EIAT 2013 - neizostavni događaj u turističkom i poslovnom svijetu za 2013.godinu!
U listopadu će se održati šesto izdanje jedne od vodećih stručnih konferencija u turizmu i kongresnoj industriji u regiji – EIAT 2013. I ove godine će okupiti mnoštvo stručnjaka i zanimljivih tema, a jedna od govornika bit će i donedavna voditeljica prodaje hotela Kempinski Adriatic Jelena Rubeša. Jelena je nedavno promovirana u pomoćnicu direktora prodaje Kempinski hotela u Bratislavi, a ovom prilikom govori o promjenama u karijeri te najavljuje svoje predavanje u sklopu EIAT-a.
Kako se dogodio Vaš prelazak u Slovačku i koliko se trenutni posao razlikuje od prijašnjeg?
U Kempinski Hotelu Adriatic provela sam četiri godine, koje su mi donijele mnogo izazova, užitaka, pobjeda i poraza. Sve je to rezultiralo novim iskustvom i znanjem. Unatoč tome što sam uvjerena da nikad više u životu neću raditi u tako fantastičnom timu iznimnih individualaca i u tako dobroj atmosferi, jednostavno sam osjetila želju za promjenom, za novim izazovima. Stagnacija obično znači nazadovanje. Kako smatram da je Kempinski doista vrh svjetskog hotelijerstva i cijenim njihove osnovne vrijednosti, željela sam sljedeći korak u karijeri napraviti unutar iste grupacije. Isto tako, željela sam iskustvo rada u gradskom hotelu, pa se Bratislava nametnula kao najsretnije rješenje u ovom trenutku.
Moram priznati da je odlučujuću ulogu ipak odigrala K star nagrada, koju sam osvojila 2012. godine. Radi se o najtjecanju svih prodajnih snaga grupacije Kempinski na globalnom nivou. U konkurenciji od 165 osoba, u foto finišu sam osvojila drugo mjesto. Oduvijek smatram da je u životu bitno diferencirati se od drugih, istaknuti se na neki način, potaknuti nečiji interes. Ovo ipak spada u ostvarenja o kojima se u životu ne osudite ni sanjati i svakako je skrenulo pozornost na moje ime unutar kompanije. Oduvijek sam se željela okušati u međunarodnim vodama i sada je došlo pravo vrijeme. Ne kažem da je lako otići iz Hrvatske, niti da je negdje drugdje bolje ili lakše, dapače, nigdje neću imati ljepši pogled ili bolje prijatelje, no to je bila moja želja i, eto, ostvarujem je. Svakako je pri tome pomogla i činjenica da je Hrvatska ušla u EU. Neka su nam vrata još uvijek zatvorena neovisno o nagradama ili imageu. Mnogo je lakše preseliti u Slovačku, nego u Emirate ili Ganu.
Kako je prelazak bio interna promocija, opis posla je nešto "deblji", ovlasti i odgovornosti veće. U Slovačkoj sam zadužena za dva Kempinski hotela – poslovni hotel u samom centru Bratislave, u modernom kompleksu River Park smještenom na samoj obali Dunava, 15-ak minuta šetnje do stare gradske jezgre, kao i za Grand Hotel Kempinski High Tatras, romantičnu oazu usred nacionalnog parka Visokih Tatra, na samom jezeru Strbske Pleso, u netaknutoj prirodi, nedaleko od Krakowa.
I dalje sam u potrazi za klijentima za najluksuzniji hotel u zemlji, odnosno za dva, pozornica je Europa, no obim posla je veći. Upravljanje teamom, njegovo praćenje, usmjeravanje, osiguravanje uvjeta za efikasan rad te motiviranje pričinjava zadovoljstvo, no isto tako iziskuje ulaganje energije i vremena.
Možete li usporediti Hrvatsku i Slovačku po pitanju razvijenosti i upravljanjem turističkim kapacitetima?
