Falkensteiner predstavio nove investicije u Zadru vrijedne 40 milijuna eura
Od 11. do 14. lipnja Biograd na Moru i Zadar okupirale su popularne Vespe, svih godišta, boja i modela iz mnogobrojnih krajeva svijeta. Susret ljubitelja Vespi bio je popraćen brojnim zabavnim sadržajima, koncertima i izletima, a posebno atraktivan bio je defile Vespi od Biograda do Zadra. Kako se Hrvatska uspjela kandidirati za domaćina ovog svjetskog skupa i kako je tekla organizacija tako kompleksnog događanja, otkrio nam je predsjednik Vespa kluba Hrvatska Rafael Čuljak.
Kako ste zadovoljni održanim događanjem? Koliko je bilo prijavljenih vozača Vespi, koliko klubova, a koliko ukupno posjetitelja samog događanja?
Teško mi je trenutno odgovoriti koliko sam zadovoljan jer još uvijek skupljamo dojmove. Bilo je grešaka, ali moram napomenuti da profesionalci nisu bili uključeni u organizaciju te da je cijeli posao, osim ukrašavanja Biograda i koncerata, odrađen unutar kluba, volontiranjem članova. Zadovoljan sam reakcijama posjetitelja koji nam ovih dana šalju zahvale. Svi su oduševljeni i naše stranice na društvenim mrežama doslovno "gore" od pozitivnih komentara. Potrebno nam je neko vrijeme da se smire emocije i dojmovi te da shvatimo kakvu smo veliku stvar uspjeli napraviti. Što se prijava tiče, ograničili smo broj sudionika na 5.000, ali i nakon popunjavanja tog broja, bilo je puno upita. Pretpostavljam da je došao velik broj neprijavljenih sudionika, ali nemam dovoljno iskustva da broj mogu procijeniti. Prema procjenama našeg partnera u organizaciji, TZ Biograd na Moru, u 3 i pol dana bilo je oko 11.000 posjetitelja. Došlo nam je 356 Vespa klubova iz 33 zemlje.
Vespa klub Hrvatska sastoji se od deset hrvatskih Vespa klubova, a zajedno ste članovi Vespa World Cluba, čiji je predsjednik Martin Stift jedan od suorganizatora Vespa World Daysa. Kakvi su njegovi dojmovi o Hrvatskoj?
Martin nas nije prestajao hvaliti cijelo vrijeme susreta. Moram napomenuti da Vespa World Club ovaj put nije imao nikakvog posla, što su u više navrata napomenuli kao veliko iznenađenje. Prije samog susreta, a naročito posljednjih mjeseci, moglo se u njihovim pitanjima te općenito u tonu razgovora koje smo s njima vodili osjetiti sumnju, odnosno strah od neuspjeha, upravo stoga što smo odbijali angažman event agencija, što je običaj kod ovakvih masovnih susreta. Ne zamjeramo im, bilo je takvih mišljenja i prije. Najviše su te sumnje isticali predsjednici većih nacionalnih klubova, dok ih se većina tijekom i nakon susreta ispričavala za svo nepovjerenje koje su prije iskazivali. Puno je tu emocija, ali teško ih je objasniti. Ovo je svjetski susret, jedini u godini i jako je važan svim nacionalnim klubovima. Uspjeh ili neuspjeh odražava se na sve ostale koji slijede, tako da je najzabrinutija bila predsjednica Vespa kluba Francuska, kluba koji sljedeće godine organizira ovaj susret u St. Tropezu. Na kraju mi je u šali rekla da me mrzi jer će ovo biti teško ponoviti.
Londonski susret odlučio o domaćinstvu Hrvatske
Kako ste uspjeli ovako veliki event dovesti u Hrvatsku? Koji su uvjeti koje neka destinacija mora zadovoljiti kako bi bila prihvaćena kao domaćin i koliko je dugo trajala kandidatura Hrvatske za domaćinstvo?
