Službeno je otvoren Pullman Zagreb premium brend grupacije Accor
Spomenka Saraga, direktorica producentske kuće Balduči Film, nagrađivana je autorica brojnih turističkih filmova i direktorica je Zagreb Tourfilm Festivala, Međunarodnog festivala turističkog filma, koji se nedavno po sedmi puta održao u Zagrebu. Na ovogodišnji Zagreb Tourfilm Festival prijavilo se više od 807 filmova iz 91 zemlje, dok je u konkurenciji za nagrade bilo 263 filma. Koliko turistički filmovi znače za promociju destinacije te koliko je vremena, truda i ljudi potrebno za organizaciju ovakvog Festivala, saznajte u nastavku.
Vaša karijera se od samih početaka vrti oko snimanja filmova, a u jednom trenutku ste otvorili vlastitu producentsku kuću i počeli se baviti produkcijom turističkih filmova. Kako ste se odlučili na taj korak?Cijeli moj životni put odredilo je zapravo mjesto rođenja. Živjela sam blizini Jadran filma i kroz cijelo djetinjstvo družila sam se i viđala glumce s malih ekrana u lokalnoj trgovini, kafiću. Počela sam sa statiranjem u filmovima, zaposlila sam se tamo i onda se tako brzo nakupilo više od 30 godina staža, da to nisam niti primijetila. Da nisu uništili Jadran film, vjerojatno bih i danas tamo radila i dočekala mirovinu. Ali dogodilo se ono što se dogodilo u puno hrvatskih tvrtki, da su nesposobnim ljudima dali u ruke tvrtku kojom nisu znali upravljati, na žalost, te je ta tvrtka danas 'mrtva veličina'. Nemogućnost da radim unutar Jadran filma, neisplata plaća, novac koji se potrošio u druge svrhe, a ne na projekte kojima su bili namijenjeni, natjerala me da otvorim svoju tvrtku u kojoj evo uspješno plivam već više od 10 godina. Produkcijom turističkih filmova, meni najomiljenije kategorije naručenih filmova, bavim se već više od 30 godina, točnije od 1984. godine.
Koliko su turistički filmovi popularni među širom publikom i kako doprinose razvoju neke turističke destinacije?Turistički filmovi nekad nisu bili dostupni široj publici kao danas. Bili su to filmovi koji su se prikazivali isključivo na turističkim sajmovima i umnožavali na VHS kasete, kasnije na DVD-ove, a danas na USB-ove. Zahvaljujući novim medijima danas su oni dostupni manje-više svima, što kroz dijeljenja preko društvenih mreža, što postavljanjem na video platforme Youtube, Vimeo ili kroz festivale kojih je posljednjih 10 godina sve više. Ovaj natjecateljski dio festivala ujedno je na neki način potvrda jeste li ili niste uspjeli napraviti dobar promotivni film.
Nemojmo zaboraviti da promocija turizma može biti i zamašnjak u razvoju drugih segmenata turizma. Jedan od njih je snimanje igranih filmova i serija. Mnoge zemlje odlučile su kroz strategiju promocije turizma promovirati i lokacije za snimanje filmova. Filmovi se snimaju onih 300 dana kada zemlja nije puna turista, ceste nisu pune kolona, nisu velike vrućine. Filmski turizam nije samo posjeta lokacijama na kojima su filmovi snimani, već su tu i veliki prihodi od filmskih ekipa, koje moraju negdje spavati, negdje pojesti – a nerijetko provedu na lokacijama više tjedana, pa i mjeseci. Filmske ekipe spadaju u potrošače koji vole fino pojesti i popiti. Promociju koju dobivamo, sjetimo se samo Game of Thrones ili Mamma Mia, nemoguće je platiti. Bila sam na kongresu u Grčkoj vezanoj uz promociju lokacija i nije bilo novina koje nisu kudile grčke vlasti i ministarstvo turizma jer su dozvolile da izgube taj film te da hrvatski otok glumi grčki. Mislim da bismo na promociji lokacija za snimanje filmova, trebali više poraditi, jer kroz jedan film, prihodi se mjere u milijunima koji ostaju djelomično i lokalnoj zajednici.
