Oleg Maštruko: Virtualna događanja teško mogu imati poslovni smisao i financijsku konstrukciju kao eventi uživo

Oleg Maštruko, glavni urednik magazina Mreža, vodećeg medija za IT profesionalce u Hrvatskoj i regiji, koji izdaje medijska kuća Bug d.o.o, kolumnist i putopisac, ujedno je i direktor nekoliko poslovnih konferencija koje za cilj imaju spajanje nekog gospodarskog sektora i tehnologe, a među njima je i konferencija 3T – Tourism, Travel and Tech. Ove godine ta konferencija se trebala održati u ožujku, međutim, zbog novonastale situacije, kao i brojni drugi skupovi, otkazana je. Što to znači za organizatore, postoje li planovi za novi termin, jesu li virtualni eventi rješenje u ovakvoj situaciji te kako ona općenito utječe na poslovanje i event industriju, rekao nam je u intervjuu za PoslovniTurizam.

Osim što ste urednik, novinar, kolumnist te panelist na brojnim konferencijama, i sami ste organizator brojnih konferencija i događanja. Možete li nam nabrojati neka od najznačajnijih događanja te istaknuti na koje ste posebno ponosni i zašto?Naš event tim u Bugu radio je niz konferencija – one o kojima brinem ja su uglavnom poslovnog karaktera i spajaju neki sektor i svijet tehnologije, jer tehnologija je domaći teren nama u Bugu i Mreži. To su 3T – turizam i tehnologija , LegalTech – svijet prava i tehnologija, F2 – fintech, dakle tehnologija i financije, te IOT Forum, skup posvećen Internetu stvari. Uz njih radimo i Bug Future Show, veliki mainstream tech skup za svakoga, Idea Knockout – takmičenje startup ideja, te .debug, veliku konferenciju programerskog svijeta.

Novi datum za 3T konferenciju nije određen – osluškuje se stanje u javnosti

3T konferencija posvećena tehnologiji u turizmu koja se tradicionalno održava u ožujku, ove godine je odgođena radi novonastale situacije. Imate li u planu novi datum održavanja ili možda prebacivanje u online format?Zasad nemamo novi datum održavanja jer još važemo situaciju. Što se tiče mene osobno, spreman sam da je održimo vrlo brzo, no tu su i mnogi drugi faktori, neki razumni i shvatljivi, a neki u sferi, da budem iskren, bezumlja. Potpuno mi je jasno da se mnogi u ovoj atmosferi iskreno plaše skupova. Kod nekih je to opravdano, ako se nalaze u jednoj od ugroženih skupina, i takvima bih svakako savjetovao da se čuvaju. Kod mnogih, međutim, stvar je podlijeganja masovnoj, uglavnom medijski induciranoj panici. Međutim, iz perspektive organizatora, moramo shvatiti čak i paniku. Nije na nama da uvjeravamo baš svakog tko ima strah od aviona ili paukova, da je strah neosnovan, već da ponudu na tržištu prilagodimo ukusu publike. OK, ako se bojiš aviona, ponudit ćemo ti vlak. Jedino što ne znam što je u ovoj situaciji vlak. Bug i Mreža su izvorno tech mediji, tako da je nama online format svega i svačega prirodan teren već godinama. Online format može biti koristan za neke stvari, ali slabo upotrebljiv za druge. Zasad još osluškujemo stanje u javnosti.

Mislite li da će se organizatori skupova u budućnosti više okrenuti virtualnim događanjima koja podrazumijevaju minimalan ljudski kontakt? Mislim da virtualni događaji jako teško mogu imati poslovni smisao i financijsku konstrukciju kao pravi eventi. Ne vjerujem da više od 20% evenata dugoročno može naći smisao u virtualnim verzijama.

