Srednja zemljopisna širina, jugoistok Europe, sjeverozapadni „kut“ Hrvatske, odrednice su položaja u prostoru. Dodamo li tome poziciju na rubu triju velikih prirodnih sredina - Panonske nizine na istoku, Dinarskog gorskog masiva na jugu i Alpskog planinskog prostora na zapadu, jasno nam je da će se sukobiti utjecaji reljefnih, klimatskih, geoloških i botaničkih osobina tih sredina. Na području Samobora osijećaju se ublaženi utjecaji tih regija što donosi posebnost ovom kraju.
Rezultat su izuzetno povoljni uvjeti za život. Klima je umjerena s izraženim toplim ljetima, svježim zimama i optimalnom količinom oborina (oko 800 mm god.). Bujne, uglavnom bjelogorične šume po gorju i pašnjaci u najvišium predjelima prirodan su okoliš u kojem živi izuzetno bogata životinjska i biljna zajednica. Nisu rijetke ni endemske vrste (blagajev likovac, božikovina i dr.). Dodatnu pogodnost čini i nadmorska visina, od 130 do preko 1100 metara nad morem.
Posebnost je klime da su temperature 1-2 stupnja Celzija niže od temperatura nedalekog Zagreba (20 km na sjeveroistok). Stoga su ljeta ugodnija – manje vruća, a zime svježije, što omogućava duže zadržavanje snijega. Zahvaljujući razvedenom reljefu, zračnim strujama (vjetrovima) i zelenom pokrovu, ovaj je kraj bez smoga. Osobine se mogu sažeti u dvije riječi – zdrava klima.
Samobor se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske uz granicu sa Slovenijom (5 km) i nedaleko hrvatske metropole – Zagreba (20 km). Malo po strani od glavnih zračnih, cestovnih i željezničkih prometnica.
Na pola je sata vožnje od zračne luke Zagreb, Glavnog željezničkog i Autobusnog kolodvora.