Ivan Čačić: Organizacija Međunarodnog festivala vremenskih prognoza očvrsnula me za mnoga događanja koja su uslijedila

Uistinu pravi Hrvatski kongresni ambasador, koji je u razdoblju od 1998. do 2018. godine, u Hrvatsku doveo čak 48 međunarodnih meteoroloških stručnih skupova raznih međunarodnih organizacija i udruženja, meteorolog mr. sc. Ivan Čačić, lice je koje često gledamo na malim ekranima jer aktivno vodi vremensku prognozu Informativnog programa Nove TV. Nakon impresivnog niza organiziranih radionica, konferencija, kongresa, godišnjih sastanaka, sastanaka ekspertnih grupa, godišnjih skupština vijeća i festivala, itekako je zaslužio navedenu titulu, a stečeno iskustvo i poznanstva kroz godine vidi kao veliku vrijednost. Neka od njegovih najizazovnijih i najzanimljivijih iskustava u organizaciji stručnih događanja donosimo u nastavku.

Vaša dugogodišnja profesionalna karijera u meteorologiji podrazumijeva vrlo aktivno djelovanje u brojnim domaćim i svjetskim organizacijama. U kojima od njih ste još uvijek aktivni?Dugogodišnjim aktivnostima u međunarodnim i međuvladinim organizacijama i njihovim ekspertnim i upravnim tijelima uspjelo mi je stvoriti priličan kapital koji se ogleda kroz bogatu mrežu poslovne suradnje i brojna prijateljstva širom svijeta - od Novog Zelanda do Aljaske koja u velikoj mjeri, sada u manje formalnom obliku, traju i danas. Moje aktivnosti nastavljaju svoj put kroz nastupe na Novoj TV, aktivnosti u Znanstvenom vijeću za daljinska istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, članstvo u Hrvatskom meteorološkom društvu, Hrvatskom novinarskom društvu i, naravno, posebna mi je čast i zadovoljstvo biti dio programa Hrvatskih kongresnih ambasadora.

Upravo kao član i voditelj brojnih organizacija bili ste zaduženi i za organizaciju gotovo 50 međunarodnih događanja u Hrvatskoj. Koje od njih biste istaknuli kao najizazovnije i zašto?Naravno, organizacija događanja, pogotovo međunarodnih, u pravilu nosi sa sobom i svoje izazove na koje morate biti spremni. Tu bih posebno izdvojio jedan izuzetno složen događaj. U Zagreb sam 2003. godine doveo Međunarodni festival vremenskih prognoza. Riječ je o eminentnom svjetskom skupu u trajanju od 5 dana na kojem je sudjelovalo oko 200 TV prezentera, znanstvenika i novinara iz 60 zemalja, koji je uključivao 110 TV i radijskih kuća. Festival u Zagrebu bio je izuzetak, jer se u pravilu, svake godine održava u Parizu, gdje se nalazi i sjedište privatne agencije Fond Blue u čijem je vlasništvu.

Uvjet dolaska u Zagreb bio je da zemlja domaćin osigura sve lokalne kapacitete i tehničke resurse te snosi sve lokalne troškove Festivala osim noćenja. Osiguranje ovog ključnog uvjeta dolaska bilo je u organizacijskom odboru koji se sastojao od samo jednog člana – mene. Na pripremi sam radio godinu dana. Uspio sam osigurati sve kapacitete i financijska sredstva kroz sponzorstvo u kojem su najviše udjela dali Grad Zagreb i Turistička zajednica grada Zagreba. U podršku cjelokupnog događaja uspio sam uključiti ministarstva znanosti i okoliša, Gradove Samobor i Jastrebarsko te Zagrebačku županiju. Izuzetnu podršku dala je Hrvatska radio televizija, a važan doprinos pružili su Turistička zajednica Zagrebačke županije, Hrvatski telekom, Sunce osiguranje, Tehnički muzej i tvornica Kraš. Osigurao sam i pokroviteljstvo Festivala od strane Predsjednika Republike Hrvatske i Svjetske meteorološke organizacije, WMO. Sve to bilo bi nemoguće ostvariti bez podrške i razumijevanja moje matične kuće, Državnog hidrometeorološkog zavoda.

No, najveći izazov predstavljao mi je direktor i vlasnik Festivala gospodin François Fandeux koji je došao u Zagreb s dva člana svoga tima. Gospodin Fandeux bio je u to vrijeme teško bolestan, što sam saznao tek kasnije. To mu je bio zadnji Festival. Umro je dva mjeseca poslije u Parizu. U mnogim dogovorima i samoj realizaciji skupa, francuski su partneri djelovali vrlo nervozno i netolerantno. Pred sam početak Festivala prilično agresivno su tražili da sva prikupljena sredstva sponzora bez pogovora pošaljem na njihov račun u Francusku. Odbio sam i pod cijenu odustajanja od Festivala. Naravno, Festival se održao. Bilo je tu i pregršt drugih „štikleca“ o kojima bih mogao napisati knjigu. U svakom slučaju, poslije ovog izuzetno složenog događaja, punog rizika i mnogih nepredviđenih situacija koje sam rješavao u hodu, prilično sam očvrsnuo za mnoge događaje pa i pozicije koji su slijedile kasnije.

