Svjetska industrija poslovnih putovanja ove će godine dosegnuti rekordnih 1,48 milijardi dolara
Maja Stanić, mag. oec., jedna je od vodećih turističkih praktičara i teoretičara u Hrvatskoj, posebno na području agencijskog poslovanja, međunarodnih odnosa i prava u turizmu. Doajenka je kongresnog turizma, a karijeru je započela kao PCO u Generalturistu 1967. Radila je u Turističkom savezu Zagreba, zatim Turističkom savezu Jugoslavije, a do 2009. i odlaska u mirovinu bila je direktorica UHPA-e. No, i dalje aktivno prati događanja u turizmu, stoga je bila zanimljiv sugovornik o aktualnim pitanjima naše turističke i kongresne struke.
Ove godine UHPA obilježava 90 godina agencijskog poslovanja u Hrvatskoj. Aktivno se bavite poviješću turističkih agencija i njihovim razvojem u bivšoj Jugoslaviji te u Hrvatskoj. Možete li nam u kratkim crtama reći najvažnija događanja iz agencijskog svijeta u našoj zemlji?
Promjena političkog i gospodarskog sistema, kao i ratno stanje, dovele su do restrukturiranja i raspada nekadašnjih velikih agencija. Zbog rata značajno se smanjuje broj inozemnih i domaćih turista. U toj situaciji bivši djelatnici agencija, kao i drugi kadrovi koji jesu i nisu bili dovoljno educirani za rad u turizmu, otvaraju vlastite agencije s minimalnim vlastitim sredstvima. Tako dolazi do ogromnog porasta broja agencija od kojih se većina bavi samo posredovanjem privatnog smještaja. Početak upotrebe „miša“ 1995. godine dovodi do revolucije u poslovanju ne samo agencija. Čak i na razini Europe u narednih desetak godina dolazi do pada od cca 10 do 12 posto agencija. Jasno, u njih je to bilo vezano okrupnjavanjem, ali i promjenama u zračnom prometu (pojava nisko budžetnih prijevoznika). I u nas je broj agencija padao po sličnoj stopi, ali je još bržim postotkom rastao broj novoosnovanih, uglavnom nedovoljno specijaliziranim i bez dostatnih sredstava za pokretanje novih programa.
Koliko je uistinu pojava Interneta te organizacija i kupovina putovanja putem Interneta utjecala na turističke agencije u svijetu i u nas? Kako će se ovaj trend dalje odraziti na poslovanje agencija?
U prvih desetak godina pojava Interneta jest djelovala na smanjenje broja zaposlenih u agencijama, no u novije se vrijeme svugdje zamjećuje ponovni rast agencijskog prometa i broja djelatnika. Trebamo razlikovati receptivne i inicijativne agencije. U nas, receptivne agencije koje su se uglavnom bavile posredovanjem privatnog smještaja, uglavnom odustaju od tih poslova. One uviđaju da se moraju specijalizirati, postati DMC, i u tu svrhu konačno počinju kreirati razne sadržaje. Nažalost, još uvijek ne dolazi do njihovog značajnijeg okrupnjavanja. Mali broj agencija zadnjih je godina krenuo s obradom udaljenih, izvaneuropskih tržišta. One su vrlo uspješne jer organizatori putovanja traže provjerene specijaliste u zemljama u koje dovode svoje goste. Što se tiče inicijative, jednostavnije avio karte i hotelske rezervacije putnici sami kupuju putem interneta, no za kompliciranija putovanja i poslovna putovanja traži se savjet agenata. Ovdje treba spomenuti da hrvatske agencije imaju sklopljene ugovore sa svim vodećim svjetskim tvrtkama za BTS/Corporate travel servise kao American Express Travel Services, Diners Club International, Carlson Wagonlit Travel, BCD Travel, Hogg Robinson Group, Uniglobe, Radius, Lufthansa - LCC. Tu možemo ubrojiti i PBZ Card Travel koji nije franšiza Amex Travel Services i sistem TUI-a koji koristi jedna domaća agencija u njegovom vlasništvu. Uz navedene postoji i izvjestan broj afirmiranih agencija koje nemaju sklopljene ugovore s prethodno navedenima. Sve agencije s licencom IATA-e navode da se bave poslovnim putovanjima. Između 250 članica UHPA-e, 123 članice navode da se bave poslovnim putovanjima.