Trendovi u snimanju turističkih filmova se mijenjaju jednako kao i način putovanja
Autorica ste brojnih turističkih filmova o Hrvatskoj. Koji biste od njih istaknuli kao najuspješniji, a koji Vama osobno najdraži i zašto?Dio sam autorskog tima prvo kao producentica, ali uvijek s redateljem radim i na kreativnom dijelu filma tijekom snimanja. Dakle odabirem lokacije, što će se na kojoj lokaciji snimiti, ali mislim da je najveći uspjeh vezan uz to što znam odabrati dobar tim suradnika - od redatelja do snimatelja, što slušam želju klijenta i nastojimo film prilagoditi senzibilitetu naručitelja, iskreno odraditi posao, na zadovoljstvo svih. Često sam i neprijatelj sama sebi jer pokušavam klijentu iskreno reći da mu ideja ili želje nisu u skladu s vremenom, da je film skupa igračka i da treba surađivati tijekom cijelog procesa izrade filma. Znaju mi klijenti reći da im glazba nije bitna, da to sve samo napravim olako. Mnogi niti sami ne znaju što hoće, a tada je najteže… nešto žele - a ne znaju objasniti što. Jednostavno kažu napravite mi film kakav ste napravili za bivšeg klijenta. Osobno sam zaljubljena u jug Hrvatske i najdraže mi je raditi za Dubrovnik i cijelu županiju. Od filma Unique Dubrovnik s kojim smo osvojili najviše svjetskih nagrada što ih je ikad jedan hrvatski turistički film osvojio, preko Dubrovnik and Time, dolazimo do najdražeg filma trenutno Dubrovnik Rivijera. To je jedan moderan film, pun života, nakon kojeg želiš posjetiti ta mjesta. Unique Dubrovnik iz 2007. bio je jedan od prvih filmova o Hrvatskoj koji je bio visoka produkcija, inovativan gdje su kadrovi trajali 1 sekundu i kad ga danas gledate – 10 godina kasnije, on nije staromodan, osim u tehnološkom smislu jer je rađen u starom formatu.
Nije jednostavno napraviti dobar turistički film. Trendovi se mijenjaju jednako kao i način putovanja. Danas se sve više napušta klasičan način putovanja s agencijom koja te vodi od jedne točke do druge. Turisti sve više žele putovati na način da se osjećaju uključeni u svakodnevni život odredišta, ne žele se smatrati turistima, nego putnicima. Vole privatni smještaj, otići u trgovine, šetati ulicama i osjećati se kao građanin zemlje u kojoj boravi. Sve manje vole velike grupe, pune autobuse i sl. Takva putovanja još uvijek su zanimljiva onima koji su tek počeli putovati ili su komotni, pa prepuste sve agenciji.
Za organizaciju Zagreb Tourfilm Festivala potrebno je više od 6 mjeseci
Direktorica ste Zagreb Tourfilm Festivala koji se ove godine po sedmi put održao u Zagrebu. Kako je nastala ideja o ovakvom festivalu?Ideja je nastala sasvim spontano. Dobila sam nagradu za Životno djelo od talijanskih turističkih novinara za jedan od filmova iz moje produkcije i pozvali su me za člana u međunarodni žiri. Nakon toga sam vrlo često bila članica žirija na mnogim svjetskim festivalima te su me tako jednom prilikom pitali zašto ja ne organiziram jedan takav festival. Nakon toga sam tu ideju proslijedila Turističkoj zajednici grada Zagreba, koja ju je objeručke prihvatila i evo do danas već sedam godina uspješno surađujemo. TZ grada Zagreba ovaj je festival uvrstila u svoje godišnje manifestacije. Dakle organizatori tog festivala su TZ grada Zagreba na čelu s direktoricom Martinom Bienenfeld i Balduči Film sa mnom na čelu.
Program Festivala je vrlo raznolik: od svečanog otvaranja i projekcija filmova za sudionike i javnost, panel rasprave u hotelu, turističke ture kroz Zagreb i okolicu za sudionike te svečanu završnu večeru s dodjelom nagrada. To podrazumijeva vrlo širok aspekt organizacije. Koliko ljudi ukupno sudjeluje o organizaciji cijelog Festivala i koliko traju pripreme?Vjerovali ili ne, rad na festivalu traje više od 6 mjeseci. Ove godine su prijavljeni filmovi iz 91 zemlje, što nije mala brojka. Dakle 91 zemlja čula je za Zagreb, čula je za Hrvatsku. Mi već početkom godine krećemo s pozivima prema svim zemljama svijeta, odlazimo na turističke sajmove gdje promoviramo festival, odlazimo na druge festivale gdje se susrećemo sa sudionicima koje pozivamo da se prijave. Od siječnja do travnja traju prijave, koje se potom sve obrađuju (ove godine imali smo ih 807), dakle potrebno je pregledati sve pisane prijave, provjeriti da se već prijašnjih godina nisu prijavili – jer ima njih koji se uporno svake godine prijavljuju jer misle da će osvojiti nagradu. Nakon toga treba pregledati sve prispjele filmove. Ove godine imali smo više od 400 sati materijala, koje je sve trebalo tehnički provjeriti, a potom napraviti predselekciju i organizirati žiri koji ocjenjuje filmove.
