Oko 1/3 površine grada Samobora pokriveno je šumom. U Samoboru i Samoborskom gorju postoji oko 200 km obilježenih planinarskih staza. Samobor je udaljen od grada Zagreba samo 25 kilometara, a od graničnog prijelaza sa Slovenijom u Bregani samo četiri kilometra. Izradom autoceste Zagreb - Ljubljana, Samobor je postao još pristupačnije odredište mnogih turista i izletnika. Grad Samobor je dio Zagrebačke županije. U Samoboru živi oko 36.000 stanovnika od kojih je 16.000 u samom Samoboru, a 20.000 živi u okolnim mjestima koja spadaju pod lokalnu samoupravu Samobor.
Kada je nastalo prvo naselje na položaju današnjeg Samobora ne može se točno utvrditi, jer do sada u samom gradu nisu nađeni pretpovijesni nalazi. Iz razdoblja 5000-4000 pr.n.e. po brežuljcima oko Samobora, na Stražniku, Hajdovčaku i Gradišću pronađeni su predpovijesni predmeti: kamene sjekire, posuđe, dijelovi oružja i alata, što nam govori da današnji dolinski položaj Samobora nije odgovarao potrebama tadašnjeg čovjeka. Za razvoj urbane sredine imao je ovaj kraj sve: rijeku, dolinu, uzvisine za zaštitu i sigurnost i ravnicu prema Savi ispresijecanu putevima.
Stanovnici samoborskog trgovišta već su od hercega Kolomana 1240. godine dobili povlastice koje ih oslobađaju vlastelinskog gospodstva. Bela IV., ugarsko-hrvatski kralj, pozivajući se na taj raniji privilegij, darovao je 1242. godine Samoborcima povelju "slobodnog kraljevskog trgovišta". Od 1334. godine spominje se župa s crkvom sv. Anastazije. Današnja župna crkva izgrađena je 1688. na mjestu stare, trošne crkve. Do kraja XIV. st. i početka XV. stoljeća utvrda Samobor ostala je u posjedu kraljeva, odnosno banova koji su njome upravljali.
U XVI. stoljeću zbog turskog osvajanja velikog područja naseljenog Hrvatima, dolazi do iseljavanja i preseljavanja stanovništva unutar zemlje. Na područje samoborskog vlastelinstva i u trgovište dolazi val naseljenika iz krajeva koje su opustošili Turci. Oko 1525. godine dolaze u Samobor i franjevci iz područja bosansko-hrvatske franjevačke provincije.
Početak XVIII. stoljeća je za Samobor razdoblje sigurnijih prilika. Kroz cijelo se stoljeće intenzivno gradi, pa je većina zidanih kuća, kurija i okolnih kapela izgrađena ili dograđena u tom stoljeću. Stoljetne parnice koje je trgovište vodilo s vlastelom završene su kompromisnom presudom 1769. godine za vrijeme carice Marije Terezije. Ta presuda čuva se u Samoborskom muzeju u obliku knjige od 1714 rukom pisanih stranica na kajkavskom, njemačkom, mađarskom i latinskom jeziku.
Feudalna utvrda (grad) se zbog česte smjene vlasnika i prestanka obrambene funkcije zapušta, pa se nakon 1790. godine u njemu više ne stanuje. Od 1721.-1731. godine dovršena je gradnja franjevačkog samostana i crkve Uznesenja Marijina, na mjestu prijašnjih građevina.
Nakon što je veliki požar 1797. god. spalio više od polovice kuća u Samoboru, XIX. je stoljeće obilježeno intenzivnim procvatom graditeljstva. Kako je osnovni raster ulica ostao nepromijenjen, grad svoje nove barokne konture zaokružuje gradnjom mnoštva kuća duž postojećih prometnica. Taj proces urbanog definiranja gradskih ulica i kvartova rezultirao je ambijentima izuzetne vrijednosti. Najljepši je primjer središnji samoborski trg.
Tridesetih godina 19. stoljeća kurija (danas Muzej) skladatelja Ferde Livadića (1799.-1879.) postala je okupljalište pristalica Hrvatskog narodnog pokreta, a 1833. godine tu je skladana i budnica "Još Hrvatska nij' propala". Od 1850. godine preobrazbom uprave ukidaju se feudalne ustanove i dolazi do modernizacije uprave i sudstva.