Bilo je jako teško jer smo mi jedan od manjih klubova unutar Vespa World Cluba. Iako veličina kluba nije jedan od uvjeta, naravno da to utječe na odluku. Uvjeti se najviše odnose na turističko iskustvo grada domaćina, smještajne kapacitete, kulturno-turističku privlačnost te povezivost s brandom Vespa, kao i iskustvo kluba u organizaciji velikih međunarodnih susreta. Mislim da dovoljno govori činjenica da smo se kandidirali još 2009. godine u Austriji, a uz puno lobiranja i bezbroj uvjeravanja i prezentacija, uvršteni smo u kandidaturu tek 2012. godine. Tada se susret održavao u Londonu i bilo je puno problema jer taj nas je megalomanski grad doslovno progutao. Uz sve probleme, engleska organizacija bila je loša jer nisu bili pripremljeni na iznenađenja. Nije postojao plan B i to se pokazalo vrlo lošom odlukom. Dva tjedna prije susreta morali su promijeniti lokaciju i to je gurnulo cijelu organizaciju u ponor. Sve se to odrazilo na razmišljanja ostalih predsjednika, a mi smo još "pogurali" mišljenje da se susret mora održavati u manjem gradu kojemu će to biti glavni događaj. Tadašnjih 2.500 Vespi sudionika u Londonu je bilo potpuno neprimjetno. Kako smo znali da nam je protukandidat Milano, također veliki grad, pretpostavili smo da će se to odraziti na njihovu kandidaturu i pogodili. Nakon naše prezentacije koja je najviše isticala sve ljepote naše države te općenito naše iskustvo u turizmu i smještajne kapacitete, ali i želje gradova domaćina da nas ugoste, uslijedio je duži period šutnje, a nakon njega ogroman pljesak. Na kraju, gotovo jednoglasno smo odnijeli pobjedu. Veliku ulogu u lobiranju u Londonu odigrao je Lovre Katalinić, tadašnji tajnik Vespa kluba Zadar, čovjek iznimne socijalne inteligencije, koji je sve predsjednike jednostavno oduševio prije i nakon prezentacije. Istaknuo bih i da je veliki utjecaj na dobivanje kandidature imao i naš godišnji nacionalni susret - Crovespa, koji iz godine u godinu raste te uživa veliki ugled. Mi smo jednostavno odlični domaćini i protiv nas može biti samo netko tko naše gostoprimstvo nije okusio.
Kako ste se odlučili za Biograd na Moru kao domaćina Vespa World Daysa?
Znali smo da nam treba jaka podrška lokalnog kluba. Stoga smo od većih Vespa klubova u Hrvatskoj tražili da se sami kandidiraju. Početkom 2012. godine nekoliko Vespa klubova, uključujući i Vespa klub Zadar, održali su prezentacije Vijeću klubova VK Hrvatska, našem glavnom izvršnom tijelu. Vespa klubu Zadar pomoglo je i iskustvo Biograda u organizaciji HOG Daysa, susreta vlasnika Harley Davidson motocikala te su nakon glasanja odnijeli tijesnu pobjedu nad ostalima. Moram napomenuti da gradske vlasti u tom trenutku uopće nisu bile uključene u odabir te da su za cijelu priču saznali tek naknadno.
Detalji kojima smo oduševili
Vespa World Days su trajali 4 dana, svaki dan s drugačijim događanjima. Osim Biograda, susret se jedan dan održavao i u Zadru uz izložbu starodobnih Vespi u crkvi Sv. Donata. Koji su još bili popratni sadržaji kojima ste privlačili posjetitelje?
Temelj programa susreta postavljen je davno, već 1954. godine na prvom susretu u Parizu i tu se nije moglo puno toga mijenjati. Mi smo se dogovorili da maksimalno iskoristimo svaki dio postavljenog programa, ali da dodajemo neočekivane detalje koji će ljude oduševiti. Turističke izlete manjih grupa sudionika u četvrtak i petak vodili su članovi koje smo pomno birali. Dio ih je morao biti pripremljen na sva moguća pitanja sudionika na koje će ljubazno odgovarati, dio smo odabrali jer su fantastični zabavljači koji znaju podići atmosferu u svakom trenutku, a bilo je i dobrih mehaničara u slučaju kvarova. Svi zajedno morali su poznavati svaki detalj izleta, znati usporiti gdje se ima što za vidjeti, ubrzati tamo gdje ne želimo da postavljaju pitanja te imati iskustva u pratnjama kolona u redovnom režimu prometa. Koliko su uspješno odrađivali izlete, govori i to da su sudionici po povratku nerijetko pjevali naše pjesme, a u jednom slučaju čak i na ramenima nosili naše članove iz pratnje.
Subotnja vožnja jako je važna svim sudionicima i običaj je da se kolona vrati u isto mjesto. Mi smo to željeli izbjeći te smo zamolili Grad Zadar da nam pomogne. Moram istaknuti da su svi, na čelu s gradonačelnikom Božidarom Kalmetom, bili oduševljeni prijedlogom te su nam rekli da će nam pružiti svu podršku i napraviti sve što se od njih traži. Imali su i odlične ideje u vezi planiranja gala večere u dvorani Višnjik te su nam ustupili prekrasnu crkvu Sv. Donata za muzej. To je jedan od onih dodanih detalja jer crkva je sama po sebi iznimno atraktivna za posjet. Dodavši svo blago najstarijih Vespi koje u klubu imamo, posjetitelje je ostavilo doslovno oduševljenima jer kombinacija je stvarno fantastična. Moram napomenuti da su iskustvo Grada Biograda na Moru u organizaciji sličnih susreta te pozitivne reakcije gradonačelnika Ivana Kneza i obiman posao dogradonačelnika Marijana Stopfera u organizaciji zabave u Biogradu bili veliki vjetar u leđe ili još bolje - šlag na tortu.
