Miloš Milovanović: U regiji postoji kreativni potencijal koji još nismo u potpunosti iskoristili

Miloša Milovanovića, direktora Kongresnog ureda Srbije, sreli smo na zanimljivoj konferenciji INSIDE u Rovinju, na kojoj se puno više pričalo o dizajniranju skupova, nego o njihovu organiziranju. Iz Beograda je prezentiran i vrlo zanimljiv case study upravo na tu temu, a riječ je o jednom od najmasovnijih i najkreativnijih događanja u Srbiji, Belgrade Design Weeku. O tim i ostalim temama popričali smo s Milošem u pauzi konferencije.

Gdje je granica između tradicionalno organiziranih skupova i novih, moderno i kreativno koncipiranih događanja? Imate li kakav savjet kako i jedni i drugi mogu izvući maksimum iz događanja?
Što se tiče kreativaca koji organiziraju nekonvencionalna, moderna poslovna okupljanja, tu im teško mogu dati savjet jer ne poznajem dovoljno taj njihov svijet. S druge strane, organizatorima tradicionalnih događanja bih savjetovao da se više posvete dugoročnim ciljevima, tj. marketinškom i sadržajnom dijelu događanja, a manje kratkoročnim mjerama kao što su bezuvjetno rezanje troškova i stalno traženje subvencija. Primjerice, kvalitetnim odabirom, oblikovanjem i prezentacijom sadržaja povećava se zanimljivost događanja, animiraju se sudionici i taj event dugoročno, gdje god da se održava, postaje „must attend event“.

Kada možemo očekivati tu promjenu? Kada ćemo vidjeti značajniji broj događanja s tim novim pristupom?
Smatram da su veće šanse da ćemo tu promjenu prije vidjeti u našim krajevima, nego u svijetu. Mi, kao siromašnija tržišta smo prisiljeni biti inovativni i tu vidim mogućnost da iz naših krajeva puhne „svježi vjetar“ prema industriji u zemljama zapadne Europe. Problem pak koji imamo sami sa sobom je nedostatak vjere u vlastite mogućnosti.

Jedan od pozitivnih primjera je svakako i Belgrade Design Week koji je u proteklih par godina postao jedno od najznačajnijih zbivanja ovoga tipa u svijetu, a održava se u gradu koji se ne tretira baš kao preferirana destinacija. Međutim, Beograd se polako profilira u tom smjeru, upravo zato jer su organizatori vjerovali da mogu stvoriti tako veliko i značajno događanje, jer su vjerovali da Beograd može biti dobar domaćin najvećim svjetskim dizajnerskim imenima i ponuditi im mnogo više od honorara i noćenja u skupom hotelu, što svugdje već imaju. 

Cjeli grad kao kongresni centar

Koji bi bio vaš savjet organizatorima, imajući na umu događanja poput Belgrade Design Weeka koji u nekoliko dana okuplja svjetsku dizajnersku 'kremu' na jednom mjestu?

 U svakom slučaju, pokušajte biti što kreativniji. Pokušajte prilikom organizacije angažirati cijeli grad, ako je moguće neki od posebnih, možda čak i zaboravljenih, event prostora. Razmislite o dodatim formama prezentacija, raspišite natječaje (npr. za studente) i na taj način obogatite program konferencije. Pokušajte udahnuti život događanju na način da sudionicima nudite mnogo više od standardne konfekcijske konferencijske ponude. Primjerice: unajmite oldtimere, dogovorite suradnju s trgovcima kako bi prigodno dekorirali izloge, imajte vrhunske partije i sl.

Sudionici često žele osjetiti ritam grada, a njega je nemoguće doživjeti na svečanom prijemu dobrodošlice, gala večeri ili odlaskom u muzej. Ritam grada se najbolje osjetiti kad „pobjegnete“  s konferencije, a ritam konferencije se najbolje osjeti tijekom stanki. Ono čemu bi trebalo težiti jest da se atmosfera pauza  iz lobija i hodnika preseli i u konferencijski prostor, a isto tako da se atmosfera grada preseli u kongresni centar, odnosno da cijeli grad postane kongresni centar.

To je nešto što se ne događa često, ali smatram je tu naša prednost i da mi to možemo ponuditi organizatorima prije no što će to učiniti neke druge destinacije.

Možete li nam dati primjere drugih inovativnih događanja u Srbiji, pored Belgrade Design Weeka?
Svakako. Primjerice tu su Share konferencija, Mikser festival, Resonate festival. Zatim, tu su i događanja koja nisu poslovnog tipa, kao svjetski poznati glazbeni EXIT festival. Ovakva događanja stvaraju sliku o Beogradu kao o modernom gradu spremnom ugostiti inovativne projekte i događanja. Međutim,  ponavljam, čini mi se da mi kao stanovnici ovih prostora još nemamo dovoljno vjere u sebe i svoje sposobnosti pa da zbog toga teže zadobivamo poštovanje u inozemstvu. Često kao polaznici raznih edukacija i seminara slušamo priče iz inozemstva i kasnije ih pokušavamo preslikati na lokalno tržište. Samo po sebi to ne mora biti loše, ali dojma sam da nismo svjesni vlastih mogućnosti.

