Taj vječno mlad grad sa oko 200 tisuća stanovnika koji mu daju topli mediteranski temperament, živi svojim urbanim ritmom već 1700 godina, sa srcem u Dioklecijanovoj palaći i dušom koja vas dočekuje raširenih ruku i srdačno. Od tada do danas milenijsko trajanje grada pod zaštitom UNESCO-a i upisanog u registar Svjetske kulturne baštine piše povijest i sadašnjost jedinstvene metropole hrvatskog juga.
U luci Lora na sjevernoj strani poluotoka nalazi se sjedište Hrvatske ratne mornarice. Gradsko središte čini starovjekovna Dioklecijanova palača iz 4. stoljeća (pod UNESCO-vom zaštitom od 1979. godine), što je jedinstven primjer u svijetu.
Do grada podno Marjana stiže se autoputem iz pravca Zagreba, za 3,5 - 4 sata ili Jadranskom magistralom iz pravca Rijeke za otprilike 5 sati. U Split se može i dužobalnim brodskim linijama iz Rijeke ili Dubrovnika, sa svih otoka, ali i iz susjedne Italije čiji su gradovi odlično povezani brzim i trajektnim brodskim vezama sa Splitom. Zračna luka Split vezuje grad sa Zagrebom nekoliko puta dnevno, ali i sa europskim metropolama. Iz Splita na sjever zemlje i dalje u Europu može se i željeznicom u koju se može ukrcati i automobil.
Grad Split smjestio se na najtoplijem području sjeverne obale Sredozemlja, u samom središtu Jadranske obale i u neposrednoj blizini rijeka Jadro i Žrnovnica koje ga već 1700 godina napajaju vodom. Njegova blaga klima sa 2700 sunčanih sati godišnje, pretvara ga i usred zime u oazu u kojoj se u zavjetrini može uživati na suncu. Industrijski, sveučilišni i gospodarski centar regije svoju "zelenu dušu" čuva na brdu Marjan smještenom na zapadnom dijelu poluotoka, gdje park-šuma nadomak gradu pruža ugodu mirnih i od gradske buke sačuvanih šetnica pod borovima uz more
Prvi stanovnik Splita bio je car Dioklecijan koji je baš u toj pitomoj uvali odlučio oko 293. godine poslije Krista sagraditi raskošnu carsku vilu od oko 30 tisuća metara četvornih u koju se povukao nakon odlaska sa trona rimskog imperatora. Burna stoljeća nakon toga od vile su učinila grad u koji su prvi ušli stanovnici obližnje Salone u bijegu pred Avarima i Slavenima. Smjenjivale su se potom u gradu koji je rastao izvan zidina palače mnoge vlasti, od hrvatskih kraljeva u 10. stoljeću, preko mađarske i mletačke administracije, do francuskih vladara i Austro-ugarske monarhije. Burna prošlost ostavljala je svoje tragove sjedinjene u svakodnevici grada koji je uvijek kročio - naprijed, ostajući centar ovog dijela obale do današnjih dana. Bilo je u tim miješanjima povijesnih naslaga i nespretnosti i pretjerane brzine, ali sve je to danas dio njegove originalnosti. Veliki grad danas kuca tihim otkucajima povijesti, živim duhom mladosti i samo njemu svojstvenim šarmom mediteranske, a ipak po svemu hrvatske topline.
U srednjovjekovnim latinskim ispravama i velikom broju dokumenata grad se naziva Spalatum, a talijanska izvedenica imena je Spalato. Hrvatsko ime grada bilo je Split, a tijekom 19. stoljeća Spljet, da bi pomtom opet bilo promijenjeno u današnje ime grada.
Onako kako je igrom povijesti značila začetak novog naselja i života grada Dioklecijanova palača i njeni dobro očuvani ostaci i danas čine jezgru grada, središte svih važnijih zbivanja i svakodnevnog života njegovih stanovnika.
Ponosni Splićani za svoj grad najčešće će reći "najlipši na svitu i okolici", a u skladu s tim jedan od najsunčanijih gradova Europe pruža nezaboravan niz slika, dok se ostaci antičke palače skladno miješaju s građevinama iz kasnijih perioda, mediteranskom i suptropskom vegetacijom palmi i agava.
