Rijeka je administrativno je središte Primorsko-goranske županije. Grad se još u 19. stoljeću razvio u jednu od najvećih srednjoeuropskih luka i veliko industrijsko središte, a što je uvjetovano povoljnim geografskim položajem kao i dubinom mora u zaljevu. Također je bila i važno financijsko središte u bivšem sistemu, ali devedesetih godina naglo propada u svakom smislu, što je uzrokovalo da se Rijeka okrene u drugom pravcu pa se danas najviše razvila u smislu turizma i drugih uslužnih djelatnosti.
Grad Rijeka, svojim zanimljivim kulturnim životom, povijesno-kulturnom baštinom, kao i položajem i mediteranskim ozračjem svakako upotpunjuje bogatu turističku ponudu čitave kvarnerske rivijere.
O bogatoj povijesti svjedoče i mnogi spomenici, crkve, trgovi i razna zdanja.
Na riječkoj obali su rasprostranjene razne sportske aktivnosti kao što su regate, podvodni ribolov, plivanje, vaterpolo i dr..., dok okolna brda i planine nude mogućnost planinarenja, lova i izleta. U blizini Rijeke je poznato skijalište Platak na kojem se zimi okupljaju zaljubljenici u snijeg i zimske sportove.
Grad Rijeka smješten je u samom srcu Kvarnera, a sa njezini obronaka i okolnih mjesta kao što su: Bakar, Kastav, Jelenje i Čavli pruža se prekrasan pogled koji dodiruje i morsko plavetnilo i brežuljkasta zelenila.
Blaga mediteranska klima oduvijek privlači goste, a ljubazni Riječani svojom gostoljubivošću uvjeriti će vas da ste u Rijeku uvijek dobrodošli.
kvarner.hr
Rijeka je središte Primorsko-goranske županije s 305.000 stanovnika, regije koju čini nesvakidašnji spoj mora i gorja koje se proteže od planine Učke preko goranskih brda do Velebita.
Sa zapadne strane Rijeci nalazi se Opatijska rivijera, najstarija i najelitnija hrvatska turistička regija, s druge strane smjestila se Crikveničko-vinodolska rivijera, a jedinstvenoj pitkoj vodi vrhunske kvalitete, i zraku, Rijeka valja zahvaliti najočuvanijem dijelu zemlje Gorskom kotaru.
Nadomak grada nalazi se Platak koji je u zimskim mjesecima omiljeno odredište riječkih skijaša.U neposrednoj blizini Rijeke smjestili su se Kvarnerski otoci, Krk, spojen mostom s kopnom, te Cres, Lošinj i Rab. Uz vrlo dobru povezanost s otocima te gradovima uzduž jadranske obale, Rijeka ima autobusni i željeznički kolodvor te zračnu luku Rijeka na otoku Krku. Od graničnog prijelaza sa Slovenijom udaljena je svega pola sata vožnje, od Trsta u Italiji sat vremena, a do glavnoga grada Hrvatske - Zagreba treba sat i pol vožnje.
Ako dolazite iz pravca Trsta ili Ljubljane
Spuštajući se iz Matulja prema gradu možete vidjeti cijeli Kvarnerski zaljev, s Učkom podno koje je Opatija, te otoke Krk i Cres. Iako to vjerojatno ne biste rekli, vozite se i po dijelu nekadašnje trkaće staze, na kojoj su se vozile motociklističke utrke za Veliku nagradu Jadrana, prije no što je napravljena pista na Grobniku. Ravnom cestom koja prati obalu dolazite do bazena plivačkog kluba "Primorje", te potom do stadiona na Kantridi nogometnog kluba "Rijeka", koji je zanimljiv jer je podignut na mjestu iskopa koji su vršili prilikom gradnje luke. Prolazeći uz industrijska postrojenja vidite brodogradilište "3. maj" izraslo iz brodogradilišta "Ganz-Danubius", veliku Rafineriju nafte, neboder "Novog lista", uglednih gradskih novina, te prolazite uz park na Mlaci, poslije kojeg slijedi kompleks bolnice, u kojem je središnja zgrada nekadašnja Vojno-pomorska akademija, u kojoj su se obrazovali svi časnici ratne mornarice Austro-ugarske od 1866. do 1918. godine. Potom stižete do željezničkog kolodvora i time ste došli do centra grada.
