Phoenix Arbor - inovativni, održivi, transmoderni turizam na Murteru

Međunarodno priznata znanstvenica i predavačica dr. sc. Irena Ateljević na rodnom Murteru u suradnji s udrugom Feniks pokrenula je edukativno-turistički projekt Centar za održivi razvoj Phoenix Arbor. Upravo će ovaj centar biti osnova za razvoj inovativnog, održivog i transmodernog turizma na otoku Murteru, od kojega će moći učiti i ostale hrvatske destinacije. 

Što vas je potaknulo na razvoj Centra za razvoj ljudskih potencijala i inovativnih akcija Phoenix Arbor, i to na malom hrvatskom otoku Murteru?

Osim moje ljubavi prema Murteru, koju su mi usadili baka i djed, na povratak me je motiviralo i ponavljanje pitanja mojih studenata: Je li to što teoretski učimo o održivom razvoju zaista ostvarivo? Moje preseljenje na Murter je logičan nastavak moje osobne misije dokazivanja da je moguć iskorak od teorije prema osmišljenoj praksi. Ta ideja tinjala je u meni još od dana kad sam s Novog Zelanda došla u Nizozemsku i postala redovna profesorica na magistarskom studiju na Sveučilištu Wageningenu. Na tom Sveučilištu postoje različite studije održivog razvoja, a turizam je jedna o bitnih tema. Odmah sam odlučila nešto napraviti u Murteru i Šibensko-kninskoj županiji, a konačnu sam odluku donijela nakon što sam vidjela što je pogrešni turistički razvoj napravio od Fidžija i nekih australskih otoka odakle turisti danas bježe. Shvatila sam da će se to ubrzo početi događati i nama u Hrvatskoj.

Projekt je dobio podršku lokalnih vlasti, ali i Vijeća Europe. U kojoj ste trenutno fazi, kada očekujete otvorenje Centra i što će on sve sadržavati?
Projekt je početkom ove godine dobio priznanje Vijeće Europe u sklopu natječaja Najbolji projekti europskih obalnih gradova, te potporu Ministarstva turizma. Centar ima viziju postati svjetski poznat međunarodni kampus, sa istraživanjem, različitim oblicima edukacija i poticanjem smislenog poduzetništva. Ukratko, centar podrazumijeva rad na idejama i konkretnim projektima koji će nam dati vještine, znanje i realne izglede za neku bolju, svjetliju budućnost ne samo za društvo i planetu, nego i same sebe jer sva sociološka istraživanja u razvijenim zemljama pokazuju da ljudi sve vise žele osmišljeni život i posao, a ne samo raditi za novac i puko preživljavanje.

Phoenix Arbor mora biti održiv i samoodrživ. Idejni projekt je napravljen, a bit će ostvaren na modelu javno - privatnog partnerstva naše Udruge Feniks i Općine Murter - Kornati. Općina od države treba dobiti prostor na brdu Raduču te ga na određeno razdoblje ustupiti Feniksu temeljem javno-privatnog partnerstva. U prvoj fazi namjeravamo urediti postojeće zgrade. Osim prostora za edukaciju i radionice, u njima će biti zalogajnica zdrave hrane u kojoj će se nuditi sve ono što proizvedemo kroz praktičnu primjenu znanja stečenog tijekom edukacije o proizvodnji zdrave hrane, a imat ćemo i restoran zdrave hrane. Taj centar mora biti i utjelovljenje teoretskih principa održivog razvoja. To znači da će sve zgrade biti energetski samoodržive, imat ćemo svoj izvor energije, proizvoditi svoju hranu i ljekovito bilje, a jedina intervencija u prostoru bit će suhozidi koji će tvoriti obrise naših murterskih otoka. Uredit ćemo i atraktivni vidikovac budući da se s Raduča vidi cijeli šibenski arhipelag, akvatorij Murtera, Kornata, pa i dalje. Bivše vojno područje danas je napušteno i ima mnogo ostataka zgrada, podzemnih tunela i bunkera koji se mogu obnoviti i preinačiti u zanimljive objekte potrebne za funkcioniranje budućeg Centra održivog razvoja.