U drugoj polovici XIX. stoljeća Samobor se komunalno uređuje, pošumljuje, uređuju se parkovi, otvaraju kupališta i pansioni za smještaj kupališnih gostiju. Blizina Zagreba, dobra cestovna povezanost i prirodni potencijali preduvjet su za razvoj Samobora kao turističkog mjesta. 1868. godine proradile su toplice sa sumpornom vodom u Svetoj Heleni (danas Šmidhenovo kupalište). Od kraja XIX. stoljeća u uređenom perivoju Anindol na blagdan sv. Ane (26. srpnja), održava se poznato proštenje. Danas Samobor na blagdan sv. Ane, obilježava i Dan grada.
Tek izgradnjom mosta preko Save kod Podsuseda 1883. godine stvorene su mogućnosti za povezivanje Samobora s jednom od željezničkih pruga. Konačno, uskotračna željeznička pruga, puštena u promet 1901. godine, povezala je Samobor sa Zagrebom. Popularni "Samoborček" vozio je do 1979. godine.
Feudalni grad iz XIII. stoljeća, sada ruševinu, kupila je samoborska općina 1902. godine od posljednjeg vlasnika i počela ga uređivati za potrebe turizma. Poslije II. svjetskog rata jezgri starog Samobora dograđena su na sve strane nova naselja, industrijski pogoni se sele van grada, a obronci Stražnika, Tepca, Anindola i Giznika postaju zone za individualnu stambenu izgradnju.
Sve to zajedno čini Samobor gradom po mjeri čovjeka, a njegovu okolicu poželjnim mjestom za zdrav život u izuzetnom prirodnom okružju.
Stari grad iz 13.st. - nalazi se na brdu Tepec u ruševnom stanju (ostale su samo zidine). Život u njemu traje sve do kraja 18. st. kada ga vlasnici napuštaju. Najkraći put od centra Samobora do Starog grada vodi ulicom sv. Ane ili Jurjevskom do Anindola (15 min.) odakle se održavanom pješačkom stazom stiže do ulaza negdašnje plemićke utvrde (15 min.).
Vugrinščak je smješten u podnožju brda Tepec, a nadovezuje se na Šetalište dr. Franje Tuđmana, koje kreće od hotela Lavica, a završava na obodnici parka iza Muzeja. Šetnicom stižete u podnožje Starog grada i do crkve sv. Mihalja, do bazena i igrališta za odbojku na pijesku te igrališta za djecu, a potom i do ugostiteljskih objekata (u blizini su krčma “Gabreku 1929." i bistro “Vugrinščak”).
Šetalište Anindol je najljepše samoborsko šetalište i šumovit park, nalazi se na brdu Tepec. Tu je kapelica sv. Ane (po kojoj je šetalište dobilo ime), a nešto više prema vrhu brda sv. Juraj. Podignut 1933. god. prigodom proslave 1900 godina spasenja po Isusu Kristu, kameniti Križni put s 14 postaja urešen je reljefnim slikama i kalvarijom. Seže od kapelice sv. Ane do kapelice sv. Jurja. Laganom šetnjom križni put od 14 postaja može se obići za 10 do 20 minuta.
Grgosova špilja se nalazi na početku sela Otruševec, 5 km od Samobora. Špilja ima dvije dvorane, a visinska razlika od ulaza do dna iznosi 19 m. Špilja je dugačka oko 30 m i bogata sigama. Kroz nju je izgrađen put i postavljena električna rasvjeta. Na ulazu su vrata, a ključ je u gostionici "Špilja", vlasnika Josipa Grgosa, koji je - kopajući kamenje za gašenje vapna - 1973. god i otkrio špilju. Bogatstvo sigama (stalaktitima i stalagmitima) pridonijelo je da Grgosova špilja - najljepša špilja sjeverozapadne Hrvatske - već 1974. god. bude proglašena zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode.
Botanički vrt Suban je prvi privatni botanički vrt ljekovitog bilja u Hrvatskoj smješten je u srcu planinskog dijela zapadne Hrvatske, između vrhova Plešivice i Oštrca, nadomak Samobora, u malom pitoresknom selu Manja Vas. U vrtu možete vidjeti oko 200 –tinjak vrsta ljekovitog bilja.
Može se doći i autobusom koji ide za Cerje i Bukovje, a polazi sa autobusnog kolodvora Samobor.
