Razvoju grada osobito je pridonijela činjenica da su Sava i Kupa plovne upravo do Siska, što je potaklo gospodarski razvoj i trgovinu.
Sisak je kroz svoju povijest promijenio više službenih imena, no - nakon ilirsko-keltske Segestice - sva su kasnija imena utemeljena na rimskom imenu Siscija (lat. Siscia). Tako će se u ranom srednjem vijeku grad zvati Siscium, a potom će se pojavljivati razne grafije koje upućuju na kajkavski oblik imena grada: Sissek, Sziszek, Sciteck, Zysek, Sziscium, Scytzyc, Zitech, Scyteck. Na koncu se pojavljuje ime Sziszak i Sisak.
Od niza znamenitih povijesnih osoba vezanih za Grad glavno mjesto je zauzeo sisački biskup i mučenik sveti Kvirin koji je izabran za zaštitnika Siska. Svakog 4. lipnja, od 1995. godine građani Siska slave Dan Grada slaveći svog zaštitnika koji neumorno bdije nad njima.
Prolazeći bližom okolicom Siska, nemoguće je ne zamijetiti raritetnu ruralnu arhitekturu čije su glavno obilježje drvene kuće, specifičnog oblika i načina gradnje, od kojih neke svoju starost bilježe u više od stotinu godina.
Trajnost urbanog življenja na području današnjeg grada Siska pratimo više od 2000 godina. Kao takav, pripada među najstarija naselja na ovom području. U 4. st. prije Krista, na područje današnjeg Siska, gdje već obitavaju starosjedilačka ilirska plemena, provaljuju Kelti. Ilirsko-keltsko naselje Segestiku rimska je vojska pokušavala zauzeti u više navrata. To je konačno uspjelo Oktavijanu, 35. godine prije Krista. Iz prvobitno sagrađenog vojnog logora, rimska Siscija ubrzo se uzdiže u status grada s iznimno jakim vojnim, prometnim i upravnim funkcijama, razvijenom trgovinom i obrtom, a kasnije i poznatom kovnicom novca. Novac iskovan u njoj koristio se širom Rimskog carstva i upravo zahvaljujući tomu ime Siscija postalo je poznato i ostalo takvim tijekom dugih stoljeća, sve do danas.
Širenjem kršćanstva, u Sisciji se osniva ranokršćanska zajednica te biskupija u 3. stoljeću. Od svih sisačkih biskupa najpoznatiji je biskup Kvirin koji je stolovao od 284. do 303. godine, kada je u vrijeme posljednjih velikih rimskih progona kršćana uhićen i umoren. Siščani su ovog biskupa prihvatili kao svoga zaštitnika.
Iz srednjovjekovne anonimnosti, Sisak će izroniti u vrijeme bojeva s Turcima, posebice nakon izgradnje znamenite sisačke tvrđe 1544. godine. Slava Siska svoju će kulminaciju doživjeti nakon sjajne pobjede kršćanske vojske nad Turcima, nakon treće opsade 1593. godine.
Sisak je razdvojen rijekom Kupom, te u 18. i početkom 19. stoljeća živi životom dva odvojena naselja, međusobno slabo povezana, što negativno utječe na njihov razvitak. Na lijevoj obali Kupe smješten je Civilni Sisak, koji je i dalje pod upravom Kaptola, dok se na desnoj obali prostire Vojni Sisak, pod upravom Banske krajine. Značajni trenutak u razvoju Siska predstavlja 1874. godina, kada je nakon dugogodišnjih neuspjelih pokušaja došlo do ujedinjavanja Civilnog i Vojnog Siska u jedinstveno gradsko središte koje dobiva status slobodnog kraljevskog grada.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada se u gradu počinju za prevlast boriti trgovina i industrija, Sisak je dobio obličje grada kakvoga danas prepoznajemo. Zastoj razvoja trgovine, uvjetovan prometnom pragmatikom mađarskih željeznica, kojom je grad postepeno ostajao van glavnih linija prometovanja, donijela je prednost industriji, pa je tako sisak u 20. stoljeće ušao odlučan da pokretački mehanizam razvoja grada preuzima industrija.
