Najveći ICCA Kongres u revolucionarnom i inovativnom formatu
Prof. dr. sc. Davor Pavuna, jedan od naših najpoznatijih znanstvenika u svijetu, diplomirao je fiziku na PMF-u u Zagrebu te doktorirao u Engleskoj na temu elektronskih svojstava amorfnih materijala. Nakon kraćeg boravka u SAD-u, Indiji, Australiji i Francuskoj, od 1986. radi na Švicarskom Insitututu za tehnologiju (EPFL) u Lausannei. Voditelj je grupe za supravodljivost, profesor fizike, predsjedavao je komisiji doktorskih studija biofizike zapadne Švicarske. Autor je brojnih znanstvenih radova, udžbenika i stručnih knjiga, sudjeluje u organizaciji 30 konferencija i pet ljetnih škola, a održao je i veliki broj stručnih predavanja. Organizator je međunarodne konferencije „From Solid State To Biophysics“, koja se, osmi puta po redu, održala u lipnju ove godine u Cavtatu. Što mu je kao organizatoru međunarodnih konferencija i pravom ambasadoru Hrvatske u svijetu najvažnije prilikom njihove organizacije i koji su najveći izazovi, saznajte u nastavku.
Ove godine ste po osmi put organizirali međunarodnu konferenciju „From Solid State To Biophysics“ u Cavtatu. Koliko se sudionika okupilo i kako ste zadovoljni konferencijom? O čemu je govorila?
Ovogodišnja konferencija okupila je, kao i svake godine, do 130 sudionika, koji su uvijek vrlo zadovoljni jer imamo tzv. „čarobnu formulu“. To znači da se na konferenciji okupi skupina ljudi koja dijeli svoje vizije u zajedništvu, u znanstvenim diskusijama otvorenog tipa tokom cijelog dana. Naglasak je ove godine bio na nekim novim otkrićima u bio-nano disciplinama i temama. Gabor Forgacs iz Amerike govorio je o 3D printanju organa, nobelovac Andre Geim iz Manchestera je govorio o dvodimenzionalnim sustavima graphena i budućoj elektronici i primjenama, a Igor Štagljar je, uz svoje predavanje, organizirao i seriju predavanja o raku i načinima kako njegovi kolege liječe rak.
Kako ste se, prije organizacije prve konferencije, odlučili da se ona održi u Hrvatskoj i Cavtatu? Koliko ljudi sudjeluje u organizaciji?
Odluka o Dubrovniku kao destinaciji je bila vrlo laka jer moj kolega László Forró i ja smo još 1977. i 1978. godine sudjelovali na svojim prvim konferencijama kao mladi znanstvenici u Cavtatu i Dubrovniku, a one su nam ostale u divnom sjećanju. Na organizaciju konferencije nas je krajem 90-ih poticao pokojni akademik Slaven Barišić, koji je bio predstojnik Nacionalnog vijeća za znanost. On je smatrao da smo mi u stanju dovesti ponajbolje svjetske znanstvenike. Tada nas je podržao i Stjepan Marčelja, koji je 2000. godine bio ravnatelj Instituta Ruđer Bošković, a kada je došao ministar Hrvoje Kraljević i doministar prof. Davor Butković, koji su nam ponudili jako dobru podršku u vidu 10.000 dolara državne podrške za prvu konferenciju, mogli smo je pokrenuti. U početku je u organizaciji sudjelovalo nas petero uz pomoć nekoliko kolegica s PMF-a, Instituta za fiziku i Instituta Ruđer Bošković, a sada kad smo se već uhodali, uglavnom nam pomažu s IRB-a te web majstor iz Švicarske i agencija Perfect Meetings. Imamo i svoj savjetodavni odbor, a pomažu nam i neke državne institucije te naša matična institucija epfl.ch.
Najbolji svjetski govornici – najzahtijevniji, ali i najvažniji dio organizacije
Što Vam je, kao organizatoru konferencije, najzahtjevnije - sastavljanje programa i okupljanje govornika ili logistika? Imate li podršku vanjske agencije u logističkim poslovima?
Najzahtijevnije je krenuti s organizacijom dovoljno rano i privući izuzetne međunarodne govornike, znanstvenike svjetskog glasa jer nemamo financijski budžet. Država ne pomaže financijski organizaciju ove, zasigurno, ponajbolje znanstvene konferencije u Hrvatskoj. Izazov je to što su govornici kakve tražimo unaprijed bukirani i koštaju. Također je zahtjevno sastavljanje programa u finalnoj verziji jer ljudi danas puno putuju i ne možete nekoga zadržati sedam dana u Cavtatu, već se moramo snalaziti i najčešće u zadnji čas mijenjati program. Logistika je također bitna, ali tu imamo potporu PCO agencije Perfect Meetings koju moram pohvaliti, poglavito Ninu Dumančić i njene kolege i prijatelje. Također, Indigo Hrvatska nam je pomogla s plakatima za konferenciju pa gledajući sve zajedno, sada smo već jako uhodani.
Kao međunarodno priznati znanstvenik, sudjelujete na mnogo međunarodnih skupova i kongresa. Što je, po Vašem mišljenju, najvažnije – privući publiku dobrim programom ili im ponuditi savršenu organizaciju i mogućnost da spoje ugodno s korisnim birajući destinacije poput Dubrovnika i sličnih turističkih bisera?
Za uspjeh međunarodne konferencije najvažnije je izabrati najbriljatnije ljude na svijetu, zatim izuzetno mjesto, a kod nas je to svakako Cavtat (čak i bolji od Dubrovnika), te imati fluidne financije da barem glavni tenori konferencije budu financijski pokriveni, a kasnije ljude što manje gnjaviti detaljima, već im dozvoliti da se na licu mjesta spontano druže i izražavaju.