Potom kreće žiriranje prvog kruga, pa finalni krug gdje se od najboljih bira najbolji, zatim izrada kataloga, poziv finalistima, izrade foršpana, telopa, plakata, izrade nagrada, promocije kroz društvene mreže, traženje sponzora i još puno toga. Put do ovakvog festivala je težak i samo onaj tko je ikada organizirao ili radio na festivalu, zna koliki je to rad i trud. Nama je 2 mjeseca prije festivala radno vrijeme od 8 ujutro do 8 navečer, pa i duže. Uvijek se trudimo organizirati dobre edukativne panele i radionice. Tim je mali, jer kad bi na festivalu radilo 10 ljudi, cijeli budžet bismo potrošili na honorare i teško da bismo si mogli priuštiti raskošan festival kakav danas imamo. Puno toga odrađeno je bez ikakvih naknada.
Pri odabiru lokacije bitan je spoj između turističke kvalitete i vizualne atraktivnosti
Prema kojim kriterijima odabirete lokacije i objekte u kojima se pojedini dijelovi programa Festivala održavaju?Najbitnije nam je kino u kojem se filmovi prikazuju, jer kvaliteta projekcija je vrlo bitna. Dodjela nagrada održava se u najljepšoj dvorani u Hrvatskoj, Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade. Uvijek organiziramo i izlete za naše goste, kako bi im osim Zagreba pokazali i druge dijelove Hrvatske. Tako smo do sada bili u Opatiji, Varaždinu, Samoboru, Plešivici, Trakošćanu, Zelini koja je goste oduševila viteškim igrama organiziranim samo za njih i lijepom Međimurju, gdje su bili oduševljeni kuhinjom restorana Mala hiža, Francuzi posebno. Najvažniji kriterij je uvijek kvaliteta. S obzirom da je ovo festival turističkih filmova, potrebno je naći spoj između turističke kvalitete i vizualno atraktivnih lokacija koje će naši gosti putem fotografija ili video materijala proširiti putem društvenih mreža ili novinskih članaka po cijelome svijetu te napraviti dodatnu promociju naše lijepe Hrvatske i Zagreba.
Festival organizirate u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zagreba. U kojoj mjeri TZGZ doprinosi samoj organizaciji?Kao što sam već rekla, partneri smo u organizaciji i bez njihove podrške teško da bi se festival organizirao u ovoj kvaliteti. S njihove strane dobivam veliku podršku upravo u finesama iz turističke struke koje moram priznati, ja ne bih primijetila. Oni vode računa o svakom najmanjem detalju da se izvede perfektno. Uz njihovu pomoć došli smo do vrha i od sudionika proglašeni jednim od najboljih turističkih festivala u svijetu. Direktorica TZ grada Zagreba Martina Bienenfeld ima uvijek nove ideje, stalno želi da ljestvica bude viša i viša. Ove godine imamo novi vizual koji je dobio odlične kritike, tako da su nas ljudi zvali imamo li koji plakat viška. Vozeći se gradom lijepo je bilo vidjeti naše plakate, koji evo i nakon festivala još uvijek krase naš Zagreb.