Industrija u razvoju Siska ima veliku ulogu. Tu je INA d.d. - Rafinerija nafte Sisak, CMC Sisak d.o.o. (nekadašnja Željezara) te ostala industrijska postrojenja. Ovakva značajna uloga industrije u gradu uvjetovala je i profiliranje školstva i smjer cjelokupnog razvoja grada.
Postrojenja Rafinerije nafte na Capragu u SiskuRafinerija nafte Sisak nalazi se u dijelu grada koji se zove Caprag, uz desnu obalu Kupe, u blizini njenog utoka u Savu. Dio je poslovnog sustava INA - Industrija nafte, a godišnje je mogla preraditi oko 4 milijuna tona nafte. Danas prerađuje oko 2 milijuna tona nafte. Rafinerija koristi izuzetno povoljan geostrateški položaj Siska, transportne puteve, plovne rijeke i naftovod. Prvih godina 21. stoljeća vode se intenzivni pregovori između grada i Rafinerije o zaštiti okoliša, a osobito o smanjenju zagađenja zraka.
Krajem 20. i početkom 21. stoljeća u Sisku se sve više razvija i turizam, osobito zahvaljujući zaštićenom močvarnom području Lonjskog polja, raritetnoj ruralnoj drvenoj arhitekturi, sisačkom Starom gradu, te privlačnom središtu grada uz obalu Kupe i arheološkom parku »Siscia.« Ovamo valja pribrojiti i lovni turizam u okolnim šumama.
Nizvodno od Siska, uz lijevu obalu Save, prostire se Park Prirode "Lonjsko polje". U većem dijelu to je poplavno područje rijeke Save sa sačuvanim bogatstvom raznolikog biljnog i životinjskog svijeta. Slikovitost ovog područja naglašavaju i sela smještena uz Savu i njezine rukavce. Lonjsko polje poznato je po autohtonoj pasmini konja i svinja, a jedno je i od najvećih mrijestilišta riba.
Jedinstvena i dobro očuvana arhitektura drvenih kuća, na kojima su smještena mnogobrojna rodina gnijezda, predstavlja još jednu privlačnu znamenitost. Zbog velikog broja roda, selo Čigoć proglašeno je Europskim selom roda.
Park prirode Lonjsko polje, kao nedirnuti kutak prirode u samoj blizini grada, predstavlja najznačajniji turistički resurs, destinaciju koja bi trebala biti nezaobilazna ne samo na turističkoj karti Siska već i na turističkoj karti kontinentalne Hrvatske. Njegov značaj za grad, ali i širu regiju valoriziran je Master planom razvoja turizma. Kao park prirode i ornitološki rezervat pruža nebrojene mogućnosti turističke ponude od lovnog turizma, plovidbe riječnim brodom od Zagreba do Lonje, europskog sela roda Čigoć, razgledavanje i boravljenje na etno lokalitetima, razgledavanje tradicijskog graditeljstva i susret sa gotovo izumrlim starim zanatima kao što su tkanje i lončarenje, upoznavanje s narodnim običajima posavsko-pokupskog kraja i sve to uz uživanje u originalnoj gastro ponudi. Lonjsko polje je mjesto na kojemu ljubitelji prirode mogu pronaći i vidjeti autohtone biljne i životinjske vrste i jedno od najvećih prirodnih mrjestilišta šarana.
U sjećanje na veliku pobjedu nad turskom silom i u slavu svih hrvatskih vitezova, Grad Sisak i Turistička zajednica grada Siska svake godine, podno zidina Starog grada, organiziraju «Sisački viteški turnir».
Sisački viteški turnir održava se od 2003. godine, te je postao velika turistička manifestacija, povijesni spektakl pod Starim gradom, uz prateće sadržaje poput sajma starih zanata, ponudu suvenira i brojna druga događanja.
Moderni vitezovi pred očima publike bore se za naklonost svojih djeva, a zidine utvrde pružaju njihovim nadmetanjima autohtoni srednjovjekovni ambijent. Po prolazima unutar utvrde posjetitelje zabavljaju pjevači renesansne glazbe, a za najmlađe ratnike tu je i dječji turnir. Zaboravite i vi na sve prednosti modernog doba, i pridružite nam se u svijetu u kojem su viteštvo i čast bile najvrlije vrijednosti.
