Održan 27. bienalni međunarodni kongres THI
Mirjana Matešić, ravnateljica je Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR) od 2004. godine. Pokrenula je glasilo HR PSOR‐a, Gospodarstvo i održivost, koautorica je modula seminara o održivom razvoju i DOP‐u i metodologije Indeks DOP‐a za rangiranje poduzeća prema društvenoj odgovornosti. Objavila je pet radova iz područja održivog razvoja, predaje Društveno odgovorno poslovanje na Poslovnom veleučilištu Zagreb. Predsjednica je tehničkog odbora za društvenu odgovornost Hrvatskog zavoda za norme, članica je Državnog savjeta za održivi razvoj i zaštitu okoliša te glavna trenerica CSR Akademije UNICEF-a u Hrvatskoj.
Na nedavno održanoj kongresnoj burzi MEETEX u Zagrebu, održala je predavanje o utjecaju turističke industrije na prava djece u smislu društveno odgovornog poslovanja. Tim povodom, razgovarali smo s njom o toj temi, o razvoju društveno odgovornog poslovanja u Hrvatskoj te o organizaciji godišnje konferencije.
Ravnateljica ste Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR). Kako ta organizacija promovira implementaciju održivog razvoja u hrvatsko gospodarstvo, kroz koje sve aktivnosti?HR PSOR je dio globalne mreže Svjetskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (WBCSD) koji je osnovan s ciljem da udruži gospodarstvo u razumijevanju odgovornosti i pronalaženju načina za upravljanje nefinancijskim utjecajima i u konačnici postizanjem održivog razvoja. HR PSOR je osnovan u RH vrlo brzo nakon WBCSD-a te ove godine obilježava 22 godine djelovanja. Misija HR PSOR-a je djelovati na razvoj i primjenu održivog razvoja u gospodarstvu jačanjem kapaciteta za razumijevanje, primjenu dostupnih alata i dostupnih standarda. HR PSOR također predstavlja mrežu stručnjaka koji u gospodarstvu razvijaju i primjenjuju strategije održivosti, koji razmjenjuju znanje i dobru praksu te uče jedni od drugih. Također HR PSOR zastupa interese gospodarstva u razvoju javnih politika gdje zastupamo sustave koji su poticajni za održivi razvoj.
Cilj nam je potaknuti mjerenje utjecaja kompanija na društvo i okoliš
Također ste sudjelovali u kreiranju nagrade za društveno odgovorna poduzeća u Hrvatskoj - Indeks DOP-a. Prema kojim kriterijima se ta nagrada dodjeljuje poduzećima odnosno što taj indeks mjeri i koliko je objektivan?Indeks DOP-a je u periodu od 2006. do 2008. godine razvio tim HR PSOR-a i Hrvatske gospodarske komore. Tada nam je primarna motivacija bila razviti sustav pokazatelja/kriterija koji bi kroz primjenu educirali kompanije i javnost da je društveno odgovorno poslovanje (DOP) više od donacija i da obuhvaća odgovornost za mjerenje i upravljanje utjecajima koje kompanija u svom radu ima na društvo i okoliš. Razvili smo metodologiju koja se najviše oslanja na britansku metodologiju Corporate Responsibility Award, koja je prilagođena hrvatskim mogućnostima, okolnostima i realnosti. Metodologija se danas sastoji od 137 kriterija koji su prevedeni u pitanja, a kompanije joj pristupaju putem online upitnika. Metodologija kroz 7 poglavlja propituje razumijevanje i upravljanje nefinancijskim utjecajima kroz sljedeće teme: Ekonomski utjecaj, Strateški pristup održivom razvoju, Odgovornost u radnoj okolini, Odgovornost u zaštiti okoliša, Odgovornost na tržištu, Odgovornost prema lokanoj zajednici te Primjena politike raznolikosti i ljudskih prava. Cilj metodologije je prvenstveno edukativna, što znači da ispunjavanjem upitnika, kompanije dobiju informaciju o tome koji su sve nefinancijski utjecaji vrijedni mjerenja i upravljanja, kako bi se ili smanjio negativan utjecaj (npr. na okoliš) ili povećao pozitivan utjecaj (npr. kroz beneficije radnicima) i slično.
