Sanda Sokol: Esplanade nije hotel gdje gosti samo prespavaju, već se trudimo da svatko doživi posebno iskustvo
Ivan Srakovčić poznati je karlovački hotelijer i ugostitelj, jedan od osnivača Udruge malih obiteljskih hotela, čija cijela obitelj godinama vodi nagrađivani hotel Korana na obalama istoimene rijeke. No, njegova poduzetnička priča krenula je 2007. godine u novom smjeru, kada je u svom rodnom mjestu Gorici Lipničkoj odlučio izgraditi seosko domaćinstvo SrCe prirode i na taj način udahnuti novi život ovom kraju u srcu prekrasne prirode okružene šumama te pokrenuti jači razvoj kontinentalnog turizma karlovačke regije. U nekoliko godina uložena su značajna sredstva u izgradnju turističkih sadržaja, a nedavnim otvorenjem bazena i autokampa dovršena je zadnja, četvrta etapa projekta.
Ljubazni domaćin Ivan Srakovčić ugostio nas je na svom imanju te se, između ostalog, pohvalio kako je iste godine napunio 50 godina, proslavio 30 godina braka i postao djed. Uistinu, složna obitelj i ljubav prema poslu najvažniji su sastojci uspjeha ove poduzetničke priče.
Možete li nam predstaviti SrCe prirode: kako ste krenuli u taj projekt i što sve danas ovo seosko domaćinstvo nudi svojim gostima?
U srpnju ćemo proslaviti deset godina od otvorenja hotela Korana, koji smo obnovili iz temelja u rekordnom roku, no ja sam već nakon prve tri godine shvatio kako bi hotelu trebalo dodavati nove sadržaje i turistički razvijati županiju. Prvo sam imao ideju da pored hotela napravimo depandansu, ali nisam se uspio dogovoriti s Gradom oko tog projekta. Tada sam odlučio nešto napraviti za svoj rodni kraj, otkuda sam otišao u Karlovac s 14 godina. Na početku smo planirali napraviti samo restoran, kušaonu i 5-6 soba, te smo osnovali OPG koji vodi kćer Katarina. No, s godinama smo se po malo razvijali, u svakoj fazi ulažući u dogradnju oko 250.000 eura.
Sa samo 19 smještajnih jedinica u hotelu Korana godišnje ostvarujemo oko 5.800 noćenja te imamo 74% popunjenosti, što je značajno više od hrvatskog prosjeka.
Predvodnici ste poslovnog turizma u karlovačkoj županiji, a otvorenjem SrCa prirode hotel Korana je dobio zaokruženu ponudu za poslovne grupe koje organiziraju seminare, teambuildinge i ostalo. Koja su Vaša očekivanja od ovog segmenta gostiju?
Već u prvih nekoliko godina pozicionirali smo se kao poslovni hotel, s obzirom da tada, a ni danas, u Karlovcu se niti jedan drugi hotel nije posebno orijentirao na ovaj segment. Poslovni turizam nam je glavni oslonac poslovanja. Sa samo 19 smještajnih jedinica godišnje ostvarujemo oko 5.800 noćenja te imamo 74% popunjenosti, što je značajno više od hrvatskog prosjeka. Svakako bih istaknuo kvalitetu našeg osoblja i usluge prema poslovnim gostima. Svatko od nas daje svoj doprinos i u malom hotelu sve je odmah dostupno: ako gost zatraži flipchart ili dodatni stol, dobit će ga u kratkom roku, što se u velikom hotelu sigurno ne bi tako brzo dogodilo.
Kontinent će za nekoliko godina biti turistički prepoznatljiv
Unatoč naporima entuzijasta poput Vas, hrvatski kontinent još nije doživio svoj pravi turistički uzlet. Što su najveće prepreke i što je potrebno da bi turisti prepoznali vrijednost naših kontinentalnih odredišta?
Uvjeren sam da će već nakon 3 do 4 godine od našeg ulaska u EU kontinent biti turistički prepoznatljiv. No, tu nam je potrebna pomoć države i lokalnih uprava. Imamo dobru suradnju s Ministarstvom turizma, ali znate i sami da se na kontinentu puno teže baviti turizmom, ljudi nemaju dovoljno iskustva, oprezni su. Turizam nije samo spavanje, nego sve ono što se događa u destinaciji i upravo tu će lokalne uprave i TZ-i morati odigrati značajnu ulogu. Koliko će se to brzo ili sporo odvijati, ovisi o jako puo čimbenika, a rješenje je u homogenizaciji i suradnji. Morate gostima dati doživljaj i dodatnu vrijednost. Ja kao Karlovčanin nisam fasciniran kada čujem da je došlo milijun turista na Plitvice. No, ako kažete da je u nekom selu spavalo tisuću gostiju iz cijelog svijeta, to je veliko postignuće.