Izuzetna složenost ovog međunarodnog događaja može se prepoznati u njegovom programu. Službeni dio Festivala uključivao je natjecanje, niz skupova iz područja komunikacije u medijima, televizijsko izvještavanje desetak stranih TV kuća o Festivalu iz centra grada, izložbu slika i improvizirani TV studio u kojem se djeci demonstriralo snimanje vremenske prognoze. Dodjela nagrada za TV i radijsku prezentaciju bila je na završnoj večeri Festivala s Gala večerom i zabavnim programom, što je pratila Hrvatska radio televizija, a prenosio i francuski TF1. Završna večer bila je ujedno i večer dobrodošlice za sve sudionike Foruma Europske organizacije za eksploataciju meteoroloških satelita (EUMETSAT) za zemlje srednje i istočne Europe, dakle novog međunarodnog skupa, koji se sljedeća dva dana održao na istoj lokaciji. Program Festivala se najvećim dijelom odigrao u hotelu Westin, a djelomično i u Muzeju Mimara te je bio pod vrlo strogom, da ne kažem rigidnom, kontrolom francuskog tima. Službeni dio bio je naslonjen na bogat niz događanja koje sam osmislio i organizirao na nekoliko mjesta u Zagrebu te u Samoboru i na Plješivici.

O Dubrovniku i Mljetu se godinama govorilo u sjedištu WMO-a u Ženevi

U sklopu stručnih događanja, organizirana su i brojna društvena događanja poput gala večera, turističkih razgleda i izleta. Možete li izdvojiti neki primjer koji je Vas, ali i sudionike posebno oduševio i zašto?Izdvojio bih udruženi skup Tehničke konferencije CBS-a i sastanak CBS-a WMO-a 2009. u Dubrovniku koji se održao 11 dana u hotelu Palace. Na istom mjestu prethodila su mu još dva skupa WMO-a u trajanju od 5 dana. Bilo je tu svega. Od gala večere s muzičkim programom u Revelinu uz Linđo i Morešku, izleta brodom na Lokrum i Cavtat, nekoliko večera za pojedine grupe skupa u Konavoskim dvorima, ekskluzivne večere u Nautici i Protu, posjet najjužnijoj meteorološkoj postaji na tvrđavi u Prevlaci, naravno i razgled Dubrovnika, uključujući i zidine. Vrhunac skupa bio je jednodnevni izlet na Mljet mini busevima koje smo ukrcali na trajekt od Prapratnog do Sobre na Mljetu i došli do uprave Nacionalnog Parka. Poslije pozdravnog govora ravnatelja parka, ukrcali smo se na brod Parka, posjetili otočić Svetu Mariju, nastavili brodom do Malog mosta, a zatim pješice do restorana Odisej u Pomeni gdje smo imali ručak i bogati program uz lokalnu grupu Kurenat i folklorne plesove koji su izveli učenici osnovne škole u Babinom Polju, a koji taj dan nisu imali školu. O Dubrovniku i Mljetu se godinama govorilo u sjedištu WMO-a u Ženevi, a ja sam nagrađen statusom počasnog građanina općine Mljet. Otok su prilikom izleta posjetili sudionici skupa u Dubrovniku iz više od 100 zemalja.

Kongresi, konferencije, radionice i sastanci održavani su najčešće u Zagrebu i Dubrovniku. Na temelju čega ste odabirali destinacije za održavanje skupova, što je najvažnije prilikom odabira destinacije i same lokacije?Dubrovnik i Zagreb imaju najveći izbor kapaciteta i sadržaje u samom gradu, ali i okolici koji se lakše mogu dohvatiti i obogatiti događaj. Velike su prednosti i u jednostavnijem i bržem međunarodnom transferu na odredište skupa. Dubrovnik ima posebnu čar zbog etabliranog brenda na međunarodnoj sceni koji, naravno, ima veliko pokriće u svojoj milenijskoj povijesti, kulturi, gastronomiji i prirodnim ljepotama. Prednost mu je svakako bila, a vjerujem i sada, u postojećim kapacitetima za velike skupove. Zaista, Dubrovnik i Zagreb bile su najčešće lokacije međunarodnih događanja, no ne i jedine. Već prema prilici, mogućnostima i sadržaju međunarodna događanja bila su i u Puli, Primoštenu, Zadru, Splitu, Cavtatu, Eko Parku Bratina.

