. Sinonim za bijelo vino u Istri je malvazija koja se proizvodi od autohtonog bijelog grožđa. Istarska je malvazija suha, slamnato je žute boje. Najbolja je, kažu znalci, u godini kada se proizvede.
Ono što je malvazija za bijelo, to je teran za crno vino. Teran je izrazito obojen, gotovo ljubičast, a valja ga poput malvazije piti u godini proizvodnje. I dok će se malvazija najbolje sljubljivati s plodovima mora, rižotima i tjesteninama, teran će se odlično snaći u kombinaciji s istarskim pršutom, jelima od divljači.
Od terana se priprema i istarska supa - specifično jelo ili piće kako vam drago. Naime, supa se priprema tako da se zapečni kruh i šečer u istarskoj bolaketi preliju teranom, doda im se malo ulja, papra i soli. Supa se jede žlicom, poželjno je malo vina i popiti.
U pulskim restoranima ponudit će vas i tartufima, rijetkom skupocjenom gljivom koja raste ispod zemlje u srcu Istre. Jela s tartufima kažu vrhunac su gastronomije. U pulskim restoranima ponudit će vam fuže ili njoke s tartufima, a kada se naviknete na njihov specifičan okus i miris zasigurno trebate probati i biftek ili sir s tartufima. Istarski tartuf, inače jedan je od najcjenjenijih na svijetu, a upravo je u Istri i pronađen najteži svjetski tartuf upisan i u Guinessevu knjigu rekorda. Nije na odmet napomenuti da je tartuf jedan od najčuvenijih afrodizijaka.