Hrvatska ima dobru infrastrukturu i ponudu usluga za organizaciju kongresa
Kako Hrvatska kotira u odnosu na druge destinacije domaćine kongresa na kojima ste sudjelovali? Imamo li potrebnu infrastrukturu, profesionalne organizatore i pružatelje usluga, dobru uslugu?
Sudjelovao sam na konferencijama zaista svugdje u svijetu, od briljatnih mjesta kao što su Karibi (Saint Thomas i Saint John), na brodovima, u predivnim skijalištima, na Korzici, Siciliji i drugim mjestima. Moram reći da Hrvatska, ne samo da ima potrebnu infrastrukturu, nego su nas čak kolege iz Europske Unije zamolile da organiziramo redovne konferencije i skupove. No, većina naših kolega je troma po tom pitanju jer su sustavom prezaštićeni. Izuzetni znanstvenici su malobrojni u Hrvatskoj i ionako prezauzeti pa nemaju vremena organizirati konferencije. Trebalo bi organizirati više stručnih i znanstvenih kongresa. Insfrastrukturu imamo, zračne luke su u redu, kao i organizirani prijevoz, što je jako važno. Dvorane su dobre, iako nemamo kapaciteta za jako velike skupove, ali to nije nužno ni bitno. Po mom mišljenju, konferencija ne smije biti puno veća od 120 ljudi. 250 sudionika je već nešto posebno, a ako stavite 1.000 sudionika, to je po meni besmisleno. Usluge su u Hrvatskoj dovoljno dobre, a destinacije su prekrasne: od Iloka do Umaga, od Čakovca do Konavala. Dobra organizacija je pitanje suradnje između poslovne zajednice koja se bavi organizacijom događanja i naših kolega znastvenika, a neki organizatori poput FER-a i Instituta Ruđer Bošković imaju prilično dobru vlastitu infrastrukturu.
Biste li neki kongres na kojem ste sudjelovali posebno izdvojili kao referentan?
Ne bih niti jedan kongres izvojio baš kao idealan, ali za primjer mogu dati Gordon konferencije koje su dobro uhodane, i iako dosta skupe, dobro funkcioniraju. Postoji još nekoliko primjera, ali bez lažne skromnosti, mislim da mi imamo ponajbolju formulu. Naša konferencija „From Solid State To Biophysics - From Basic To Life Sciences“ je, ako ne najbolja, onda barem jedna od tri ponajbolje konferencije na svijetu.
Cilj Hrvatskog svjetskog kongresa je stvoriti planetarnu Hrvatsku
Bili ste predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa. Možete li nam reći više o toj organizaciji i koja su najvažnija godišnja događanja koje organizira?
Da, bio sam i još uvijek jesam, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Švicarske. To je organizacija koja djeluje u 35 zemalja svijeta, od Hrvatske do Argentine, Kanade, Australije, Čilea, Njemačke i vrlo smo dobro organizirani. Imamo svoju mrežu e-mailova i poznajemo se osobno te svakih dvije do pet godina organiziramo Hrvatske svjetske igre, a moj prijatelj, predsjednik HSK Vinko Sabljo to jako dobro vodi. Fra Šito Ćorić je naš glasnogovornik i on jako dobro izražava naše intencije. Cilj nam je napraviti planetarnu Hrvatsku, što znači da gdje god u svijetu je Hrvat, tu je i Hrvatska. Jedan od ciljeva Kongresa jest i omogućiti pravo glasovanja svim iseljenicima. Vjerujem da će u sljedećoj dekadi ovog stoljeća postojati planetarna Hrvatska koje sam i ja dio, koja će organizirati razne skupove, uključujući i gospodarske forume koji se već održavaju, ali i brojna druga događanja. Zamislite da jedan mladi čovjek ima neki proizvod koji može predstaviti u mreži Hrvatskog svjetskog kongresa i poslovnog foruma te ga tako jednostavnim putem plasirati na bilo koje tržište u svijetu.
Dugi niz godina živite i radite u Švicarskoj. Kakav je položaj znanstvenika u toj zemlji, u odnosu na Hrvatsku? Planirate li se jednog dana vratiti u Lijepu Našu?
Već 30 godina živim u Švicarskoj, a položaj znanstvenika u toj zemlji, u odnosu na Hrvatsku, je naprosto fantastičan. Ne govorim tu samo o plaći i statusu, gdje vas doslovce vlada imenuje za profesora, nego imamo stalne budžete, tzv. hladni, mlaki i topli pogon. Hladni pogon podrazumijeva minimalne garantirane godišnje fondove (za asistente, laboratorij i sl.), mlaki pogon podrazumijeva dodatni budžet od dekana ili iz Berna za određene projekte koje možete relativno lagano ostvariti, a topli pogon je budžet za ogromne europske, međunarodne ili svjetske projekte. Meni je oduvijek u planu vratiti se u Hrvatsku, međutim kada sam pokušao za vrijeme Domovinskog rata, na nekoliko mjesta su me odbili zaposliti rekavši mi da sam prekvalificiran. Danas već jesam u Hrvatskoj jer pola radnog vremena djelujem kako kroz Zagrebačku školu ekonomije i menadžmenta Đure Njavre, gdje planiramo osnovati interdisciplinarni centar, tako i kroz suradnju sa svim elitnim institucijama, od Instituta Ruđer Bošković do FER-a i svih drugih sveučilišta. Dobio sam i odličje Nikole Tesle pa i na tom području radim na brojnim zanimljivim projektima diljem Hrvatske, o kojima ćete uskoro više čuti. Zato sam dugoročno vrlo optimističan!