Na jednom nedavnom skupu istaknuli ste kako ste još 1967. bili prvi PCO u bivšoj Jugoslaviji, među prvima ste inicirali razvoj kongresnog turizma te obavljali važne funkcije u ovom segmentu. Kako je krenulo Vaše zanimanje za kongresni i poslovni turizam? Kako se razlikuje način poslovanja nekadašnjih i sadašnjih PCO-a?
Po završetku Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, a dulje vrijeme sam studirala i u inozemstvu, bila sam dobro upoznata s međunarodnim trendovima u turizmu. Rukovodstvo tadašnjeg Generalturista je već povremeno organiziralo manje skupove i ja sam ih navela da se počnu ozbiljnije baviti mišlju osnivanja odjela koji bi se bavio samo ovim poslovima. Većina paviljona Zagrebačkog velesajma je već bila izgrađena, postojale su velike dvorane na fakultetima, a izgradnja Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski i Doma Sportova su bile u tijeku. Naime, odluke o izgradnji oba kompleksa su donesene 1963. i, zbog nedostatka sredstava, oba su se gradila 13 godina. Zagrebačka regija je bila gospodarsko, sajamsko, kulturno i znanstveno središte bivše države, što je privlačilo mnoge stručne skupove, poslovne ljude i stručnjake.
Bit poslovanja nekadašnjih i današnjih PCO-a se u sadržaju ne razlikuje. Uvođenje Interneta i razvoj tehnologije utjecali su na značajne promjene u načinu rada i specijalizaciji agencija, no i dalje je ostala važna bit - poslovno povjerenje. Na stručnom je organizatoru, ili organizacijskom odboru, velika odgovornost za uspjeh skupa i on/oni traže provjerenog specijaliziranog realizatora.
Nedovoljna promidžba na kongresnom tržištu
Također ste izjavili kako smo u kongresnom turizmu bili mnogo uspješniji 1980-ih godina nego danas. Možete li usporediti tržište poslovnih skupova tada i danas? Koje su nam promjene prijeko potrebne u poslovnom turizmu ne bismo li premašili nekadašnje domete te se uistinu svrstali u vodeće europske zemlje u tom segmentu?
Osamdesetih godina u svijetu nije bilo toliko izgrađenih namjenskih kongresnih centara, a i zračni prijevoz je bio znatno skuplji. Mi od tada nismo nastavili ulagati u kongresne kapacitete, desetak godina, zbog ratnih događanja u nas i u regiji nismo ni dolazili u obzir za organiziranje skupova, a neke su zemlje dapače branile putovanja u Hrvatsku. K tome ni propisi, posebice u svezi PDV-a, nisu pogodovali razvoju turizma. Zadnjih godina uviđamo neophodnost ulaganja u ovu djelatnost kako bismo produljili turističku sezonu, no još uvijek nedovoljno ulažemo u ciljanu promidžbu.
Tko bi trebao napraviti certifikaciju PCO-a u Hrvatskoj, budući da je ista već puno puta spominjana? Trebaju li tvrtke koje se specijalistički bave organiziranjem događanja (kongresa, konferencija, sastanaka i sl.) biti registrirane i kao turističke agencije? Odnosno, trebaju li samo turističke agencije koje se bave skupovima biti certificirane i nositi znak PCO?
Da bi bili obvezujući, sve pravilnike za certificiranje koji se spominju u zakonima koji se odnose na turizam bi trebalo donijeti Ministarstvo turizma. Ako to definitivno neće, a do sada su to izbjegavali, trebali bi to napismeno i potvrditi i ovlasti prenijeti najbrojnijim strukovnim udrugama, ali ne HGK-u jer ona to nije. Pri tome se ne bi trebalo uvjetovati tim agencijama da obavezno budu članice tih udruga, iako bi to za njih bilo poželjno jer će ih te udruge i promovirati. I PCO-i i DMC-evi bi trebale biti registrirane agencije jer one moraju udovoljavati i ostalim kriterijima i pružati razne garancije korisnicima usluga, uz ostalo i glede odgovornosti za realizaciju. Glede promocije na razini države, sada je nejasna situacija s ukinutim Hrvatskim kongresnim i insentiv uredom. Dosadašnji ured je tijekom svog dugogodišnjeg rada dokazao svoju korisnost i postigao, u odnosu na uložena sredstva, odličnu afirmaciju pa smatram da bi i dalje trebao nastaviti djelovati.