Vječno mladi Split, grad živog mediteranskog temperamenta, ljeti živi još burnije, u mješavini naroda i jezika brojnih putnika koji prolaze ili se zadržavaju u ovoj najvećoj zračnoj i pomorskoj luci istočne obale Jadrana. Onima koji zastanu Split će ponuditi svoju dugu šetnicu uz more, koja počinje na zapadu, u park-šumi Marjan, nastavlja se preko zelenog poluotoka Sustipana, prolazeći uz Rivu omeđenu antičkim zidinama palače i nizom kafića, sve do Bačvica - prirodne pješčane plaže u srcu grada. Danju je to omiljeno igralište za picigin, hrvatski nacionalni sport, a noću omiljeno okupljalište mladih.
Za one željne kulture, nezaobilazna su mjesta unutar palače - ostaci njenih zidina i ulaza, zvonik Svetog Duje, Peristil ili muzej skriven u njenim podrumima. Osim palače, katedrale, splitskih ulica i trgova, muzeja i galerija nedaleko od Splita vrijedi posjetiti i ostatke antičkog grada Salone, srednjovjekovnu tvrđavu Klis koja je štitila grad od osvajača sa sjevera, ili sjesti na trajekt koji će Vas odvesti na neki od srednjodalmatinskih otoka.
Svetac zaštitnik Splita je sveti Dujam (Sveti Duje), biskup Salone, mučenik iz 304. godine, a suzaštitnici su sveti Anastazije (Staš) i blaženi Rajnerije (Arnir). Kao poglavita zaštitnica osobito se štuje i Gospe od Pojišana.
Središnji dio grada Splita koloplet je uskih kamenih ulica, antičkih spomenika i srednjovjekovnih građevina. Ostaci su to antičke Dioklecijanove palače, jezgre na temelju koje je izrastao grad. Izvrsno očuvani do današnjih dana, ostaci te antičke građevine, zajedno s kasnijom srednjovjekovnom nadogradnjom čine vrijedan arheološki i povijesno-umjetnički kompleks zbog čega su 1979. godine uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Dioklecijanova palača dobila je ime po svom tvorcu, rimskom caru Gaju Aureliju Valeriju Dioklecijanu. Nastala je kao rezultat careve težnje da, u svom rodnom kraju, na obali Jadranskog mora, u provinciji Dalmaciji, samome sebi sagradi ljetnikovac u kojem će provesti starost. Dodatni razlog vjerojatno je bilo izobilje kvalitetnog kamena za gradnju, blaga klima te izvori termalnih voda koje obiluju sumporom, a koje su caru trebale olakšavati staračke tegobe.
Pretpostavka je da su radovi na izgradnji palače počeli 295. godine, nakon što je Dioklecijan reformirao upravljanje carstvom uvevši tetrarhiju. Car se u palaču povukao nakon abdikacije, 305. godine, no izgradnja je trajala i koju godinu duže.
Prema u kamenu palače uklesanim imenima Zotikos i Filotas te mnogobrojnim grčkim slovima izvjesno je da je car za gradnju angažirao majstore sa Istoka. Materijal za gradnju dopreman je iz kamenoloma na Braču i Segetu nedaleko Trogira, a palača je ukrašena i raznovrsnim uvoznim detaljima: granitnim stupovima i sfingama iz Egipta, mramorom iz Italije i klesanim dekoracijama s otoka Prokoneza u Mramornom moru. Iako je imala prije svega stambenu namjenu, palača je vrlo slična castrumu - rimskom vojničkom logoru. Razlog tome je njen položaj na osami, 6 kilometara daleko od Salone, glavnog grada provincije, ali, vjerojatno, i Dioklecijanov vojnički mentalitet. Opasana je bila bedemima dimenzija 175-181 x 216 metara koji su na kutevima utvrđeni pravokutnim bastionima. Svaka kopnena vrata palače dodatno su bila osigurana dvjema osmerokutnim kulama. Nadalje, dvije glavne ulice u palači: cardo i decumanus odgovaraju dvjema glavnim ulicama svakog rimskog vojnog logora: via praetoria i via principalis.
Palača je sagrađena sa četiri ulaza: tri s kopnene i jedan s morske strane. Istočni i zapadni ulaz u palaču nazvani su porta argentea (srebrena vrata) i porta ferrea (željezna vrata). Ulaz s morske strane nazvan je porta aenea (mjedena vrata), dok je glavni, sjeverni, ulaz u palaču nazvan porta aurea ili zlatna vrata. Ulica decumanus, koja spaja istočni i zapadni ulaz u palaču funkcionalno ju je dijelila na dva djela: sjeverni sa zgradama za poslugu, vojsku, skladišta i dr., te južni koji je bio namijenjen carskoj obitelji. Ulica cardo počinjala je na zlatnim vratima i vodila je do peristila, arkadama okruženog otvorenog prostora ispred carevog stana. Na lijevoj strani peristila sagrađen je monumentalan osmerokutni carev mauzolej, a sa desne strane Jupiterov, Kibelin i Venerin hram. U carev stan ulazilo se sa peristila preko vestibula.