Ako dolazite iz pravca Splita
Fascinacija Bakarskim zaljevom smijenjena je velikom rafinerijom nafte na Urinju. Potom prolazite uz kilometrima dugo kupalište Kostrene, da biste uz vrlo uspješno remontno brodogradilište "Viktor Lenac", najveće na Mediteranu, došli na Pećine. Na samom ulazu u grad je mali kameni spomenik, dar japanskog grada Kawasakija. U rezidencijalnom predjelu Pećina smještene su stare vile i gradska kupališta, te hotel "Jadran". Tu su i rodne kuće pisaca Odona von Horvatha i Janka Polića Kamova, od kojih je onaj prvi fascinirao Europu svojim dramama, dok drugi tek sada stiče zasluženu afirmaciju kao Kafka prije Kafke i Joyce prije Joycea. Prolazeći uz Piramidu, nekadašnji miljokaz, dolazite do Hrvatskog kulturnog doma, uz koji je hotel "Neboder", nekada najviša zgrada u državi.
Ako dolazite iz pravca Zagreba
Vozeći se preko Grobničkog polja prolazite nizinom kojom su prolazili u svojim okrutnim naletima i Mongoli i Turci, a danas je tu trkaća staza koja je bila u razmatranjima i za utrke Formule 1. Kroz kanjon Rječine, a ispod trsatskog kaštela, spuštate se trasom stare Lujzinske ceste, koja je dobila ime po kćeri austrijskog cara i drugoj Napoleonovoj ženi Mariji Luisi i stižete na Sušak, istočni dio grada. Ispod vas je nekadašnja Tvornica papira, a s druge strane Rječine izvor Zvir, koji nikad ne presušuje, a koji je nedavno dobio pokrov u obliku prozračne kupole.
Ako dolazite morskim putem
Doživjeti Rijeku s mora u najmanju je ruku fascinantno, jer tek tako se može shvatiti sva njena izduženost i meka položenost duž obale. Obilazeći gotovo dva kilometra dugi lukobran, na kojem je nekada bilo secesijsko kupalište, dolazi se u lučki bazen koji je projektirao Francuz Pascal, projektant luka u Marseilleu i Trstu. Nakon niza uspona i padova danas luka izgleda gotovo idilično s nizom ribarskih brodova, te motornim jedrenjacima koji odavde kreću na krstarenja Jadranom. Gradsku fasadu prema luci čine palača "Adria" ("Jadrolinija"), palača Zmaić, nekadašnji hotel "Europa", a danas zgrada gradskih službi, palača "Croatia Line", nekad sjedište jednog od najvećih linijskih brodara na svijetu, mrežasta fasada velike robne kuće "Rijeka", te secesijska zgrada "Transadria", svojevremeno najvećeg špeditera u državi.
Trsat nije samo stara srednjovjekovna utvrda koja se uzdiže nad Rječinom. Trsat je istočni dio Rijeke koji u sebi krije brojne tajne i vrijedne spomenike. Još u predantičko doba davnih Liburna, na stijeni iznad lijeve obale Rječine pri njezinom ušću uzdizala se gradina Tarsata. U razdoblju gospodstva Rimljana kroz prva stoljeća poslije Krista razvilo se je i na desnoj strani ušća Rječine naselje imenom Trsatica. Tarsatica je bila razorena u vrijeme seobe naroda, a ponovno je obnovljena u prvoj polovici 13. st. i od tada nosi ime Rijeka Sv. Vida. Stara utvrda Tarsata nazvana je Trsat.