Prije više godina zalagali ste se za restrukturiranje agencija u destinacijske menadžment kompanije, što bi se uskoro trebalo i dogoditi. Očekujemo novi Zakon o TZ-ima te novi Zakon o pružanju usluga u turizmu, UHPA je najavila certificiranje svojih članica u DMC agencije. Kako bi, po Vama, trebao izgledati taj proces?
UHPA planira objediniti nekoliko klastera, među inima i onaj organizatora kongresa. Samo certificiranje nije komplicirano - prijedlozi već postoje, treba ih samo uskladiti s inozemnima kako bi uvjeti koje bi trebali zadovoljavati naši organizatori kongresa bili usporedivi s inozemnima. Uz ostalo, to znači da bi se agencije koje bi uz naziv koristile oznake PCO imale dokazano višegodišnje iskustvo i dva ili više djelatnika ili poseban odjel koji se bavi samo ovim poslovima. DMC agencije su zapravo receptivne agencije koje organiziraju specifične programe u određenim destinacijama, a koji su razlog dolaska u njih. Tim se poslovima bave male agencije, no problem je u tome što za njihovo iniciranje i promidžbu trebaju inicijalna sredstva koje te agencije nemaju. U svakom slučaju, zadovoljna sam da je proces kreiranja destinacijskih menadžment organizacija i kompanija, nakon osam godina od kada je UHPA počela educirati agencije da se restrukturiraju u DMC-je, a od turističkih zajednica tražiti da se počnu baviti ovim poslovima (koji su im i do tada statutima bili zadani), konačno uhvatio maha jer je to jedini način povećanja atraktivnosti destinacija i produljenja sezone.
U Hrvatskoj imamo preko tisuću turističkih agencija, velik je broj malih agencija, posebno nakon raspada velikih sustava poput Generalturista i sl. Koliko je to dobro ili loše, posebno u kontekstu velikog EU tržišta čiji smo član postali? Koje su Vaše preporuke vlasnicima agencija za opstanak i širenje poslovanja?
Ne zaboravimo da su pred desetak godina konačno s radom prestali i sistemi Kvarner Expressa i Dalmacijaturista koji su objedinjavali ponudu i bili oslonac malim agencijama u svojim regijama. Velikom broju sadašnjih agencija preostaje ili udruživanje ili uža specijalizacija. U svakom je slučaju nužno ulaganje u edukaciju zaposlenika i u tehnologiju. I pored razvoja tehnologije putnicima, a posebno organizatorima skupova i poslovnim putnicima, bit će potrebno stručno savjetovanje kvalitetnih agencija.
Životopis:
Maja Stanić počinje raditi 1967. u Generalturistu kao prvi naš PCO, a od 2002., tijekom rada u Turističkom savezu Zagreba na kongresnim poslovima i međunarodnim odnosima inicira mnoge aktivnosti povezivanja kulture i turizma. Nakon dvogodišnjeg vođenja ureda Turističkog saveza Jugoslavije za američko tržište u New Yorku, od 2002. do odlaska u mirovinu 2009., glavna je tajnica pa direktorica Udruge hrvatskih putničkih agencija koju afirmira kao vodeću strukovnu udrugu u nas. Godine 1996. prva na svijetu na internetu predstavlja receptivnu agencijsku bazuzemlje. Dobitnica je najviše hrvatske turističke nagrade „Štifanić“ za životno djelo u turizmu, povelje Svjetske udruge nacionalnih udruga putničkih agencija UFTAA-e za doprinos razvoju svjetskog turizma i brojnih drugih priznanja. Pozvani je predavač na visokoškolskim ustanovama u nas i u inozemstvu, publicist. Uz priznati magistarski studij Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, jedini je nositelj u nas uvjerenja Svjetske turističke organizacije o završenom postdiplomskom studiju.
