Deset najboljih svjetskih kongresnih centara
Mr. sc. Neda Telišman-Košuta stručni je savjetnik u Institutu za turizam u kojem radi od 1982. godine. Obrazovala se u SAD-u; diplomirala je englesku i španjolsku književnost i turistički menadžment, a zatim magistrirala s temom istraživanja imidža na George Washington University, dok je specijalističko obrazovanje iz upravljanja marketingom u hotelijerstvu završila na Cornell University. S više od 30 godina iskustva u turizmu, bavi se pitanjima razvoja marketinga turističkih destinacija i poduzeća, a o toj temi objavila je više radova u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima. Znanstveni interes usmjerila je na pitanja o izgradnji imidža i brenda turističkih destinacija. Autorica je Akcijskog plana razvoja kongresnog turizma, nastalog na temelju Strategije razvoja turizma RH do 2020. godine.
Nedavno ste u ime Instituta za turizam javnosti prezentirali Akcijski plan razvoja kongresnog turizma koji je bio u izradi gotovo 3 godine. Kada i kako je započela izrada tog plana i zašto je do javne prezentacije prošlo toliko vremena?
Akcijski plan razvoja Kongresnog turizma prezentiran je javnosti u prosincu 2016. godine, a sada je objavljen i na Internet stranicama Ministarstva turizma. Ovo je jedan u nizu od 20-tak do sada izrađenih Akcijskih planova čija je svrha 'spuštati' Strategiju razvoja turizma RH do 2020. na sljedeću, operativniju razinu. S izradom Plana krenulo se krajem 2013. godine, radna verzija je završena u predviđenom roku, ali je usuglašavanje i prihvaćanje potrajalo, pretpostavljam prije svega radi promjena Vlada i čelnih ljudi u Ministarstvu turizma koje su se događale u tom razdoblju.
Pozitivan imidž, prepoznatljivost i atraktivnost Hrvatske – osnova za postizanje ciljeva Akcijskog plana
Koji su glavni zaključci i preporuke Plana te koji se daljnji koraci trebaju sada poduzeti?
Akcijskim planom predviđen je daljnji rad na četiri programa posvećena kongresnoj infrastrukturi, kongresnim uredima, kvaliteti ponude i usluga te promociji. Naime, prvi program razrađuje korake ili aktivnosti usmjerene ka izgradnji i/ili uređenju jednog ili više kongresnih centara te su kao njegovi nositelji predviđene jedinice lokalne samouprave i Ministarstvo turizma. Drugi program odnosi se na jačanje kapaciteta kongresnih ureda i udruga, a kao najvažnije aktivnosti uključuje definiranje organizacijskog(ih) modela za kongresne urede te njihovo ustrojavanje ili preustrojavanje. Tema trećeg programa je poticanje kulture kvalitete u kongresnom turizmu s naglaskom na provođenju certificiranja pružatelja usluga. Konačno, u četvrtom se programu radi o jačanju prepoznatljivosti Hrvatske i pojedinih destinacija kao kongresnih odredišta s naglaskom na razvoju 'Ambasador programa'. U međuvremenu neki od ovih programa su se već i krenuli realizirati, pri čemu mislim na određene pomake učinjene na certificiranju i razvoju 'Ambasador programa'.
Smatrate li ostvarivim cilj da Hrvatska do 2020. godine postane jedna od najpoželjnijih europskih destinacija za manje i srednje poslovne skupove asocijacija i korporacija?
Istina je da smo od trenutka postavljanja te vizije izgubili neko vrijeme i da je 2020. već jako blizu. No čini nam se da valja biti ambiciozan, da je Hrvatska ovih proteklih nekoliko godina polučila izvrsne rezultate u turizmu i postala, možemo reći, jedna od turističkih 'zvijezda' Europe te vjerujemo da će ovaj pozitivan imidž, prepoznatljivost i atraktivnost Hrvatske, uz dodatnu, ciljanu promociju zemlje kao kongresnog odredišta rezultirati uzletom u broju privučenih poslovnih skupova u sljedećih nekoliko godina.
Ministar Gari Cappelli je u prosincu najavio da će s Institutom raditi na ponovnom otvorenju nacionalnog kongresnog ureda u siječnju. Jesu li počele pripreme za realizaciju otvaranja, na koji način bi ured trebao poslovati i koje će mu biti osnovne zadaće?
Inicijativa za osnivanje nacionalnog kongresnog ureda je pokrenuta, koliko znamo on će funkcionirati u sklopu Hrvatske turističke zajednice te pretpostavljamo da će se, u suradnji i s drugim odjelima HTZ-a, zasigurno baviti istraživanjem tržišta, promotivnim aktivnostima, povezivanjem klijenata s partnerima u Hrvatskoj i internim marketingom.
Statistike o poslovnim skupovima u Hrvatskoj su se prije vodile u Zavodu za statistiku, međutim ta je statistika ukinuta. Slažete li se s tim ukidanjem i kako biste preporučili da se takva statistika vodi, pomoću koje metodologije?
