Vinkovci su naseljeni od neolitika do danas.
U pretpovijesnom razdoblju smjenjivali su se nositelji raznih kultura kroz neolitik, eneolitik, brončano, halštatsko i latensko razdoblje.
U vrijeme rimske vladavine Vinkovci postaju značajno trgovačko i obtničko naselje - Colonia Aurelia Cibalae. Razna barbarska plemena ih sustavno ruše do potpunog uništenja u drugoj polovici VI st. Hrvatsko obilježje vezano je za bjelobrdsku kulturu iz IX st., koja je ujedno i supstratna kultura naselju Sv. Ilija na MERAJI, iz kojeg se razvijaju današnji Vinkovci.
Krajem 11. i početkom 12. stoljeća uz zapadni rub ruševina rimskih Cibalae, kraj obnovljene ranoromaničke crkvice posvećene sv. Iliji nastalo je i razvilo se istoimeno naselje s kojim započinje povijest današnjih Vinkovaca. Prvi pisani spomen toga srednjovjekovnoga naselja potječe iz 1332., a upisao ga je papin legat prigodom prikupljanja poreza u ovim krajevima.
Na starim se zemljovidima, u različitim crkvenim i drugim dokumentima, to naselje upisivalo kao: Szentelius, Szentilya, Zentheleye, Zenthylye, St. Helye i slično. Naselje je dobilo ime po župnoj crkvi koja je bila posvećena svetom Iliji.
Ta je crkva jedna od najstarijih ranoromaničkih crkava u sjevernom dijelu Hrvatske. U srednjem se vijeku u 15. i 16. stoljeću
usporedno s nazivom sv. Ilija, javio i naziv Vinko, Wanko ili Wanka, a kasnije Winkowcze, Winkoftzi i Vinkovci.
Razloge pojave novog imena treba tražiti u činjenici što je novi oltar gotičke crkve bio posvećen sv. Vinku, tada omiljenom svecu u ovim krajevima, zaštitniku vinogradara, opekara, lončara i drvosječa. Vinkovci i okolica pripali su 1538. godine Srijemskom sandžakatu. Prostor oko crkve, koji je ranije bio groblje, Turci su pretvorili u šetalište, odmorište ili plandište - turski meraja.
Naziv Meraja uvriježio se kod stanovnika Vinkovaca i zadržao sve do danas.
Od starosjedilačkoga hrvatskog stanovništva koje je opstalo u turskom razdoblju i novih hrvatskih useljenika nastao je katolički šokački puk. Brojni su vinkovački šokački rodovi opstali do današnjih dana.
Čuva se i njeguje tradicijski život, stari običaji, narodne nošnje, plesovi i pjesme. Vinkovci s pravom predstavljaju metropolu
Šokadije. Vinkovački Šokci vesele su i vedre naravi. Vole zapjevati i zaplesati uz omiljenu tamburicu te obući svoje svečano i lijepo narodno ruho koje su naslijedili od svojih baka i djedova.
Poznati su kao marljivi i štedljivi, ali i veoma imućni ljudi.
tz-vinkovci.hr