Sanda Sokol: Esplanade nije hotel gdje gosti samo prespavaju, već se trudimo da svatko doživi posebno iskustvo
Za Josipa Friščića slobodno možemo reći da je ikona zagrebačkog hotela Esplanade. Uvijek dobre volje, spreman pomoći svakome gostu, zaljubljen u svoj posao banketnog managera (meetings&events manager). Organizatori privatnih i poslovnih evenata znaju koliko je važno imati osobu koja na licu mjesta čvrsto drži sve konce u svojim rukama, u koju se mogu pouzdati da će izići u susret svim njihovim zahtjevima. U Esplanadi je to upravo Josip Friščić, kroz čije su ruke prošle stotine događanja. Organizira sve vrste evenata, no imam dojam da su mu svadbe najomiljenije jer su pune dobrih emocija, a upravo je zadovoljstvo gostiju ono što pokreće gospodina Friščića da svoj posao obavlja s predanošću, entuzijazmom i veseljem.
Cilj mi je približiti posao meetings&events managera struci i široj javnosti, stoga sam razgovarala s Josipom Friščićem jednog ponedjeljka ujutro u njegovu, kako voli reći, carstvu – zapravo skladištu opreme za evente u podrumu hotela Esplanade. Taj dan su u hotelu bile organizirane dvije važne press konferencije. Njegov je mobitel svako malo zvonio, ne samo radi tekućih stvari i pitanja kolega, nego i zahvale mladenke čija je svadba bila vikend prije. Friščić je, naravno, bio meštar ceremonije.
Najljepši posao na svijetu
„Najlakše je kad su svi sretni i zadovoljni - onda je ovo najljepši posao na svijetu. Nikad mi ništa nije teško. Posao mi je igra, uživam u njemu. Ima gostiju koji dođu u stresu, ali nakon deset minuta ih opustim, svi se smijemo i tako je sve lakše. Odmah vidim gdje bi moglo krenuti u krivom smjeru i upozorim na to, gosti cijene iskustvo. No, sve je to kroz osmijeh, a lijepa riječ otvara sva vrata. Gosti pimijete kad se potrudiš.“, otkriva tajne svog uspjeha s ljudima ovaj iskusni event manager.
Josip Friščić, inače rođeni Međimurac, u hotelu Esplanade radi više od 30 godina. Prije pozicije banketnog managera prošao je nekoliko drugih radnih mjesta u Esplanadi, a karijeru u ugostiteljstvu započeo je u Sloveniji. „U osmom razredu učili smo pisati molbe. Sasvim slučajno, ugledavši hotelske letke kod starijeg brata koji je tada radio na Zagrebačkom Velesajmu, poslao sam svoju molbu u hotel Slon u Ljubljani. Dogodilo se da su mi odgovorili i pozvali me. Upisao sam ugostiteljsku školu u Ljubljani i već nakon mjesec dana govorio slovenski. Ostao sam u Sloveniji sedam godina, a onda se vratio u Hrvatsku i došao u Zagreb. Brat mi je našao posao u hotelu Dubrovnik, otkuda su me poslali na praksu u Esplanadu, a tu sam i ostao. U to vrijeme šef hrane i pića bio je slavni kuhar Stevo Karapandža. Bio sam 'konobar broj 1', zatim šef restorana Taverna Croatica, neko vrijeme i direktor hrane i pića, a kad je Esplanadom počeo upravljati Rezidor, postao sam meetings&events manager.“
Zadaci meetings&events managera
„Nakon što kolege prodaju event, počinje moj posao. Preuzimam kompletnu organizaciju događanja u hotelu. Kod svadbi, odmah se upoznam s mladencima, dajem im svoj mobitel, i kažem im da od sada 'preuzimam sve grijehe'. Važno je klijentima dati sve ono što su dogovorili, ali i više od toga. Imamo puno konferencija, ja organiziram ručkove, pauze za kavu, postavu dvorana, cjelokupno osoblje. Obično dan prije eventa postavimo sve dvorane i nastojimo sve unaprijed pripremiti. Volim da pauze za kavu budu spremne i 15 minuta prije dogovorenog. Sve veće manifestacije vodim od početka do kraja. Na poslu sam od sedam ujutro pa do ispraćaja zadnjeg gosta, često i do kasno navečer. Srećom, imam suprugu koja razumije moj posao.“
Pamti samo sretne dane
Friščić iz svoje dugogodišnje karijere pamti samo dobre trenutke, a kaže kako zanimljivih i simpatičnih doživljaja ima gotovo svaki dan. Posebno oko ima za spajanje ljudi. Tako je ispričao angodotu s nedavne maturalne večere. „Ne možete zamisliti koliko je sreće u dvorani kad se skupi nekoliko stotina maturanata i njihovih roditelja, djedova, baki, a svi lijepo dotjerani, sretni, veseli. Čestitao sam tako i pohvalio jednog djeda i unuka kako lijepo izgledaju. Nešto kasnije dolazi jedna maturantica s bakom. Normalno da sam upoznao djeda i baku. Odu maturanti, a njih dvoje sjede na kavi. Svaki dan je neka prilika za nešto lijepo, samo je treba prepoznati“, zaključuje Friščić.
Kaže kako se osjeti kriza i u organizaciji konferencija. Prije se više trošilo, bilo je više gala večera. No, u hotelu imaju standarde i cilj je pružiti najbolju uslugu, bez obzira koliko je tko platio. Gdje se vidi za pet, deset godina, pitam. Uz smijeh kaže u penziji, no odmah potom odgovara kako se vidi u Esplanadi jer voli svoj posao. „Kada odem u penziju, odmah ću tražiti drugi posao. Najveći je štos što dvanaest godina nisam koristio godišnji odmor. Čak i kad sam ga koristio, opet bih preko ljeta otišao raditi na Brijune.“
Voli raditi s mladima, a i oni s njim. Nesumnjivo, imaju štošta naučiti od gospodina Friščića. Ima samo riječi hvale za učenike i studente koji mu dolaze na praksu. „Nedavno sam jednog tako dobro istrenirao, da je završio u hotelu DoubleTree by Hilton“, veselo zaključuje naš razgovor.