Da, Državni zavod za statistiku RH je do 2014. godine statistički pratio industriju poslovnih skupova u Hrvatskoj istraživanjem pod nazivom 'Kongresi i ostali poslovni skupovi' i to je bio glavni i jedini, službeni izvor podataka o veličini industrije poslovnih skupova u Hrvatskoj. DZS je obustavio istraživanje 2015. ocjenjujući da uz postojeće resurse i metode ne može osigurati prihvatljivu kvalitetu prikupljenih podataka. Naime, obuhvat istraživanja DZS nije bio potpun što smo i vidjeli na projektu Procjene tržišnog potencijala poslovnog turizma u gradu Zagrebu, izrađenom za TZ grada Zagreba, kada se prema konzervativnoj procjeni pokazalo da službena statistika ne obuhvaća 35% ukupno raspoloživih kapaciteta te 27% ukupnog broja sudionika poslovnih skupova u Zagrebu koji se, prije svega, generiraju izvan hotelskih kapaciteta. Obustavom istraživanja ostali smo bez ključnih pokazatelja veličine i značaja ovog oblika turizma što je, naravno, neprihvatljivo! Mislim da je službena statistika trebala unaprijediti istraživanje, a ne ga ukinuti. U tom smislu, moguće je slijediti preporuke UNWTO-a koje su prihvaćene i od drugih institucija uključenih u analizu industrije poslovnih skupova kao što su, primjerice, udruženja European Cities Marketing ili Convention Industry Council.
Beč kao primjer dobre prakse
Ministar je također najavio i gradnju novih kongresnih centara. U kojim bi se, po Vašem mišljenju, gradovima oni trebali graditi i po kojem modelu? Možete li navesti neke svjetske primjere kongresnih centara koji bi nam trebali služiti kao benchmark?
Činjenica je da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u Europi koja nema namjenski građen kongresni centar. Istraživanja koja ste vi na portalu PoslovniTurizam.com proveli na tržištu kao i 'dobra praksa' ukazuju da niste vjerodostojna kongresna destinacija ukoliko ne raspolažete kongresnim centrom, pri čemu destinacije moraju zadovoljiti i neke druge kriterije. Prije svega to su cjelogodišnja avionska dostupnost s najviše jednim presjedanjem, ali i raspoloživost drugih, pratećih sadržaja kao što su mjesta za svečane večere ili tehnička podrška za 2500-3000 sudionika istovremeno, ovisno o veličini na koju bi takav centar bio kapacitiran. Sigurno da su i prepoznatljivost i atraktivnost destinacije također vrlo važni. To su sve faktori s obzirom na koje valja sagledavati moguće lokacije budućeg kongresnog centra. Čini mi se da unutar struke postoji konsenzus da je takav centar potreban i moguć u Zagrebu, Dubrovnik je, naravno, naše najprepoznatljivije kongresno odredište na međunarodnom tržištu, u Opatiji također postoji duga tradicija i iskustvo u regionalnom kontekstu. No, kako smo i predvidjeli u Akcijskom planu, prije donošenja odluke o lociranju kongresnog centra destinacije bi trebale evaluirati vlastiti tržišni potencijal kao i provjeriti izravnu (feasibility) i ukupnu (cost-benefit) opravdanost ulaženja u takvu veliku investiciju. Voljela bih ovdje također naglasiti da se ne mora nužno raditi o izgradnji novog objekta, već da je potrebno razmotriti i prenamjene ili rekonstrukcije nekih postojećih zdanja kao i mogućnosti korištenja sredstava iz EU fondova. Ovakvi su centri vrlo često rezultat javno-privatnog partnerstva i/ili njima upravljaju specijalizirane profesionalne tvrtke. Cijeli je niz primjera dobre prakse! Recimo, Beč, Dublin, Reykjavik, Vancouver ističu se centrima koji su 'pametni' odnosno multifunkcionalni (tzv. smart centri), arhitektonski zanimljivi i važni, okolišno osjetljivi...
Istraživanje za potrebe izrade Akcijskog plana, uključivalo je i studijsko putovanje u Beč i posjete Kongresnom uredu Beča, Hoffburg Vienna i Messe Wien. Trebaju li Hrvatska, odnosno naši gradski kongresni uredi, slijediti način rada bečkog kongresnog ureda i po čemu je on specifičan?
Bečki kongresni ured svakako je primjer dobre prakse i zasigurno jedan od faktora koji je pridonio da se Beč cijeli niz godina zadrži na prvom mjestu ICCA-ine rang liste gradova prema broju organiziranih skupova asocijacija. To je ured od 12 profesionalaca (od kojih je 11 žena!!), većina certificiranih planera skupova, specijaliziranih prema geografskim tržištima, odnosno prema vrstama skupova. Puno polažu na kvalitetu usluge i brigu o klijentu, jednako tako i na umrežavanje svih lokalnih partnera, vode statistiku poslovnih skupova u gradu i vrlo im je bitna njihova neovisna pozicija. U Hrvatskoj imamo svega tri gradska kongresna ureda (Zagreb, Dubrovnik, Opatija) koji pristupom prema poslu ne bih rekla da odudaraju puno od 'bečkog ideala', ali rade s bitno manjim ljudskim, financijskim i organizacijskim resursima u bitno nestabilnijem okruženju.
U Institutu za turizam radite već gotovo 35 godina. Tijekom godina bili ste voditeljica i/ili članica istraživačkih timova u različitim tržišnim istraživanjima, kao i u izradi planova turističkog razvoja. Koja su to sve istraživanja bila i koja biste istaknuli kao najvažnija u Vašoj karijeri?
Najviše je bilo strateških planova razvoja turizma, na svim razinama od Strategije razvoja turizma RH, preko županijskih do lokalnih dokumenata ili pak strategija i planova razvoja pojedinih turističkih proizvoda, a radila sam i na uglavnom marketinškim projektima za hotelska poduzeća i udruge kao i na projektima edukacije za turistički sektor. Bez obzira o kojem je području riječ, dok radite ta vas tema ili prostor obuzme i postaje 'najvažniji'. Ono što bih voljela u budućnosti je raditi više na projektima očuvanja prostora, ali i na operativnim i implementacijskim projektima nakon kojih se ipak 'vide' konkretni pomaci ili promjene.