Financijska konstrukcija - najveći izazov
Organizacija tako velikog događanja sigurno je imala svojevrsnih izazova. Što vam je bilo najteže i koliko je ljudi sudjelovalo u pripremi i organizaciji eventa?
U organizaciji je sudjelovalo desetak ljudi u odboru i još oko sto članova na različitim poslovima tijekom susreta. Sve su to ljudi koji su veliki dio svog profesionalnog i privatnog vremena posvetili uspjehu susreta i zato sam im neizmjerno zahvalan. Najveći izazov bilo je zatvaranje financijske konstrukcije jer u nabavci i organizaciji troškova za tako velik broj ljudi stvarno nismo imali iskustva. Pored svega, u Organizacijskom odboru složili smo se da će Klub nastaviti kvalitetno funkcionirati samo ako susret financijski završimo s pozitivnom nulom. Željeli smo izbjeći kasnije neugodne rasprave o namjeni eventualno preostalih sredstava i to tako da ih jednostavno - nema. Ovako velik projekt jako je teško odraditi s nulom jer iza svakog kuta čekaju neočekivani troškovi. Nadalje, u prvim smo računicama sasvim pogrešno razmišljali da ćemo na toliku količinu majica, torbi, metalnih bedževa, privjesaka, naljepnica i svega što čini standardni paket dobrodošlice sudionicima, dobiti značajnije popuste. Jesmo, ali ne onoliko koliko smo u početnim kalkulacijama računali. Najviše nas je iznenadila cijena večere jer nismo znali, koliko god se profesionalcima to neznanje čini čudno, da nakon određenog broja cijena večere po sudioniku vrtoglavo raste zbog sve potrebne infrastrukture. Još uvijek završavamo računicu, ali već mogu reći da smo uspjeli u namjeri. Svakako hvala gradovima domaćinima na besplatnom ustupanju javnih površina i prostora, kao i na pokrivanju određenih troškova koje je generirala njihova želja da se sudionici i posjetitelji osjećaju ugodno. Mislim da su uspjeli u tome i da su im se sredstva već vratila te da će im se još godinama akumulirati. Svaka im čast na svemu. Imali smo i dva manja sponzora iz privatnog sektora. Piće dobrodošlice i subotnjeg paketa osigurao je Atlantic Trade sa Cocktom, a tehniku za registraciju sudionika posudio nam je VIPnet.
Organizirate li slična događanja na razini Hrvatske, za hrvatske klubove Vespi i ako da, koje su Vam najdraže destinacije?
Svaki Vespa klub godišnje organizira jedan manji susret, a jedan od klubova naš glavni međunarodni susret - Crovespa. Najdraže destinacije svakako su nam one uz more zbog spremne infrastrukture i općenito ljubaznosti i pomoći koju dobijemo od turističkih zajednica. Prije pet godina Crovespu smo organizirali u Zagrebu i, uz svo dužno poštovanje prema mom rodnom gradu, mislim da se nećemo tako skoro vratiti, iako i do nas dopiru informacije da je gradska turistička zajednica sve otvorenija prema ovakvom vidu turizma, tako da opcija svakako ostaje otvorena.
Ljubav prema Vespama se jednostavno dogodi
Kako je započela Vaša ljubav prema Vespama? Koju Vespu Vi vozite i koje Vam je najzanimljivije i najneobičnije iskustvo koje ste doživjeli zahvaljujući njoj?
Stvarno ne znam kako je započela, ali mogu reći da sam od malih nogu znao da, ako ću ikad sjesti na motocikl, to će svakako biti Vespa. Kada bih znao razloge, to ne bi bila prava ljubav. Jednostavno se dogodila, nebitno zašto, bitno je da traje i svakim danom se povećava. Vozim pet Vespi različitih modela, svaku volim i izuzetno cijenim. Što se modela tiče, iako volim vidjeti one najstarije s kraja 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća, više volim razdoblje 60-ih. Razlog je čisto praktičan. Ja svoje Vespe volim voziti i na dulje relacije te želim da su u tehničkom smislu barem približno usklađene s mojim današnjim potrebama, a to su prije svega sigurnost i dovoljna putna brzina. Vespa na kojoj sam bio na Svjetskim danima proizvedena je 1964. godine te dostiže sasvim zadovoljavajućih 90 km/h, što mi omogućuje da na cestama kojima prometujem nisam smetnja, ali i da dovoljno brzo stignem gdje želim.
Svakakvih iskustava doživio sam na putovanjima Vespom, najviše pozitivnih. Od nekih negativnih, svakako bi izdvojio puknuće stražnje gume u tunelu ispod Graza, na putu za Belgiju. Mislim da sam oborio sve brzinske rekorde u mijenjanju gume uz zujanje automobila na par centimetara od mojih leđa. Svako novo putovanje donosi nove izazove, ali i veliku količinu zadovoljstva. Oni koji su bili u Biogradu, mogli su osjetiti pozitivnu energiju Vespa susreta. To je ono što nas najviše drži i vuče da se ovim bavimo.