Za moj uspjeh u turizmu najvažniji su upornost i želja za cjeloživotnim učenjem, ali i potpora moje obitelji
Povezali ste male proizvođače karlovačkog kraja te promovirate njihov domaći proizvod. Na koji način funkcionira ta suradnja?
Uz Centar za razvoj kontinentalnog turizma, osnovali smo istoimenu udrugu. Centar funkcionira kao turistička agencija, dok udruga više radi na povezivanju gospodarskih subjekata u turizmu. Naš je posao da marketinški promoviramo, na primjer lokalne vinare, da prezentiramo njihovu ponudu grupama, ali i da ih potičemo da se stalno razvijaju i ulažu u kvalitetu. Dio th domaćih proizvoda gosti mogu kušati i kupiti u SrCu prirode.
Bitno je stvoriti različite klastere jer na tržištu ništa ne možete sami postići, naročito kao mali subjekt. Većina naših domaćih proizvoda, posebno onih prehrambenih, još uvijek nisu brendirani pa ih se ne cijeni dovoljno, niti imaju prednost pred ostalim proizvodima koje turizam koristi. Zakonski okviri su u nas još uvijek prekruti za male proizvođače, jer moraju imati puno certifikata, što je za njih neisplativo pa se ne upuštaju u proizvodnju većih količina koje bi zadovoljile potrebe restorana. Stoga takve male proizvođače kulena, pršuta, sira i ostalog treba povezivati, omogućiti im brendiranje, da se zna da je riječ o domaćim proizvodima koji bi onda mogli postići i veću cijenu.
Ljudi su naša najveća snaga
U sve projekte uključili ste čitavu svoju obitelj, a vaše dvije kćeri od malena su vam pomagale i razvijale svoju ljubav prema turizmu. Kako ste podijelili posao i što je najvažnije u obiteljskom biznisu?
U obiteljskom biznisu se mora odrediti način upravljanja, odnosno ophođenja i komunikacije. Supruga i ja godinama radimo u turizmu, obje kćeri su završile fakultet za hotelski menadžment u Opatiji, znamo koje su čije mogućnosti i tako smo podijelili posao. Mi na poslu uglavnom komuniciramo službeno, što je mnoge u samom početku začudilo. Pokušavamo svaki mjesec napraviti ozbiljniji sastanak na kojem razgovaramo o smjernicama razvoja.
Jako je važno u svakom biznisu, a naročito u obiteljskom, odrediti granice jer posao je posao. Važno je da me je supruga pratila na tom putu, bila je oslonac i kada je bilo najteže, na primjer kada smo sve što smo imali založili pod hipoteku za hotel. Ovo je odgovoran posao, ali vas neizmjerno ispunjava kad vidite da imate grupu Francuza i Austrijanaca, da su vas prepoznali na tržištu. Tko ne voli ovaj posao, bolje da ga ni ne radi.
U ugostiteljstvu i turizmu ste više od 30 godina. Što je bilo presudno za Vaš uspjeh?
Prije svega, moja upornost i želja za cjeloživotnim učenjem. Nema velikih i malih ljudi. Ima ljudi koji žele raditi i trude se ulagati u sebe, a ima i onih drugih. U Hrvatskoj je danas velik problem zadržati ljude u koje godinama ulažete. Ja sam kao mladi učenik imao stipendiju za školovanje, a roditelji su potpisali, ako padnem godinu, da ću sve morati vratiti. Bio sam dužan ostati u tvrtki sve te godine koliko su me školovali i kreditirali. Danas čovjeka kojeg osposobite za rad ništa ne obvezuje da ostane. Meni ovdje ne treba učenik da samo nosi pepeljare, jer moji najbolji zaposlenici moraju odvojiti puno vremena za njegovu obuku i ja želim da ostane kod mene barem četiri godine.
Bitna je stabilnost, a mi na kontinentu možda imamo tu prednost u odnosu na more. Imamo zaposlenike koji su s nama više od deset godina. To je prava snaga jer bez dobrog kadra nema ni dobre usluge. Vidi se to i po nagradama koje smo osvajali: pet puta smo proglašeni najboljim malim obiteljskim hotelom na kontinentu, osvojili smo nagradu za inovaciju u poslovnom turizmu, a više od 15 godina smo među 100 vodećih restorana u zemlji.
Razgovarala: Daniela Kos