Na ovogodišnji Zagreb Tourfilm Festival, prijavilo se više od 807 filmova iz 91 zemlje. Koliko je ukupno bilo gostiju kroz tih nekoliko dana Festivala i iz kojih zemalja? Imate li povratne informacije o zadovoljstvu i iskustvima gostiju u Zagrebu?Da, ponosna sam na ovu količinu filmova i zemalja sudionika. Imali smo sudionike od Ekvadora, Ukrajine, Grčke, Španjolske, Portugala, Francuske, SAD-a, Austrije, Njemačke, Rusije, Filipina, Češke, Poljske, Azerbajdžana, Kine, Perua, Litve, itd. Oni koji prate festival vidjet će jako puno informacija koje su objavljene u zemljama pobjednika ili sudionika. Od TV reportaža, novinskih članaka, Facebook i Instagram objava. Naši nam gosti redovno šalju informacije o onome što je objavljeno u njihovim zemljama. Festival je prepoznat kao kvalitetan i profesionalan, što je nama najbitnije. Naravno, uvijek ima kritičara i to najviše iz naših redova, iz Hrvatske, jer su nezadovoljni što nisu osvojili nagrade, pa krenu usporedbe s budžetima i sl., no zaboravljaju da je ideja najbitnija. Na festivalu nerijetko osvoje nagradu filmovi koji nemaju nikakav budžet i snimili su ih ljudi, obični putnici na svojim putovanjima. Jednostavnost može biti ponekad bolja od milijunskog budžeta utrošenog uzalud ili na već viđeno, no to je više slučajnost nego pravilo. Pravi turistički film mora imati dobar budžet, dobru ideju i kvalitetnu ekipu. Snimanja jednog čovjeka - koji je i snimatelj i redatelj i vozač i montažer, jednostavno nisu ono što bi profesionalno snimanje trebalo biti. Zna se što čini ekipu, koliki su troškovi tehnike, noćenja, glazbe i to bi trebao biti kriterij po kojem se snimaju filmovi, no to je već druga tema.
Ono što se možda i ne primijeti ili ne zna, je da je zbog ovog festivala snimljeno jako puno dobrih emisija o Zagrebu ili našoj zemlji upravo od gostiju festivala. Nakon festivala dođu i snimaju ili dokumentarne, ili turističke, a poneki i igrane filmove. Upravo smo ove godine imali takva dva filma u finalu, od kojih je jedan osvojio i nagradu, a to je film o Zagrebu koji je radila TV Azerbajdžan.
Privlačenje stranih gostiju u Zagreb - jedan od najvećih izazova, ali u konačnici najbolja reklama
Koji aspekt organizacije Festivala, osim naravno odabira filmova i njihovog nagrađivanja, biste istaknuli kao najizazovniji i kako prevladavate takve izazove?Naravno, najveći je izazov skupiti dovoljno financijskih sredstava i sponzora kako bi se festival mogao održati u ovoj kvaliteti. No, ono što festivalu daje posebnu čar su upravo natjecatelji i lijepo je kad ih uspijemo dovesti na festival. Ne plaćamo avionske karte, tako da je taj najveći dio troška na samim natjecateljima. Kako privući goste s druge strane svijeta u Zagreb, u Hrvatsku, pored Cannesa, New Yorka, Karlovih Vary, Berlina – e to nam je najveći izazov. No, upravo dobre kritike naših gostiju, usmena predaja kako im je bilo lijepo najveća nam je reklama. Nije lako organizirati niti međunarodni žiri. Rad je to od nekoliko dana, koji nije plaćen, a i nezahvalan je. Nagrađeni su sretni i zahvaljuju vam se, a oni manje sreće pomalo su ljuti na vas. Sreća je da je takvih vrlo malo, a festival većina doživljava kao besplatnu edukaciju o tome što ste napravili dobro, a što loše i kako to popraviti ubuduće. Bilo bi mi drago kad bi više domaćih autora i direktora turističkih zajednica došlo na festival i educiralo se kako se rade dobri turistički filmovi, jer u Hrvatskoj imamo možda 10% kvalitetnih uradaka od ukupne količine filmova koji se snimaju. Ne smijemo zaboraviti niti „pomoć“ u promociji zemlje, a time i našeg malog festivala, trud Hrvatske turističke zajednice, uspjeh naših sportaša i svih oni koji ovu zemlju stavljaju na naslovnice svjetskih novina po dobru. Dosta je bilo spominjanja onog lošeg, rata koji je završio prije više od 20 godina te nas se po tome prepoznaje.
Nama se turizam ponekad događa. Vidjeli smo to kroz navalu turista dok su Turska, Egipat i Tunis imali problema. No, vidimo to i ove godine kada su se turisti vratili na ta odredišta i dosta mjesta u Hrvatskoj imaju lošije rezultate turističke sezone. Nemojmo se uspavati, pogledajmo primjer Turske koja je u najvećoj krizi imala najsnažniju promociju. Zašto to radite i zašto toliko ulažete u promociju, a prihodi su vam mali ili nikakvi - bilo je moje pitanje tijekom jednog kongresa upućeno ministarstvu turizma Turske – odgovor je bio „da nas se ne zaboravi“.
Krenimo više naprijed, ne okrećimo se unazad i uzdignute glave primimo se posla da ova naša lijepa zemlja konačno krene prema tome da bude zemlja sretnih ljudi i sretnih turista koji nas neće spominjati po visokim cijenama i lošoj kvaliteti usluga.