Općina trenutno radi na dokumentaciji i administraciji (građevinske dozvole, prostorni plan i ostalo), a mi radimo na prvim koracima programa usmjerenom prema lokalnoj mladeži jer su nam oni jako važni u cijelom procesu. Mladi moraju biti aktivni i imati osjećaj sudjelovanja od početka, jedino tako projekt može saživjeti. Naime, projekt ima za cilj biti 'bottom up' a ne 'top down', kako se to često događa s velikim projektima, što onda uglavnom otuđuje zajednicu.  U prijašnjem radu s mladima spoznali smo koliko im treba ohrabrenja i vjere, kako u vlastite, tako i društvene mogućnosti koje će donijeti bolje i pozitivnije sutra. Stoga naš program ne ovisi toliko o otvorenju centra jer njega je ionako teško predvidjeti u ovome trenutku. Sve ovisi o brzini naše administracije i cjelokupnom angažmanu svih sudionika, no mi vjerujemo bi to moglo biti do kraja slijedeće godine.


Projekt Centra Phoenix Arbor

Transmoderni turizam - nova vizija turizma

Čitav projekt izvrstan je primjer društvenog poduzetništva, koncepta kojeg osobno zagovarate, a koji spaja profitabilnost i društvenu dobrobit. Na koje načine će se projekt financirati?

Centar neće biti sam sebi svrha, nego globalni katalizator za pretvorbu ideja i inovacija u konkretne projekte. Naša međunarodna mreža partnera koju čine cijenjena sveučilišta, organizacije i pojedinci osigurat će međunarodno prepoznavanje projekta i učvrstiti njegovu kvalitetu i ugled. Od svega toga što napravimo planiramo imati i prihode (kroz edukaciju, restoran, vidikovac, vlastitu proizvodnju, itd.), tako da se sami možemo financirati. Našim projektom želimo se priključiti svjetskim trendovima koji rade na poduzetničkim firmama ili privatno-javnim partnerstvima koji se osnivaju prvenstveno zbog društvenog dobra, ali koji mogu donijeti i profit jer se jedino na taj način ostvaruje prava poslovna nezavisnost. Izgradnju Centra ćemo financirati dijelom iz europskih  fondova, a bit će otvorene mogućnost ulaganja privatnim poduzetnicima jer u svijetu postoje bogate tvrtke i pojedinci koji žele novac ulagati u nešto što je na dobrobit svih. To mi je na nedavnoj konferenciji u španjolskom gradu  Bilbau, na kojoj sam sudjelovala kao predavačica, potvrdila uspješna poslovna žena s Islanda, Halla Tomasdottir. Ona ima svoju investicijsku tvrtku koja je jedina preživjela tamošnji ekonomski slom i to samo zato jer je  investirala u etičke projekte, u projekte društvenog poduzetništva. Ona se zainteresirala za naš Centar i uvjerila me da ima puno investitora koji žele dio novac ulagati u projekte od opće dobrobit,  u projekte koji pridonose očuvanju našeg planeta. Ta prva faza izgradnje našeg centra stajat će oko dva milijuna kuna i to zaista nije problem osigurati.

U međunarodnim znanstvenim krugovima poznati ste kao autorica novog pojma „transmoderni turizam“. Možete li nam pojasniti njegovo značenje? Na koji ga način možemo integrirati u vlastitu budućnost turizma?
Definirala sam pojam transmoderni turizam na temelju postmodernizma kao paradigme koja  mijenja poimanje  našeg svijeta, pa tako i turizma. S kolegama s univerziteta u Berkleyu, Cardiffu i Novom Zelandu pokrenula sam školu kritičkih studija o turizmu. Transmodernizam  je kritika i modernizma i postmodernizma, ali uzima najbolje elemente iz  tih dvaju sustava, kao i iz tradicionalnih predmodernih znanja obilježenih različitim kulturama sa svih strana svijeta kojom se omogućava progres ljudske evolucije te tvori novu globalnu svijest. Postmodernizam je pesimističan, on samo kritizira pozitivizam i europocentrični pogled na svijet, a transmodernizam to želi prevladati i ponuditi novu paradigmu. Ako je modernizam teza, postmodernizam je antiteza, a transmoderna paradigma je sinteza, nova vizija.