Bojim se da ne. Naime, Kempinski je management kompanija. Mi izvozimo know how. Management team u nasoj globalnoj korporaciji obučen je da razmišlja na isti način neovisno o zemlji u kojoj se sama operacija upravljanja vrši. Ona se doista razlikuje od nekog karakterističnog slovačkog hotela ili kompanije, kao i od onog hrvatskog. No, činjenica je da se u Hrvatskoj puno više uložilo u smještajne kapacitete nego u Slovačkoj. Pitam se uopće je li to usporedivo, s obzirom da Hrvatska praktički živi od izvoza usluga, odnosno turizma, dok je isti u Slovačkoj tek u povojima. Naime, do pred 5 godina, jedini lanac u Bratislavi je bio Radisson. Potražnja je bila mnogo veća od ponude, što je potaknulo Kempinski, Sheraton, Falkensteiner i mnoge druge da ulože u hotele u novom, dinamičnom glavnom gradu s rastućim gospodarstvom.
U svojoj karijeri radili ste i za male hotele, kao i za veliki međunarodni lanac Kempinski. Koliko je lakše ili teže raditi u međunarodnom okruženju, gdje su mnoge stvari unaprijed zadane već samim brendom?
Sve ovisi o karakteru osobe i o njenim ciljevima. U malim hotelima doista svi rade sve ili bar posjeduju znanja za širi obim posla od funkcije na kojoj su zaposleni. Dobiva se širina, no ne zadire se toliko duboko u problematiku, u detalje. Često je i budget ograničavajući faktor. U korporacijama, u velikim hotelima generalno, svatko je uže specijaliziran i usmjeren na svoje zadatke. Jako je dobro u životu imati iskustvo i iz malih hotela i onih velikih. U korporaciji postoji vizija, strategija, čvrsti stupovi na kojima se temelji razvoj, u našem slučaju čak i DNA! Korporacija zadaje okvire, no nudi i više mogućnosti. Moje je osobno iskustvo da se najviše nauči u malom hotelu koji je dio velike korporacije/lanca.
Bili ste odlikovani od strane Kempinskog kao jedna od najboljih prodavača u regiji. Što sve odlikuje izvrsnog prodavača u hotelskoj industriji?
Sreća! Šalim se, naravno, no svakako nije zanemariv faktor. Uostalom kao niti u jednoj drugoj sferi života. Kažu da je treba izazvati. Moje je mišljenje da izvrstan prodavač zna slušati, prepoznati... On ne priča puno. No kaže baš ono što treba u odlučujućem trenutku. Odličan prodavač mora u biti u stalnom kontaktu sa svojim tržištem, osjetiti signale koje mu ono šalje. Mora znati preduhitriti promjenu, prepoznati želju i preferencije klijenta prije nego ih stavi na stol. Bitno je biti korak ispred - ispred klijenta, ispred konkurencije. Isto tako, prodaja nije jednokratan posao, nego kontinuiran personaliziran pristup, njegovanje ostvarenog kontakta. Ukratko? Sve je u komunikaciji. A mislim da je ona izgrađena od 80 % slušanja i 20 % smislenog, promišljenog pričanja. Rezultat mora biti akcija... i kontinuirani follow up.
Tema Vašeg predavanja na EIAT-u je "From good to best - it's all about people".
Želja mi je približiti mladima u našoj regiji način razmišljanja u kojem se uspjeh firme gradi na zadovoljnom, educiranom djelatniku. Novac je svakako bitna stavka, no on na managerskim razinama nije motivator. Vjerujem da se mnogi neće složiti s ovom izjavom. No, da pojasnim - ukoliko netko misli da ne zarađuje dovoljno, to će djelovati demotivirajuće. No, samo povećanje plaće ga neće motivirati, već će samo ukloniti nezadovoljstvo. Kempinski smatra da je motivirajuća sredina preduvjet uspjeha jer samo tako dolazite do najboljih ljudi i samo tako oni kompaniji doista daju maksimum. To je jedan od temeljnih stupova za rast "from good to best"!