Na temelju kombiniranog sustava ocjenjivanja koji je dijelom kvantitativan, a dijelom kvalitativan putem rada komisije, svake godine proglašavamo najbolje s ciljem popularizacije nagrade, podrške najboljima, ali i stvaranja konkurentnosti među kompanijama u primjeni strategija održivosti u svom poslovanju. Konačni je cilj osvijestiti da je odgovornost svakog poduzeća da se ne zadovoljava statusom quo već da sustavno promišlja kako poboljšati svoje procese i kako inovacijama postići poboljšanja s ciljem ostvarenja Globalnih ciljeva održivog razvoja UN-a. Bez snažnog angažmana gospodarstva neće biti moguće spriječiti katastrofalne klimatske promjene, gubitak biološke raznolikosti i resursa te dugih neodrživih trendova koje trenutno imamo.
Hrvatske javne politike još uvijek ne razumiju održivost i odgovorno poslovanje
Koliko su hoteli u Hrvatskoj prihvatili model društveno odgovornog poslovanja? Kako biste ocijenili hotelsku industriju s tog aspekta?Ne mogu jednoznačno odgovoriti za cijelu industriju jer sustavno istraživanje nije provedeno. Bez daljnjeg mogu reći da postoje turističke kompanije koje dobro razumiju i ozbiljno shvaćaju svoju odgovornost prema održivom razvoju. Mogu izdvojiti primjerice Valamar ili pak Iliriju Biograd. No sigurno da postoji i čitav niz malih organizacija koje nemaju znanja ili kapacitete da se ovim pitanjem ozbiljno pozabave. Situacija je vrlo slična i u drugim industrijama. U Hrvatskoj je dodatna otežavajuća okolnost da javne politike ne razumiju i ne podržavaju održivost i odgovorno poslovanje te ih adekvatno ne nagrađuju. Zbog toga je teško poslovno opravdati bilo kakve napore i investicije u održivost, ukoliko se ne radi o investiciji koja ima i neupitnu financijsku opravdanost. Sve ostalo izostaje. Zbog toga je nužno raditi na razvoju politika, regulative i zakona koji će nagrađivati odgovorne kompanije, barem kroz sustave javne nabave, ali i porezne i ostale sustave koji mogu stvoriti komparativnu prednost za poduzeća koja primjenjuju strategije održivosti. Danas na žalost, to još uvijek nije slučaj.
Na godišnjoj razini organizirate i Konferenciju o društveno odgovornom poslovanju. Koji su ciljevi te konferencije, koji profil sudionika ona okuplja?Tako je, krajem prošle godine održana je 10. konferencija o DOP-u koja je u svojih deset godina postojanja prerasla u dvodnevni događaj te okuplja dvjestotinjak sudionika, uglavnom predstavnike srednjeg i višeg menadžmenta poslovnih organizacija. Cilj je naših konferencija informirati gospodarstvenike o trendovima, regulativi, standardima i projekcijama u području održivog razvoja, upoznati ih sa sadašnjim i budućim očekivanjima, promjenama u poslovanju koje one uključuju te dostupnim alatima koji mogu pomoći u kreiranju ovih promjena. Dodatno smo zadnje tri godine uveli i stručno-znanstveni dio konferencije gdje su svi stručnjaci i znanstvenici pozvani da prijavljuju radove iz područja održivog razvoja s ciljem da se dokumentira što je više moguće primjera dobre prakse iz ovog područja, da se razmjenjuju znanja te da se ova tema promovira kao struka. Naime, edukacija o ovom području nije još ušla u naše obrazovne ustanove na adekvatan način, pristupa joj se sporadično i nesustavno i nije prezentirana kao menadžerski alat, što je ključno za njezino razumijevanje i pravilno pozicioniranje u kompanijama. Ovim putem pokušavamo kompenzirati nedostatak znanja za ove teme koji je prisutan u gospodarstvu u RH.
Gdje se sve konferencija do sada održala? Kako odabirete destinaciju i lokaciju/objekt u kojem će se održati, koji su Vam kriteriji najvažniji?Na žalost, zbog centraliziranosti gospodarstva Hrvatske u Zagrebu, većina naših sudionika su iz Zagreba te se zbog toga Konferencija i održava u Zagrebu. Imamo odličnu suradnju s hotelom Esplanade koji nas godinama podržava te nam je namjera ovu suradnju i nastaviti.
