Filip Kapetanović: Sve što u Navisu nudimo je lokalno, ukusno i proizvedeno radom naše obitelji
Nicole Kaijser viša je koordinatorica programa konferencije u European Association of International Education (EAIE), Europskom udruženju međunarodnog obrazovanja. U intervjuu za amimagazine.global, govori o organizaciji godišnje konferencije asocijacije te koliko je važno publiku pretvoriti iz pasivnih slušatelja u aktivne sudionike.
Možete li ukratko reći čime se bavite kao koordinatorica programa konferencije EAIE?Pokušat ću biti kratka. S toliko mnogo ljudi uključenih u sve segmente organizacije događanja naše asocijacije, kao što je godišnja konferencija, publika se često zaboravlja. Tu nastupam ja. Prilikom izrade programa konferencije pokušavam se staviti u ulogu sudionika, zamišljajući kako bih voljela da izgleda moj konferencijski dan. Prilikom izrade rasporeda konferencije uvijek imam to na umu. Moja uloga, osim upravljanja znanstvenim programom, uključuje i odabir zanimljivih govornika, organiziranje tura kampusa - mi smo ipak obrazovna udruga - pa čak organiziramo i EAIE zbor, omiljen među našim sudionicima koji vole pjevati!
Ukratko, na godišnjoj konferenciji moja je uloga realizirati bogat program koji će više od 5.500 naših sudionika potaknuti na angažman. To je cjelogodišnji ciklus, počevši s otvorenim pozivom za dostavu prijedloga izlaganja, nakon čega slijedi strogi proces revizije, a završava se finalnim programom od 250 predavanja i radionica. Ono u čemu najviše uživam u ovom procesu jest potaknuti naše članove na razmišljanje dalje od samog „podnošenja“ ili „pregledavanja“ prijedloga, da razmisle o tome zašto to rade i za koga.
Kako je nastala ideja o uključivanju glazbe i EAIE zbora u konferenciju?Dolazim iz glazbene obitelji, studirala sam glazbu i marketing, tako da u meni oduvijek postoji strast i želja zabaviti druge – pazeći pri tome da vrsta zabave odgovara prisutnoj publici. Vjerujem da to ostaje u srži svega što radim. Prije rada u EAIE-u, organizirala sam događanja za domaće i strane studente i osoblje na Sveučilištu u Manchesteru, što mi je dalo sjajnu osnovu za upoznavanje međunarodne publike s visokim obrazovanjem i onoga što ih pokreće.
Zadovoljstvo je vidjeti sudionike kako se upoznaju i uključuju u programU čemu najviše uživate u svakodnevnom radu?Promatrati sudionike naše konferencije kako se međusobno upoznaju i uključuju u program. Ne možete uvijek pronaći savršene govornike, ali kada vam to pođe za rukom, to je stvarno nevjerojatan osjećaj. U Sevilli 2017. godine predavačicu Taiye Selasi publika je nagradila gotovo beskrajnim ovacijama za predavanje koje ih je podsjetilo na to zašto rade ono što rade - ljudi još uvijek pričaju o njoj!
Za konferenciju u Glasgowu 2015. godine nagovorila sam predsjednicu asocijacije da pronađe „savršenog sudionika“ na završnoj plenarnoj sjednici. U izboru je sudjelovalo svih 2.500 sudionika koji su s velikim angažmanom sudjelovali u eliminacijskoj igri koja je uključivala odgovaranje na razne „neugodne“ scenarije konferencija. Grmljavina smijeha i potpuni angažman za mene su bili istinski vrhunac konferencije.
Postoje li neugodna iznenađenja u onome što radite?Iz iskustva sam naučila da je ponekad važno zastati i provjeriti kako će ljudi prihvatiti ono što smo im pripremili. Sretna sam što radim s predivnim kolegama koji su iznimno fleksibilni i otvoreni za nove ideje i brainstorming. Zahvaljujući toj kulturi udruživanja, ne bojimo se pokušati nešto novo.
Na koje još načine postižete da program bude zanimljiv sudionicima?Volim misliti da iz ljudi izvlačim ono najbolje, pomažući im da ostvare svoj puni potencijal. Tako organiziram i webinar za više od 400 govornika, pokazujući im pri tom nekoliko jednostavnih trikova kako da i oni uživaju u povezivanju sa svojom publikom, ne bojeći se jednosmjerne razmjene informacija.
Ne bi li bilo jednostavnije uvijek koristiti isti format programa konferencije?Jednostavno kopirati program i sadržaj pa prijeći na sljedeće događanje je recept za propast. Želim da se naša konferencije neprestano razvija i zato pazim da svake godine isprobavamo nove stvari i da ih prilagodimo sljedećoj godini dok ne postanu dio uspješne formule.
Kako je programu EAIE konferencije „vraćen život“ Koje ste promjene donijeli EAIE-u posljednjih sedam godina?Na nedavno držanoj konferenciji AC Foruma u Beču, ispričala sam priču o tome kako smo „ubrizgali život“ u naš program. Kada sam počela raditi u ovaj posao, vidjela sam da sudionici pasivno sjede na predavanjima, odgovaraju na svoje mailove ili provjeravaju Facebook, dok bi govornik držao uobičajenu Power Point prezentaciju prepunu slajdova s previše teksta.
Nije mi se to sviđalo, stoga sam se bacila na čitanje o novim formatima predavanja koji su sudionike stavljali u središte predavanja. Ako pogledamo unaprijed, sada imamo program s formatima koji omogućavaju sudioniku da postane govornik bez jednogodišnjeg procesa revizije prijedloga. Naravno, ne mogu osobno preuzeti sve zasluge, jer programski odbor konferencije - fantastična grupa otvorenih volontera - zajednički je odlučila napraviti promjene. Također, treba pohvaliti govornike koji se nisu bojali probati nešto novo i dati sve od sebe. Čini se da smo u tome uspjeli. U Beču su me mnogi predstavnici udruženja zamolili da se povežem s njihovim voditeljima programa kako bi vidjeli kako možemo međusobno podijeliti najbolje prakse.
Kakvi su planovi za budućnost vaše konferencije?Želim da se svi naši sudionici naše konferencije vrate na svoja radna mjesta i naprave još veće promjene u svojim poslovnim područjima. Voljela bih da im možemo pružiti prilagođeno iskustvo za različite kulture, tipove osobnosti i generacije kako bi postigli maksimalno zadovoljstvo. Za to će trebati vremena, istraživanja i ulaganja, ali znam da je to nešto oko čega je naša udruga vrlo angažirana, tako da sam sigurna da ćemo to i postići.
Koliko je posao utjecao na vaš osobni život i što činite za opuštanje?S vremena na vrijeme, moj se posao više čini kao odmor s obzirom na mjesta koja smo moj suprug i ja imali priliku posjetiti. Kako nemamo djece, lakše je putovati, a draga susjeda pazi na našu mačku kad smo odsutni. Susreti s divnim ljudima iz različitih kultura proširili su moju perspektivu i značajno sam se profesionalno razvila radeći ono u čemu zaista uživam.
Kao Britanka koja živi u Nizozemskoj, volim uroniti u nizozemsku kulturu govoreći gramatički netočnim nizozemskim ili pokušavajući ne padati s bicikla! Volim gledati TED razgovore na putu za posao i, kao većina ljudi, uživam pretjerano gledati Netflix.
