Dubrovnik ponovno osvojio Meetings Star Award!
Glazba potiče strast, ljubav, odanost, sigurnost i toplinu. Da biste čuli nešto, možete ostati pasivni, ali da biste slušali nešto, morate biti aktivni. Zvuk je važan zbog povezanosti s pamćenjem; glazba potiče i budi uspomene na našu prošlost, ali nas istovremeno vodi u budućnost.
Miha Pogačnik, svjetski priznati violinist i stručni savjetnik za menadžment, na ovogodišnjoj Conventi je održao vrlo zanimljivo i strastveno predavanje koristeći se, osim glasom i pločom, svojom violinom, na kojoj je izvodio Bachove sonate, pozivajući sve prisutne da prepoznaju njihovu inspirativnu snagu koja stvara jedinstvenu platformu za učenje. Mihina predavanja o aktivnom slušanju i učenju o upravljanju u pratnji klasične glazbe hit su diljem svijeta. Menadžeri u tvrtkama poput IBM-a, Hewlett Packarda, Mitsubishija, Matta i Nikea slušali su Mihu kako elegantno, i na njemu jedinstven način, objedinjuje umjetnost i ekonomiju u različitim kulturama i različitim generacijama. Pitali smo ga da nam kaže nešto više o svojoj neobičnoj metodi i kako je sve počelo.
Kao obrazovani i obučeni violinist, kada i kako ste odlučili posvetiti svoj život istraživanju potencijala glazbe u svrhu poboljšanja komunikacije i upravljanja poslovanjem?
Postavljate pitanje nekome tko upravo ulazi u „četvrti život“ u svom životnom vijeku! Prvi je uistinu bio onaj u kojem sam odsvirao nekoliko tisuća koncerata rano u karijeri, što je bilo veliko i vrijedno iskustvo. No, sredinom 80-ih godina situacija u svijetu, koja je signalizirala početak sloma suprotstavljenih ideologija, znatno je stimulirala moju poduzetničku prirodu. Tada sam uvjerio gotovo tisuću ljudi, međunarodnu publiku mog novoosnovanog Chartres Festivala u Francuskoj, da otputuju sa mnom i kolegama umjetnicima u Sloveniju (Bled, 1984.) te u sljedećim godinama, sve do pada Berlinskog zida, u mnoge gradove, od Budimpešte preko kontinenata skroz do Lhase u Tibetu. Društveni pokret IDRIART je rođen i nekoliko desetaka tisuća zapadnjaka putovalo je s nama umjetnicima u susret mještanima u kriznim područjima na istoku, kasnije i opustošenom Sarajevu, Mostaru i Dubrovniku u razdoblju nakon raspada Jugoslavije. To je bila inovacija mog "drugog" života: polaganje terena za društvene transformacije kroz rezonantnu moć glazbe i drugih umjetnosti, motivirajući ljude iz svih sfera da spakiraju kofere i putuju s umjetnicima, uključujući se u transdisciplinarni i međukulturni dijalog i obnovu. "Treći život" nastao je ranih 90-ih godina, kada se činilo da cijeli svijet ide za jedinom alternativom, monokulturi turbo kapitalizma. Prihvatio sam i taj izazov pa je tako rođena paradigma u kojoj umjetnost preobražava poslovanje!
U intervjuu za slovenske medije jednom ste rekli da je "umjetnost princip koji otvara mogućnosti transformacije na svim razinama". Kada i kako ste prepoznali moć violine kao alata za stvaranje specifične platforme na kojoj se stvaraju bolji komunikacijski uvjeti te senzibilitet za bolje međusobno razumijevanje?
Jedna od mojih strasti je sviranje violine u veličanstvenim svjetskim katedralama i dvoranama, tražeći krajnju rezonanciju, koju sam napokon pronašao prije dvije godine u kraljevskoj dvorani, duboko u granitu Keopsove piramide u Kairu. Međutim, to je bio samo zaključak svih prethodnih iskustava kroz više od 200 IDIART festivala, a brojni menadžerski odjeli gotovo 150 svjetskih korporacija su mi potvrdili nevjerojatan doživljaj umjetnosti koji potiče na „putovanje prema kvalitetnom vodstvu“, ali samo ako naučimo kako ići puno dalje od samog izvođenja, odnosno obavljanja posla.
Kažete da tvrtkama i njihovim sustavima upravljanja nedostaje „kontrapunktički proces“. Kako lideri i menadžeri uče o tom procesu tijekom vaše radionice?
Najveća glazbena remek djela svoju čaroliju vuku iz načela produktivne tenzije, baš kao i u velikoj ljubavnoj vezi! Zamislite kompaniju koja funkcionira kao simfonijski okrestar! Često klijente pozovem da sjednu među glazbenike orkestra i tada zajedno otkrijemo kako „zvuči“ menadžment ako se objasni platformom rezonancije... podignut je s mehaničkog na organski model, inspiriran kroz smisleno sudjelovanje svačijeg glasa! A što je snaga koja odmah pokreće egositične glazbenike (ili menadžere!) na suradnju, međusobnu potporu i smisao? To je genijalnost remek djela koje svi vole izvoditi! Nedostaje nam takav rezultat sa svojom čarobnom snagom u našem poslovnom planu. Vizija, misija i društvena odgovornost obično ne idu dalje od zida na kojem vise kao podsjetnik. Oblikovne sile glazbe restrukturiraju ono što nam je danas najdragocjenije i što nam najviše nedostaje: iskustvo vremena. To bi trebao biti cilj i kongresne industrije: ROT (Return On Time) umjesto ROI (Return Of Investment).
Održali ste niz radionica na području glazbenog menadžmenta, jedinstvenih po svojoj maštovitoj kreativnosti. Tako ste na radionici za Ericssonov marketing odjel izašli iz okvira upravljanja, koristeći se metaforom Sedam samuraja. Po kojim kriterijima odabirete glazbenu temu za određeni tim i kako znate da je odabrana tema ona prava?
Imam prijatelja koji bi vas iznenadio svojim odlaznim pozdravom: „Pazi na sebe, ... i riskiraj! (Take care, ... and take a risk!)“. To je osnovna tajna poduzetništva. Nakon što dobijem dobar dubinski brifing od klijenta, veliku pažnju polažem na pripremu, ali ništa ne nadmašuje ono uobičajeno ako ne riskirate... Klijenti obično žele izaći iz ustaljenih i poznatih modela pa ne treba puno nagovaranja kako bi ih pretvorio u pjesnike i slikare! Moja „interuptivna metoda“ odražava interuptivno moderno gospodarsko stanje u svijetu – igram se, slikam, pričam priče i glumim, sve u isto vrijeme, a klijenti su izbačeni iz svog linearnog načina razmišljanja, iskre frcaju, a na višoj razini, na rezonantnoj platformi, njihova su pitanja preformulirana iz njihovih vlastitih odgovora!
Što je okosnica Vašeg predavanja na Conventi, što su sudionici mogli naučiti?
ROT (Return On Time). Ako se mi, organizatori događanja, usudimo zaokupiti dragocjeno vrijeme naših sudionika, onda se moramo potruditi da njihovo iskustvo prijeđe iz mehaničkog (transakcijskog) u organsko, čarobno i inspirirajuće, do rezonatnog okruženja koje se ne može zaboraviti. Informacije proslijeđene putem powerpoint prezentacija zaboravljamo. Živo iskustvo prožeto umjetnošću postaje prava snaga za putovanje u duboku i trajnu promjenu!
…a „četvrti život“?...Terra Parzival…