U razdoblju od 20 godina (od 1998. do 2018.), način organizacije, tehnologija, ali i sama kongresna ponuda destinacija se mijenjala. Koje biste promjene istaknuli kao najznačajnije te ima li i onih negativnih?Osobno, najveća mi je razlika bila što sam u prvih par godina međunarodne skupove najčešće organizirao bez pomoći agencija koji se bave kongresnim turizmom i to isključivo na temelju mog tada već popriličnog iskustva iz turističkog vođenja i menadžmenta. No, to dalje više nije bilo izvedivo. Rizik kontra učinka postao je prevelik. U događajima koji su slijedili imao sam sreću razviti sjajno partnerstvo s dvije renomirane agencije na području kongresnog turizma koje su te rizike gotovo u potpunosti eliminirale.

Naravno, tehnika i tehnologija u organiziranju i izvođenju skupova u tih 20 godina se mijenjala. To je nesumnjivo bilo doba informatičke revolucije u svim granama ljudske djelatnosti pa tako i u turizmu. Informatički kapaciteti svakim su danom gotovo eksponencijalno rasli, a internet je zagospodario komunikacijama. Pozitivna promjena svakako je gotovo trenutačno ostvarivanje kontakata, osiguranje kapaciteta skupa, video sastanaka i dogovora, organiziranje sudjelovanja pojedinih sudionika izvan mjesta održavanja skupa pa i samo održavanje video konferencija. Tu je i vođenje administracije, najave i promotivni materijali skupa te pohrana, obrada i objave radova sa skupa na razini koja je prije 20 godina bila posve nemoguća.

No, sve ima i svoju cijenu. Ona se najviše ogleda u otuđenju zbog zamjetno manjeg broja ili kraćih fizičkih kontakata licem-u-lice. Vrijeme je novac, no za održivost partnerskih odnosa i korektno partnerstvo potrebno je uložiti u povjerenje i ostvarenje slobodne komunikacije koja se teško može ostvariti isključivo virtualnim putem. Ponekad i druženje uz kavu ili piće može imati daleko veći učinak. Upravo ta druženja, ta dimenzija ljudskih odnosa prije 20 godina je bila veća i, po meni, nosi pozitivan predznak.

Zbog vašeg aktivnog promicanja Hrvatske kao domaćina svjetskim stručnim skupovima jedan ste od Hrvatskih kongresnih ambasadora. Koliko vam ta titula znači i kakva su vaša iskustva vezana uz suradnju s nacionalnim i destinacijskim turističkim zajednicama, kolika su vam podrška prilikom organizacije?Titulu ambasadora turizma osjećam kao veliko priznanje mojih aktivnosti u kongresnom turizmu i u mojim nastojanjima promocije Hrvatske. S druge strane to je status koji daje određeni kredibilitet prema drugim partnerima i podiže vezu s Hrvatskom turističkom zajednicom na višu razinu. To doživljavam i kao slobodu jednog svog koraka unutar same Zajednice. Prije mojih aktivnosti u kongresnom turizmu surađivao sam s gospodinom Stjepanom Žunićem iz agencije Penta i gospođom Vesnom Blažević iz Adriatic luksuznih servisa kao njihov turistički vodič na mnogim putovanjima i destinacijama po Europi. U brojnim situacijama pa i izazovima stekli smo uzajamno povjerenje i djelovali usklađeno kao jedan tim. Tu sam stekao mnoga znanja i vještine koji su mi jako pomogli u kasnijem radu i bili snažna potpora novom partnerstvu u organizaciji međunarodnih skupova.

Neprocjenjiva vrijednost stručne i pronicljive podrške profesionalne PCO agencije

Surađivali ste i s najpoznatijim hrvatskim PCO i DMC agencijama. Kako biste ocijenili njihov rad te kako Hrvatska parira u profesionalnosti organizacije i domaćinstva u usporedbi s ostalim europskim zemljama?Bez ikakve zadrške odgovorno mogu reći da je podrška organizaciji baš svakog međunarodnog događaja, koje su radile PCO & DMC agencije Penta i Adriatic Luxury Services unutar Grupacije Jadranski luksuzni hoteli, bila na zavidnoj, ne samo europskoj, već i svjetskoj razini. Po prirodi stvari, većinu skupova u Dubrovniku radio sam s Adriatic Luxury Services unutar Grupacije Jadranski luksuzni hoteli, dok sam međunarodne događaje u Zagrebu radio s agencijom Penta. Njihova pouzdanost, sigurnost, osiguranje rizika i elastičnost neki su od temelja zajedničkih uspjeha koje smo gradili i ostvarivali godinama. Njihov predan rad nikada nisam doveo u pitanje niti ih imao potrebu mijenjati za neke „europske“ surogate.