Stube Petra Kružića
Stube je 1531. godine kao zavjet dao izgraditi kapetan Klisa Petar Kružić. Prošavši ulazni barokni trijem sa reljefom Bogorodice Tješiteljice, kročimo stopama nebrojenih hodočasnika koji su često i na koljenima prelazili ovaj put da bi se poklonili čudotvornoj Gospi Trsatskoj. Kroz trijemove i kapele, preko petsto stepenica iznijet će nas visoko iznad kanjone Rječine.
Crkva Gospe Trsatske i samostan franjevaca
U centru Trsata, na Frankopanskom trgu, 135 m iznad mora nalazi se crkva Gospe Trsatske - najstarije hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim štovanjem Majke Božje. Frankopani su najprije podigli crkvu Majke Božje i samostan, a zatim su ih u više navrata obnavljali i proširivali. Današnja crkva i samostan dobili su barokni izgled poslije 1641. godine, kada je njihovo preuređenje iz temelja omogućio Nikola V. Frankopan. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schona i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća. Uz crkvu smješten je franjevački samostan. Već više od pet stoljeća ovdje žive čuvari trsatskog Svetišta. Samostanska riznica čuva djela izvanredne estetike i materijalne vrijednosti, slike, relikvije, svjetiljke, kaleže, crkveno ruho, a u kapeli zavjetnih darova pohranjeni su darovi od 19. stoljeća do danas.
Crkva Sv. Jurja
Krenemo li ulicom P. Zrinskog prema Gradini ugledat ćemo crkvu Sv. Jurja. Podigli su je sredinom 13. st. krčki knezovi Frankopani. Crkva se spominje i u Vinodolskom zakoniku (1288.), jednom od prvih pravnih dokumenata u Europi. U crkvi su postavljeni oltari sv. Jurja, sv. Sebastijana i Majke Božje od Karmela, a prigrađena joj je kapela Sv. Dizme.
Trsatska gradina
Korak-dva od Sv. Jurja smještena je Trsatska gradina - svjedok bogate prošlosti grada s obje strane Rječine. Njena povijest seže u prethistoriju od vremena ilirskog plemena Japoda, pa preko Rimljana, koji su na tom mjestu izgradili i svoju utvrdu, te mnogobrojnih vlasnika, koji su, svaki na svoj način, ostavili trag u ovoj prelijepoj fortifikaciji. Izgled i namjenu Gradine stvarali su vjekovima Frankopani, Habsburgovci, bakarski kapetani, te na kraju grof Laval Nugent.
S Gradine se pruža jedinstven pogled na grad i Kvarner. Tijekom ljeta Gradina je kulturno-umjetničko središte Rijeke - mjesto brojnih likovnih izložbi, koncerata, kazališnih predstava, zabavnih programa.
Morčić je danas jedan od najprepoznatljivijih simbola Rijeke, a nekoć nakit naših baka, uz svoju estetsku i ukrasnu funkciju, simbolizira pripadnost Rijeci i primorskome kraju te kao nevidljiva spona povezuje Rijeku danas s Rijekom na početku stoljeća.
Kada se spominje "morčić", obično se misli na naušnice kao najčešći nakit antropomorfnog oblika - crna glava s bijelim turbanom, ali i na sam lik - poprsje crnog čovjeka s turbanom - ukomponiran i u druge vrste nakita (broševi, ukrasne igle, prstenje).
Na stvaranje morčića velik je utjecaj imala Venecija koja je u 17. i 18. stoljeću bila opsjednuta Orijentom, pa je tako uz orijentalne začine, mirise, tkaninu, odjeću i nakit, u odaje bogatih venecijanskih patricija uvela paževe i sluge - crnce u orijentalnoj odjeći. To je potaknulo mnoge venecijanske zlatare da počnu izrađivati ukrasne igle u obliku crnca s turbanom, zlatnog poprsja, bogato ukrašenog dragim kamenjem, prozvanog "moretto".
U isto vrijeme u Rijeci nastaje morčić, kao skromnija verzija "venecijanskog moretta".
Zbog specifičnog izgleda, majstorske izrade te prihvatljive cijene, morčić postaje dio tradicionalnog ženskog pučkog nakita, ponajprije Riječanki.