Imamo podjelu na turizam za one koji žele iskonski doživljaj, susret s autentičnim ljudima i njihovim načinom života i s druge strane komercijalni turizam u kojem je sve umjetno i služi samo za slikanje, a izostaje taj doživljaj različitosti kultura i iskustava u ravnopravnoj razmjeni turista i lokalnog stanovništva koji obogaćuje i jedne i druge. Ne kažem da bi takav komercijalni turizam trebalo ukinuti jer uvijek će biti ljudi koji žele upravo to, no ja se zalažem za razvoj transmodernog turizma i mislim da će biti sve više onih koji će ga tražiti. Turizam je industrijski prijevod želje čovjeka za putovanjima koju imamo od pradavnih vremena. Modernizam je to prepoznao kao profitabilnu granu i nazvao je turizam. Pripadnici bijele rase su u tome bili potrošači, a svi drugi ljudi su objekti tog njihovog promatranja i uživanja. U tome je turizam izgubio svoj glavni smisao da povezuje kulture, da bude ambasador mira, da nas uči drugim kulturama i razbija stereotipe, koje nam o drugim nameću na čelu s medijima. To bi se moglo promijeniti jer je sve više turista u potrazi za autentičnim životom, zdravom hranom, očuvanim okolišem i turizam bi trebalo integrirati s lokalnom ekonomijom i kulturom tako da svi sudionici u njemu zadovolje svoje interese i potrebe. Turizam bi trebao biti katalizator koji će integrirati i povezati cjelokupni život jedne lokalne zajednice, od proizvodnje  hrane do obnavljanja kulturnog i povijesnog nasljeđa i na taj način osigurati kvalitetan i održiv način života za lokalne ljude koji ovise o tim istim resursima.

Mislim da je naš glavni problem u Hrvatskoj što još uvijek ne znamo što hoćemo. To novo poimanje turizma zahtjeva veliku prekretnicu u razmišljanju i mora postati dijelom strategije turističkog razvoja. Treba educirati ljude, pripremati ih za novi oblik turizma, da to shvate kao potrebu i mogućnost da ostvare svoje osobne potencijale i osiguraju egzistenciju. Gost u Hrvatsku danas ne dolazi samo zbog toga što nam je priroda lijepa, što imamo lijepu obalu i more, već traži doživljaj i nova iskustva. Mi se u tom turističkom razvoju još uvijek tražimo, a sreća je što smo  u tom traženju još uvijek uspjeli koliko - toliko zadržati čar i ljepotu prostora i izbjeći sudbinu recimo Španjolske koja je puna hotela u kojim više nitko ne želi boraviti.

Un-conferencing kao inovacija u organizaciji događanja

Centar će služiti i kao prostor za organiziranje kongresa, radionica, team-buildinga, odnosno ponudit će jedan novi koncept kongresnog turizma.

Da, Centar će biti dostupan za kongrese, simpozije, radionice, team buildinge, ali na jedan potpuno novi način različit od onoga na koji smo navikli organizirati takva događanja. Naime, kroz koncept „un-conferencinga“ naš će cilj biti aktivirati sudionike takvih događanja, da sami sudjeluju u osmišljavanju konferencija, budu kreativni pokretači u slobodnom, inspirativnom prostoru, kroz igru i zabavu uče te razvijaju kreativnost. Takva praksa dolazi iz progresivnih snaga u svijetu koje razmišljaju o tome kako motivirati ljude i potaknuti ih na kreativno promišljanje, pa tako već postoje mnoge nove metodologije koje to omogućuju. Neke od njih su 'tehnologija novog prostora' (open space tehnology) ili 'world cafe' koje omogućuju maksimalnu interakciju među sudionicima tijekom cijelog programa, a ne samo ručkova i pauza za kavu, kako je to u klasičnim tipovima konferencija. Upravo to  sudionici prepoznaju kao najvrjedniji dio, zbog mogućnosti networkinga i razmjene iskustava. Moja vlastita iskustva sudjelovanja na stotinama konferencija po svijetu su me naučila da ljudi trebaju stimulaciju i angažman, a ne status kao pasivnih primatelja informacija jer informacija nam je i ionako previše u današnjem društvu informativne prezasićenosti.

Uistinu, sve turističke aktivnosti u Phoenix Arboru bit će usmjerene ljudima i njihovoj interakciji s okolinom. Zamislili smo Phoenix Arbor kao inspirativno mjesto gdje se tvorci promjena iz širokog ranga organizacija i područja interesa mogu sastajati i raditi u optimalnom, stimulirajućem okruženju kako bi surađivali i zajedno stvarali inovativne, održive te ujedno i ostvarive pothvate. Stvaranjem ovakvog mjesta sastanka, želimo pridonijeti formiranju kritične mase ljudi i akcija koje će pokrenuti društvenu promjenu prema održivosti i novoj paradigmi svijeta koju nas svijet očajnički treba.

Razgovarale: Diana Perić (Šibenik tim), Daniela Kos (PoslovniTurizam)