Stari grad Okić smjestio se 5 km južno od Samobora, na pola puta između Samobora i Jastrebarskog. Jedinstven je među srednjovjekovnim plemićkim gradovima kontinentalne Hrvatske po značaju koji ima s obzirom da njegove strukture velikim dijelom pripadaju romaničkom razdoblju (XI-XII. st.). Okić je privlačan za svaki oblik planinarenja, od alpinizma i oštrih tura do jednostavnog hodanja po brdima, jer ima nešto što je u hrvatskim planinama rijetkost - penjačku stazu osiguranu na alpski način klinovima i čeličnim užetima
Želite li vidjeti kako doista izgleda izvorna seoska kuća, posjetite Etno kuću pod Okićem. U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, u podnožju staroga grada Okića i na granici parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje, posjetiteljima nudi poseban ugođaj u autentičnom ambijentu seoskog domaćinstva okićkog kraja. Svojom izvornom građom i izloženim predmetima zavičajne zbirke okićkog kraja na živopisan način svjedoči o ne tako davnim vremenima života na selu.
Srednja zemljopisna širina, jugoistok Europe, sjeverozapadni „kut“ Hrvatske, odrednice su položaja u prostoru. Dodamo li tome poziciju na rubu triju velikih prirodnih sredina - Panonske nizine na istoku, Dinarskog gorskog masiva na jugu i Alpskog planinskog prostora na zapadu, jasno nam je da će se sukobiti utjecaji reljefnih, klimatskih, geoloških i botaničkih osobina tih sredina. Na području Samobora osijećaju se ublaženi utjecaji tih regija što donosi posebnost ovom kraju.
Rezultat su izuzetno povoljni uvjeti za život. Klima je umjerena s izraženim toplim ljetima, svježim zimama i optimalnom količinom oborina (oko 800 mm god.). Bujne, uglavnom bjelogorične šume po gorju i pašnjaci u najvišium predjelima prirodan su okoliš u kojem živi izuzetno bogata životinjska i biljna zajednica. Nisu rijetke ni endemske vrste (blagajev likovac, božikovina i dr.). Dodatnu pogodnost čini i nadmorska visina, od 130 do preko 1100 metara nad morem.
Posebnost je klime da su temperature 1-2 stupnja Celzija niže od temperatura nedalekog Zagreba (20 km na sjeveroistok). Stoga su ljeta ugodnija – manje vruća, a zime svježije, što omogućava duže zadržavanje snijega. Zahvaljujući razvedenom reljefu, zračnim strujama (vjetrovima) i zelenom pokrovu, ovaj je kraj bez smoga. Osobine se mogu sažeti u dvije riječi – zdrava klima.
Samobor se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske uz granicu sa Slovenijom (5 km) i nedaleko hrvatske metropole – Zagreba (20 km). Malo po strani od glavnih zračnih, cestovnih i željezničkih prometnica.
Na pola je sata vožnje od zračne luke Zagreb, Glavnog željezničkog i Autobusnog kolodvora.
Žumberak i Samoborsko gorje svojom očuvanom prirodom, bogatstvom šuma, livada i pašnjaka, gorskih vrhova i zaravni, izvora i potoka, špilja te arheoloških i sakralnih lokaliteta već desetljećima privlače brojne planinare i izletnike koji traže svoju oazu mira i ljepote. Žumberačka gora najviši je dio unutrašnje Hrvatske (vrh Sveta Gera 1178 m), proteže se smjerom jugozapad - sjeveroistok u dužini od oko 40 km.
Samoborsko gorje i Žumberak isprepleteni su mrežom planinarskih putova, koji omogućavaju brojne izlete, a svaka staza pruža drugačiji doživljaj. Uz markirane planinarske staze, odličnu prigodu za planinarenje pružaju i nemarkirani putovi i ceste. Uz planinarske rute mogu se izdvojiti rekreativne te edukacijske šetnje.
Uz bogatu žumberačku povijest i tradicija, veže se i bogata tradicijska gastronomija, zasnovana na starim receptima, a koji se vežu uz narodne običaje kao što je kušanje martinskih gusaka. Žumberačka janjetina, pastrva i divljač te razni domaći proizvodi samo su neki od specijaliteta koji se mogu kušati u brojnim gostionicama i seoskim gospodarstvima.
Od 1994. godine na području Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje u živopisnom kanjonu potoka Rakovice smješteno je njegovo najposjećenije turističko središte, Eko-Selo Žumberak. Ovdje se posjetiteljima pruža, nakon samo 30-ak minuta vožnje autom od Zagreba, osjećaj mješavine apsolutne prirodne divljine, praiskonskog sklada sa netaknutom prirodom i tople tradicionalne domaće atmosfere sa mirisom divljeg zapada.
