Senj je između ostalog poznat i kao glagoljaški grad. Senjska ploča, pronađena na stubištu tvrđave Nehaj prilikom radova na obnovi, svjedoći da je glagoljica već u 11. st jednako prošireno pismo kao i na susjednom Krku. Ona je jedan od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika nastala gotovo istodobno kad i Bašćanska ploča. Nije sačuvana u cijelosti već su pronađeni samo ulomci sa isklesanim biljnim ornamentima i glagoljskim slovima. Sačuvani ulomci danas se čuvaju u Gradskom muzeju Senj.
Nakon Senjske ploče dugo nema nikakvih pisanih tragova o upotrebi glagoljice, sve do pisma pape Inocenta iz 1248. senjskom biskupu Filipu u kojem mu daje dopuštenje da vrši bogoslužje na staroslavenskom jeziku, a kao pismo koristi glagoljicu. Važnost ovog pisma je u tome da po prvi put jedan katolički biskup dobiva dopuštenje da služi misu na nelatinskom jeziku. Ovim je pismom postavljen temelj za ulazno razdoblje hrvatske glagoljske kulture u XIV. i XV. st. Pismo se danas čuva u Tajnom Vatikanskom arhivu.
Samo pedesetak godina nakon izuma tiskarskog stroja u Senju se pojavila skupina ljudi koja je shvatila važnost ovog izuma. Jedan od njih bio je i Blaž Baromić, jedna od najvažnijih osoba hrvatske kulturne povijesti. On je 1493. u Veneciji tiskao brevijar koji nosi njegovo ime. Nakon tiskanja brevijara Baromić se vratio u Senj te već slijedeće godine nabavio sve potrebne strojeve za ustrojstvo tiskare. 7. kolovoza 1494. tiskano je prvo i najvrjednije djelo Senjske glagoljske tiskare Misal. Misal je knjiga u kojoj su skupljeni svi tekstovi što se upotrebljavaju kod mise za cijelu liturgijsku godinu. Jezik misala je hrvatsko-crkvenoslavenski. Sačuvna su tri poznata primjerka: u Budimpešti, Petersburgu i Cresu.