Cijeli kompleks palače kao cjelina nema uzor u dotadašnjem antičkom graditeljstvu, što je rezultat njene specifične funkcije i prilagodbe položaju. Izvanredan je to primjer kasnorimske arhitekture, kada je težnja prema bujnosti i slikovitosti oblika prevladala nad klasičnom odmjerenošću i jasnoćom prijašnjih razdoblja.
Smrću cara Dioklecijana 316. godine život se u palači nastavlja budući je pružala utočište prognanim članovima carske obitelji. Ključan događaj bio je pad Salone u ruke slavenskih plemena kada je prognano stanovništvo našlo utočište unutar zidina palače. Početak je to novog urbanog života i nastanak novog grada Splita. U srednjovjekovnom razdoblju, između XII. i XIV. stoljeća dolazi do novog arhitektonskog razvoja, kada su ostatke rimskih građevina i veći dio slobodnog prostora ulica i trijemova zamijenile srednjovjekovne kamene kuće. Carev mauzolej pretvoren je u kršćansku katedralu, a započinje i izgradnja romaničkog zvonika svetog Dujma. Romanička umjetnost zastupljena je i u radovima Andrije Buvine i Jurja Dalmatinca koji su gradili katedralu, zvonik i raskošne plemićke palače.
Splićani vole reći za svoj grad da je "najsportskiji grad na svitu".
U Splitu su se održala i brojna međunarodna sportska natjecanja, primjerice MIS 1979., PEP 1981. i atletsko EP 1990. godine.
U Splitu djeluju brojna sportska društva, a mnoga od njih su se okitila i kontinentalnim naslovima. Među ostalima, u Splitu djeluje NK Hajduk (prema mnogima, simbol Splita), KK Split, VK POŠK, RK Split, itd. Split je dao neke od hrvatskih najboljih i svjetski uspješnih sportaša, poput tenisača Gorana Ivaniševića i Marija Ančića, atletičarke Blanke Vlašić, veslače braću Skelin, alpinista Stipu Božića, najboljeg svjetskog rukometaša Ivana Balića... svi oni širom svijeta promiču ime Hrvatske i Splita.
Splitsko ljeto umjetnički je festival koji svoju nacionalnu i međunarodnu reputaciju gradi još od polovice 20. stoljeća. Uz Dubrovačke ljetne igre, to je festival s najdužom i najblistavijom tradicijom klasičnog spektra scenskih umjetnosti (opera, drama, balet, koncert...), koji s vremenom širi lepezu zbivanja: od jazz koncerata i flmskih revija, do izložbi, performancea i uličnog kazališta.
Najustrajniji i najjači organizacijski nosilac festivala je HNK Split, nacionalno kazalište koje predstavlja nezaobilazno i ključno mjesto u kulturnom životu Splita, i jednu od najvitalnijih točaka u kazališnom životu cijele Hrvatske. Gradski trgovi: od najvećih Prokurativa, Pjace, Trga Marka Marulića, pa do Carrarine poljane ili pjaceta Varoša, poprišta su ne samo dramskih i pučkih prikazanja nego i raznovrsnih i spontanih okupljanja, od performerskih do onih s klapskim ugođajem.
Marulićevi dani, kulturna manifestacija međunarodnog karaktera posvećena hrvatskoj dramskoj riječi i djelu Marka Marulića. Utemeljena 1991., manifestacija se održava u mjesecu travnju, oko 22. travnja, u spomen na datum kada je Marulić 1501. godine završio pisanje Judite. Manifestaciju čine Festival hrvatske drame i autorskog kazališta, te znanstveni, književni i nakladnički program. Organizator Festivala je HNK Split. Festival je natjecateljska smotra uprizorenih hrvatskih dramskih tekstova u izvedbi kazališta iz Hrvatske i svijeta. Osnovno uporište festivala je promicanje suvremene dramske riječi.
U Splitu se od 1996. godine održava Međunarodni festival novog filma. Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimantalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji elektronske slike. U sklopu festivala odvijaju se projekcije odabranih radova, prezentiraju internet projekti, interaktivne instalacije, performansi, posebni programi, te retrospektive domaćih i stranih autora, a tu su i posebni programi koji uključuju predavanja, radionice i prigodne razgovore.