Eko - Selo je popularno svratište mnogih zaljubljenika u prirodu kao i usputna stanica izletnika i planinara. Nedaleko odavde se nalaze neke od najatraktivnijih kulturoloških i prirodnih znamenitosti Parka prirode Žumberak kao što su Stari grad Žumberak, keltsko groblje, rimska nekropola, živopisni kanjoni sa slapovima Brisalo i Sopotski slap, te vrh Žumberačke gore Sv. Gera.
Tradicijsko gospodarstvo zasnovano na poljoprivredi (zemljoradnja i stočarstvo) ustuknulo je još u prošlosti pred potrebama novog vremena. U povijest gospodarstva ovog kraja spada i rudarenje, obrada metala, prerada kože, stari oblici proizvodnje i prerade tekstila, pa i proizvodnje kristala. Suvremene potrebe uvjetovane promijenjenim načinom života i novim tehnologijama donijele su u ove krajeve nove i brojne gospodarske djelatnosti. Ističu se razne vrste obrta, industrije i usluga (naročito ugostiteljstvo i trgovina).
Izraz tradicije prerada je kože, proizvodnja bermeta i muštarde, građevinska industrija "Samoborka" bazirana na dolomitnom kamenu iz Samoborskog gorja, proizvodnja kaljevih peći i kamina, umjetnička obrada kristalnog stakla, tu spadaju i poznate samoborske kremšnite (najbolje su u ugostiteljskim objektima na Trgu kralja Tomislava u Samoboru), medičarski i svjećarski proizvodi, znamenita je i samoborska kotlovina.
Turisti, ti suvremeni nomadi, tradiciju i izvornost prirode mogu naći u poljoprivrednim proizvodima na tržnici u Samoboru ili u seoskim gospodarstvima i gastronomskim užicima kod samoborskih ugostitelja. Mogućnost ulova potočnih pastrva svjedoči o ekološkoj očuvanosti brojnih slikovitih vodotoka, a divljač - od fazana i zečeva do srna i veprova - o životinjskom bogatstvu šuma. Ljekovite trave Samoborskog i Žumberačkog gorja osnova su ljekovitih čajeva i drugih pripravaka.
Samoborski fašnik najvažnija je i najveća turističko zabavna manifestacija u Gradu Samoboru koju za vrijeme njegova održavanja posjeti oko 200 000 ljudi. Fašnik ima tradiciju dugu 183 godine i među najstarijim je i najvećim hrvatskim pokladnim svečanostima. Danas je prerastao u moderni festival koji uspješno njeguje tradiciju i domaćin je urbanih maski, te omiljeno odredište Zagrepčana i ostalih gostiju.
Na fašniku u Samoboru, posebno od 1860. godine, prisutna je kritika općedruštvenih i političkih prilika u Samoboru, ali i šire. Za to je najzaslužniji Josip Kompare koji je, osim izučenog zanata knjigoveže, s "vandranja" po Europi donio u Samobor i neke elemente tadašnjih europskih poklada. To je kritika općedruštvenih prilika i velike maskirane scene na pokretnim kolima (alegorijska kola). On je pisao tekstove, slikao ilustracije i glumio, a sve do 1885. bio je organizator i voditelj maskiranih povorki u Samoboru. Tada ulica i trg postaju glavno mjesto fašničkih spelancija. Kritiku općih prilika preuzet će i samoborski pokladni listovi od kojih jedino "Sraka" od 1904. godine, s prekidima, izlazi do današnjih dana (i po njoj je 60-tih godina stvoren maskirani lik).
Danas je Samoborski fašnik jedna od tradicionalnih manifestacija koje postaju zaštitni znak Samobora, simbol njegovog identiteta, svojevrsno kulturno dobro Samobora. Tih dana Samobor je najveseliji, najljepši, na vrhuncu svoga duha. To znaju i mnogi gosti iz susjednih gradova. Sve to garancija je dobrog provoda na samoborskim ulicama, lokalima i luna parku za posjetitelje svih generacija. Posebno je zanimljiva i atraktivna maskirana povorka s alegorijskim kolima mjesnih odbora iz okolice grada koji izvode tradicionalne spelancije na razne aktualne teme; Dječji Fašnik, koji daje prikaz što je sve dječja mašta uz malu pomoć učitelja i odgajatelja u stanju zamisliti i izraditi, te završetak Fašnika, 24. veljače s tradicionalnim spaljivanjem lutke Princa Fašnika.