Nakon toliko mnogo organiziranih događanja, zasigurno imate brojne anegdote i zanimljive priče vezane uz samu organizaciju - neke stresne situacije, otkazivanja u posljednji tren, komplicirane zahtjeve sudionika ili predavača... Možete li podijeliti neku najzanimljiviju anegdotu s nama?Daleke 2009. godine u Dubrovniku sam pripremao već spomenutu međunarodnu Tehničku konferenciju CBS-a zajedno sa sastankom predstavnika CBS-a, najvažnije komisije WMO-a. Naravno, pripreme su počele dosta rano, koliko se sjećam više od godinu i pol, kako bismo na vrijeme i sa što manje rizika osigurali kapacitete i nesmetano odvijanje ovog svjetskog skupa. Gospođa Vesna Blažević iz Adriatic luksuznih servisa osigurala je sve potrebne kapacitete za gotovo 300 sudionika u hotelu Palace za rujan 2008., što je pismenim putem potvrdio i generalni tajnik WMO-a. A onda je šest mjeseci prije počelo... Jedan od direktora u WMO-u, Amerikanac, rekao je da rujan nije moguć, već to mora biti veljača sljedeće godine. S druge strane Rus, koji je bio predsjednik komisije CBS-a, čvrsto je zastupao termin u rujnu koji je i de iure dogovoren. Tada sam stupio u kontakt s generalnim tajnikom WMO-a, koji je uz ispriku naložio da skup bude sljedeće godine, kako je i zahtijevao njegov američki kolega. Uputio me da s agencijom dogovorim promjenu termina. Gospođa Vesna je to i napravila bez ikakvih financijskih posljedica. Tada slijedi novi horor. Javlja mi se ruski kolega da je s američkim kolegom i generalnim tajnikom WMO-a ipak dogovorio skup u rujnu kako je bilo na početku i dogovoreno. To mi je u razgovoru potvrdio i generalni tajnik uz novu ispriku. Gospođa Vesna i tada bez ikakvih posljedica ponovno vraća osiguranje svih kapaciteta na rujan. Nakon par dana skrušeno mi se javlja generalni tajnik WMO-a s velikom molbom da se to ipak prebaci na sljedeću godinu i da je to sada potpuno usklađeno unutar WMO-a. To mi konačno potvrđuju Rus i Amerikanac. Tada sam jedva smogao snage nazvati gospođu Vesnu u Dubrovnik i priopćiti joj novi zahtjev. Dočekao me njezin blagotvoran smijeh. Rekla mi je da je ona, videći što se događa, na svoju ruku osigurala kapacitete i sljedeće godine, i to za ožujak. Napravila je to ponovno bez dodatnih troškova. Zajedno smo se dogovorili koje će biti paprene financijske posljedice za WMO ako od toga odstupi. I nije odstupio. Sve je zatim prošlo glatko na veliku obostranu korist.

Otišli ste u mirovinu, a zatim se nakon 7 godina ponovno vratili na male ekrane. Što vas je potaklo na takvu odluku? Koliko se televizijska prognoza promijenila od vaših početaka pa do danas?Moj odlazak u mirovinu 2016. godine nije značio i prekid mojih aktivnosti. I dalje sam do 2018. nastavio svoju misiju kao predstavnik Republike Hrvatske u Svjetskoj meteorološkoj organizaciji i predsjednik jednog od najvažnijih konstitutivnih tijela te organizacije, Regionalne asocijacije VI Europa koja brine o 50 zemalja članica Europe, Kavkaza i Bliskog Istoka. Poslije toga, do 2020. bio sam specijalni savjetnik Generalnog tajnika WMO-a, a 2021. na poziv direktorice Informativnog programa Nove TV, gospođe Ksenije Kardum, vratio sam se na domaći teren, mojoj prvoj ljubavi, predstavljanju vremenske prognoze na televiziji.

Jednako kao i sve ostale djelatnosti informatička revolucija snažno je utjecala na sadržaj i način TV prezentacije. Počeo sam raditi TV prognozu na tadašnjoj Televiziji Zagreb davne 1986. godine. Tada zgrada televizije još nije bila na Prisavlju već u blizini Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Puno je toga „išlo“ ručno, a tehničke mogućnosti, za razliku od danas, bile su vrlo skromne. I vremenska prognoza nije imala današnju pouzdanost. Vjerojatnost ostvarenja prognoze za 24 sata bila je na razini današnje prognoze za 5 dana. Od tada se mnogo toga događalo, no ono što se zadržalo je zajedničko povjerenje i tolerancija u cjelokupnom timu, od grafike, režije, službe za jezik i govor, informatike, kao i pouzdana veza sa službenim izvorom meteoroloških podataka DHMZ-a.