Evo, uzmite primjer hotela Lone ovdje u Rovinju. Ovakav objekt i priča koja ga prati šalju poruku turističkim radnicima u svijetu da ovdje postoji kreativni potencijal koji je daleko iznad klasičnih, tradicionalnih okupljanja, koja trenutno ugošćavamo, i to kao svojevrsna periferija međunarodnog tržišta. S druge strane, tu su i primjeri fantastičnih pojedinaca koji su u stanju napraviti velika, značajna, kreativna događanja.

Uzmemo li sve to u obzir, nameće se zaključak da ne moramo uvijek kopirati inozemna rješenja, već imamo dovoljno vlastitih resursa i ideja kako bismo na taj način dali svoj doprinos svijetu. Tu ne govorim samo o kreiranju događanja, već o puno široj slici koja obuhvaća i dizajniranja hotela, arhitekturu, koncipiranje turizma u mjestima, stvaranje kreativnih platformi u destinacijama i sl.

Beograd - kombinacija Havane i New Yorka

S kojim izazovima se susreće Srbija ili konkretnije Beograd kada je u pitanju kongresni turizam?
Beograd u svjetskim razmjerima za organizatore u ovom trenutku ne predstavlja „preferred destinaciju“. Razvijanjem kreativnog potencijala grada i njegovim ugrađivanjem u ponudu, uspjeli smo postići da nas potencijalni kupci već sada opisuju kao „idealnu kombinaciju Havane i New Yorka“.

Najveći problem nam predstavlja sam dolazak do faze site-inspectiona,  ali kada u tome uspijemo i kada potencijalne kupce dovedemo i doslovno ih uronimo u grad (što je puno više od toga da im samo pokažemo hotele i dvorane), oni shvate da su na ozbiljnom i konkurentnom mjestu.

Pri tome čak nije bitno hoće li oni odmah postati kupci i rezervirati događanja. Držim da glavni zadatak svih nas koji radimo u kongresnoj industriji nije da imamo što više događanja u gradu ili državi, već da pomognemo našim domaćim industrijama i udrugama da se što bolje integriraju u međunarodnim krugovima i unaprijede svoju poziciju.

Mislite li tu i na Ambasador program?
Na neki način da, ali ne samo u onom užem, klasičnom smislu tog pojma. Kao što sam rekao, suština našeg posla jest pomaganje poduzećima, udrugama i industrijama u jačanju svoje pozicije u svijetu, što onda u srednjem i duljem roku rezultira i dovođenjem skupova u našu destinaciju.

Naravno, to ne isključuje onaj standardni pristup Ambasador programa (identificiranje ambasadora, njegove uloge u organizacijskom odboru, priprema kandidature, priprema prezentacije, organiziranje site inspectiona….), ali naš pravi posao je da svakoga dana razgovaramo s ljudima iz različitih industrija, o tome kako da njihov rad bude vidljiviji, bolje prepoznat u svijetu, da jačamo njihove sposobnosti da dovedu ljude iz inozemstva i sl.

Koliko uspjeh, odnosno  dobivanje eventa ovisi o osobnom ugledu ambasadora, a koliko o drugim faktorima na koje bi trebala utjecati kongresna industrija destinacije?
Najčešće se sve svodi na jurnjavu za osobama koje imaju jak ugled u inozemstvu i onda se kongresna industrija na neki način „šlepa“ na ugled te osobe kako bi se dobio event od kojega bi svi zaradili. To je klasični model. Smatram da prije svega treba okupiti ljude, razgovarati, objasniti im, sa stajališta naše industrije, zašto su nam važni. Vrlo često su reakcije vrlo pozitivne. Takva je situacija bila i s Belgrade Design Weekom, objasnili smo im koji je značaj njihove ideje i eventa za naš grad i industriju.

Konkretno, kako je vaš kongresni ured pomogao u organizaciji BDW-a?
Pomažemo u samom koncipiranju eventa i angažiranju lokalnih kapaciteta. Primjerice, takvim organizatorima nekad je vrlo teško doći do nekakvih posebnih prostora koje žele oživjeti. Samo prvi BDW se održao u Sava centru, a svi nakon toga su se održali u posebnim prostorima koji su devastirani, zatvoreni ili zaboravljeni i na taj način su oživjeli i obogatili ponudu grada. Muzej suvremene umjetnosti, kao prva modernistička građevina u socijalističkom dijelu svijeta, a koji je zadnjih 10 godina praktično zatvoren, pokazao se kao idealan prostor za ovaj tip događanja. Osim u muzeju, BDW se održavao i u staroj napuštenoj robnoj kući Jugoexporta ili nekadašnjoj Palati Federacije. Budući da su naša financijska sredstva ograničena, nismo im mogli na taj način pružiti veliku podršku, ali zato smo se trudili pomoći organizatorima na druge načine, npr. kontaktirajući i osposobljavajući ove prostore.

Što trenutno planirate u kongresnom uredu Srbije?
Jedna od ideja o kojoj razmišljamo za iduću godinu jest da napravimo marketinšku kampanju u kojoj bismo okupili i prezentirali više ovakvih kreativnih događanja, prezentirali ih kao proizvod (npr. LifestyleSerbia ili CreativeSerbia) i na taj način pokušali pozicionirati Beograd i Srbiju na međunarodnom tržištu.