Sve opcije su moguće – od brzog povratka na staro do potpune propasti cijelih sektora

Koji će, prema Vašem mišljenju, biti najnoviji trendovi u organizaciji live događanja nakon krize?U ovom momentu dok oluja još traje teško je predvidjeti kakvo će biti stanje mora nakon što završi. Sve opcije su moguće – od vrlo brzog povratka na staro, ako panika prođe, a ljudi budu željni događanja pa do potpune propasti cijelih sektora. U medijima zadnjih dana primjećujem lagani zaokret od narativa panike u narativ „pa je li nam baš sve ovo trebalo“. Nažalost, valja očekivati da svi oni koji od panike žive ili u njoj uživaju, neće odustati tako lako. Golema šteta nanesena histeričnom reakcijom nekako se mora opravdati. Nitko neće reći „OK, pogriješili smo, reakcija je bila pretjerana, sori za izgubljene poslove i stres“, nego će forsirati priču da je ludilo bilo s razlogom. Zbog toga očekujem da će se i dalje od svake muhe raditi slona i od svakog novozaraženog dizati golema, bezrazložna panika. Jedino tako oni koji su nas u ovo uvalili mogu opravdati svoje djelovanje. Kad rat završi, najžalosniji su generali. U svakom slučaju za početak će u prednosti biti manji do srednji eventi, sastavljeni od predavača i gostiju iz jedne zemlje, dakle bez međunarodne komponente. Što fleksibilnije to bolje. Megalomanska događanja bit će mnogo teža za organizaciju.

Kakvi su Vaši planovi po pitanju organizacije budućih događanja, mislite li mijenjati njihov koncept?Zasad još osluškujemo stanje u javnosti. Za ovu godinu, bio bih zadovoljan da izguramo barem dio planiranog programa.

Event industrija pleše po tankoj psihološkoj oštrici noža

Koji će, prema Vašem mišljenju, biti najveći problemi izazvani ovom krizom, na koji način se kongresna i event industrija može oporaviti i kada mislite da je moguće da do oporavka dođe?Event industrija pleše po tankoj psihološkoj oštrici noža. Možemo pokušati uvjeriti posjetitelje da se oslobode panike i ponašaju što normalnije. Recimo, prije dva tjedna to je izgledalo posve nemoguće – narativ je bio histerija i samo histerija. Zaključaj se u sobu i ne izlazi. Već danas kad ovo pišem to se lagano mijenja. Psihologija je jako čudna stvar i uz brutalno nagle promjene kakvima svjedočimo zadnjih tjedana teško je davati predviđanja. Kako rekoh, oluja još traje i tek pokazuje prve znakove popuštanja.

Smatrate li da su Vladine mjere pomoći dostatne, mogu li pomoći poduzetnicima pogođenima krizom ili ima i boljih načina?Neke vladine mjere su OK, neke su nedovoljne. Problem je što kriza osiromašuje cijelo društvo, svi zajedno ćemo imati manje. Preraspodjela i pretakanje iz šupljeg u prazno ne mogu izmjeniti tu činjenicu. Interesne skupine glodat će se za sve manje novca. Dozvolili smo da svim aspektima života u krizi upravljaju ljudi kapacitirani samo za jedan segment, i to čak ne cijeli segment, već usko određen podsegment – epidemiologiju. A čak i o tom jako malo znaju, jer je virus nov i nepoznat. Epidemiolozi prvo priznaju da slabo poznaju virus, a onda kažu „ako nas pitate, zatvorite i ugasite sve“. Iskreno, na njihovom mjestu i ja bih možda tako, jer si tako najlakše čuvaš leđa, ali na drugima, prvenstveno politici, je da preuzmu odgovornost za nešto više. Tim ljudima nedostaje širina, shvaćanje problema i interdisciplinarnost. Dočekali su svojih pet minuta da kažu „zatvorite SVE, pa tko preživi pričat će“. Nesposobnost ili nevoljkost da se sagledaju širi aspekti i konzekvence odluka užasno će nas puno koštati i osuditi na godine i godine teškog društvenog siromaštva. Jako smo naivno upali u tu zamku. Srećom, ako je to uopće neka sreća, ovaj put u greškama nismo usamljeni, cijela EU, pa i šire, uz donekle izuzetak Švedske, bauljala je kao slijepac u noći, mi smo odluke od njih uzimali metodom copy/paste. Nažalost, mi smo siromašniji od prosjeka EU, a i više ovisimo o turizmu, pa ćemo platiti i veću cijenu.