CSR akademija - edukacija poslovnog sektora o uključivanju dječjih prava u svakodnevno poslovanje
Glavna ste trenerica CSR Akademije UNICEF-a u Hrvatskoj. Što ta uloga podrazumijeva? UNICEF-ova CSR akademija prvi je nacionalni program edukacije poslovnog sektora u Hrvatskoj o uključivanju dječjih prava u svakodnevno poslovanje i upravljanje. Poduzeća u Hrvatskoj uglavnom nisu svjesna svog utjecaja na djecu jer se utjecaj percipira dominantno kroz prizmu dječjeg rada, kao problem koji se događa u zemljama trećeg svijeta. No, gotovo da nema tvrtke u Hrvatskoj koja na neki način ne utječe na živote djece. Tvrtke zapošljavaju njihove roditelje, proizvode ili plasiraju na tržište usluge i proizvode kojima se djeca koriste, sjedište tvrtke ili proizvodni pogon može se nalaziti u blizini dječjeg vrtića ili škole, dobavljači se možda koriste dječjim radom, u oglašavanju proizvoda sudjeluju djeca ili je oglašavanje namijenjeno djeci…
Upravo kroz UNICEF-ovu CSR akademiju, zajedno s drugim trenerima i gostima predavačima, nastojimo osvijestiti poduzeća iz raznih poslovnih sektora da su djeca ključni dionici njihova poslovanja te da je nužno promišljati o tome kako svojim poslovnim politikama i praksama mogu mijenjati dječje živote na bolje. Kroz kombinaciju predavanja, interaktivnih vježbi i rada na stvarnim slučajevima pomažemo tvrtkama da razumiju što su prava djece i zašto su važna za poslovanje, upoznajemo ih s 10 načela o pravima djece i poslovanju, s međunarodnim okvirima i standardima koji se odnose na prava djece te o koracima i praktičnim postupcima koje tvrtke mogu poduzeti kako bi ispunile korporativnu odgovornost poštivanja prava djece. Do sada je na edukaciji sudjelovalo više od 40 predstavnika vodećih hrvatskih kompanija, a ove godine u svibnju nastavljamo s trećim ciklusom CSR akademije.
Možete li nam ukratko opisati kako se dječja prava uklapaju u društveno odgovorno poslovanje i turizam?Kako je prethodno naglašeno, ne postoji industrija, sektor ili poduzeće koji na neki način ne utječe na djecu. To posebno vrijedi za sektor turizma, koji na globalnom nivou ostvaruje 9.8% globalnog BDP-a i stvara 284 milijuna radnih mjesta, odnosno čak 1 od 11 radnih mjesta na svijetu je povezano s turizmom. Očekuje se da će do 2030. godine broj turista doseći brojku od 1,8 milijardi godišnje. Među 17 globalnih ciljeva održivog razvoja, koji predstavljaju viziju boljeg svijeta za generacije koje dolaze, čak su tri cilja povezana s turizmom. Uz osiguravanje održivih obrazaca potrošnje i proizvodnje, očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa za održivi razvoj, odgovornost turističkog sektora stavljena je na promicanje održivog i uključivog gospodarskog rasta, puno i produktivno zapošljavanje i dostojan rad za sve, a posebno za mlade radnike i žene.
Kada specifično govorimo o utjecaju turizma na djecu, treba napomenuti da taj utjecaj može biti izravan ili neizravan. Sigurnost djece koja koji putuju sa svojim roditeljima, radni uvjeti mladih zaposlenika, odnos prema djeci u lokalnoj zajednici, dostojne plaće i radni uvjeti zaposlenika roditelja ili skrbnika, briga o okolišu u kojem djeca rastu i razvijaju se - samo su neka od područja interakcije turističkog sektora s djecom. Uslijed tih interakcija može doći do rizika, kako za djecu, tako i za samu tvrtku. Kako bi se navedeni rizici minimalizirali i otklonili, nužno je proaktivno promišljati o njima i na vrijeme poduzeti korake za njihovo uklanjanje.
Što se tiče Hrvatske, u prilog velikom i značajnom utjecaju sektora na dječja prava najbolje govori podatak da su u 2017. godini najveći udio noćenja u turizmu ostvarila upravo djeca u dobnoj skupini do 14 godina (19 posto). Nadalje, zaposlenici u turizmu u Hrvatskoj utječu na djecu kao predstavnici turističkog sektora čiji su gosti djeca, kao menadžeri koji na praksama zapošljavaju mlade učenike, ali i kao zaposlenici s roditeljskim ili starateljskim obvezama. Svjesni smo da taj utjecaj još uvijek nije u dovoljnoj mjeri prepoznat te će UNICEF u narednom periodu u partnerstvu s resornim tijelima iz sektora turizma i zainteresiranim tvrtkama raditi na promociji društveno odgovornog poslovanja i dječjih prava u turizmu kako bi zajednički doprinijeli unaprjeđenju zaštite i ostvarivanja dječjih prava u Hrvatskoj.
