Održana konferencija FMCG, Retail & Agribusiness Arena 2014
Dok se unatoč negativnim ekonomskim kretanjima globalno predviđa rast potražnje za energentima, europski trend je pad investicija u energetski sektor. Prema riječima stručnjaka okupnjenima na 5. Energetskoj Areni 2013 u organizaciji Infoarena Grupe i pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva RH novi Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljivodika svakako je napredak zakonodavnog okvira koji potencijalnim investitorima pruža stabilnu i pravedniju investicijsku klimu čime se povećava i vjerojatnost realizacije ulaganja u energetski sektor. Velik dio posla slijedit će po donošenju Zakona jer će ključnu važnost imati i podzakonski akti, kako će država raspisati natječaje te komercijalni uvjeti ulaganja.
Europsko tržište
Od 1. srpnja hrvatske energetske kompanije suočavaju se s novotvorenim tržištem EU na kojemu već dugi niz godina posluju tvrtke s dugodišnjim prisustvom i iskustvom poslovanja te će pozicioniranje na tom tržištu biti tim veći izazov. Hrvatski energetski sektor ima svoje ciljeve od strateškog značaja za državu koji su u skladu s pravilima EU, a fokus je na povećanju eksploatacije energenata kako bi poglavito zadovoljili domaće potrebe te potom i postali izvoznik energenata, primjerice prirodnog plina.
Za realizaciju sigurno ima prostora jer je Hrvatska trentuno zemlja s najvećim energetskim deficitom u regiji, ponajviše zbog uvoza znatne količine električne energije u slučaju loših hidroloških prilika. Naime, više od polovice od ukupno 4300 megavata instaliranih elektrana je u hidroelektranama i ostalim obnovljivim izvorima energije. Cijeli sustav potrebno je dovesti na učinkovitu, održivu i modernu razinu što se s jedne strane može realizirati ulaganjem u neiskorišteni vodni potencijal, korištenje biomase i u ostale obnovljiive izvore energije te ulaganjem u konvencionlne energente. Uz energetski miks konvencionalnih i obnovljivih izvora postigao bi se optimum koji bi Hrvatkoj osigurao dostatnu, održivu, sigurnu i stabilnu opskrbu energentima iz domaće proizvodnje.
Zakon o ugljikovodicima
„Stari Zakon o rudarstvu iz 2009. godine gotovo je u potpunosti onemogućavao investicije i bio je restriktivan za potencijalne partnere. On nije ništa zabranjivao, ali je bio pun nelogičnosti. Novi zakon o rudarstvu donesen u svibnju ove godine promijenio je te nelogičnosti i omogućio pravedniji pristup investitorima.“ rekao je izvršni direktor SD Istraživanje i proizvodnje nafte i plina Ine Želimir Šikonja te dodao „To ne znači da su stvoreni svi preduvjeti za investicije jer i dalje postoje rizici za ulaganje koje kompanije moraju procijeniti i donijeti odluku o isplativnosti ulaganja.“
Veliku ulogu pritom uz Zakon o ugljikovodicima imat će i podzakonski akti te buduća državna agencija koja će regulirati komercijalne uvjete investiranja. Važnost državne agencije i kvalitetno odrađenog posla potvrđuje i direktor Sektora za nove poduhvate Upstream NIS – Gazprom nefta iz Srbije Augustin Krešić koji ističe „U drugim zemljama te agencije ne funkcioniraju baš najbolje. Primjerice u Rumunjskoj naše investicije stoje jer su potrebna četiri potpisa ministra i onda se dogodi smjena vlade i dodatno se proces produljuje. Zbog takvih razloga proizvodnja u regiji pada. Neke kompanije strateški su se odlučile stoga povući iz regije, primjerice OMV koji se usmjerava na tržišta poput Novog Zelanda i Tunisa.“
Hrvatski potencijal i rezerve
Istovremeno s najavom novog Zakona o ugljikovodicima, u javnosti je nedavno bilo govora i o rudarskom potencijalu eksploatacije energenata koji bi omogućio energetsku neovisnost Hrvatske, međutim radi se o već poznatim nalazištima u Jadranu, panonskoj Hrvatskoj te Dinaridima za koje se očekuje veći interes investitora s obzirom na novu regulaciju tržišta. Ulazak potencijalnih ulagača u istraživanje i eksploataciju u Hrvatskoj Šikonja obrazlaže činjenicom da nema više tzv. lake nafte, odnosno nafte koja se lako otkrije u tim količinama i na taj način te ističe „Kompanije su prisiljene na rizičnija istraživanja u ekstremnijim geografskim i klimatskim uvjetima te teškim uvjetima eksploatacije i proizvodnje pa je i očekivan interes kad se pojavi relativno lako dostupan potencijal. Bitno je kakvi će biti uvjeti ulaska zainteresiranih kompanija. Primjerice, trošak postavljanja jedne bušotine na kopnu je milijun dolara, dok je u Jadranu taj trošak višestruko veći. Često geološka slika nije dovoljna niti presudna za procjenu isplativnosti ulaganja.“
Krešić naglašava kako u Jadranu možda postoji veliki potencijal i velike rezerve, ali da je bitno hoće li kompanije pozitivno ocijeniti isplativost ulaganja. „Cijena bušenja nafte u Jadranu je od 50 do 70 milijuna dolara i to je izazov za velike igrače koji imaju spreman kapital za ulaganje i koji mogu opravdati takva ulaganja.“ zaključuje Krešić.
Obnovljivi izvori
Povrat investicija predviđen u obnovljeve izvore energije rađen za 2009. godinu predvidio je pozitivan rast potrošnje, a u stvarnosti je došlo do većeg pada. Projekcija cijena kw/h iz obnovljivih izvora garantirana je od Vlade RH i sada su neodrživo velike u odnosu na realne cijene na komercijalnom tržištu što je čini atraktivnom za investitore. U Hrvatskoj se potiče korištenje obnovljivih izvora energije kroz sustav feed-in tarifa. U ukupno instaliranoj snazi elektrana već u 2015. godini preko 15 posto će biti u sustavu poticanja. S proizvodnjom od 2140 megavata hidroelektrana, već danas preko 50 posto električne energije proizvedene u Hrvatskoj dolazi iz obnovljivih izvora.
Novi trendovi u energetskom sustavu
Do 2015. godine restrukturiranjem će se razdvojiti proizvodnja, transport, skladištenje i distribucija elektroenergetskog sustava u pojedinačne tvrtke. Uspostavljanje pametne mreže (smart grids) preduvjet je za buduće upravljanje potrošnjom i mogućnostima korisnika električne energije i plina. Slijedeći zemlje EU nužno će doći do razvoja pametnih mreža. Direktor prodaje poslovnih rješenja IBMa CEE Krešo Perica ističe da već sad postoje suvremena IT rješenja za bolje upravljanje potrošnjom struje i plina te za upravljanje pametnim mrežama i dostupnosti podataka o potrebama i navikama potrošača.
