CRO Commerce: Sigurnost mora postati prioritet svima uključenima na tržištu
U opatijskim Milenij hotelima i Konferencijskom Parku 25/7 od 19. do 24. lipnja 2017. održana je 69. Svjetska konferencija za rani i predškolski odgoj, koja je u organizaciji OMEP Hrvatska, članici svjetskog OMEP-a (Svjetska organizacija za odgoj i obrazovanje u ranom djetinjstvu), okupila 600 sudionika iz 55 zemalja svijeta.
Adrijana Višnjić-Jevtić predavačica je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i Čakovcu, autorica više znanstvenih i stručnih radova, osnivačica udruge odgojatelja Krijesnice, članica organizacijskih i programskih odbora više domaćih i međunarodnih znanstveno – stručnih skupova, dok sebe prije svega vidi kao odgojiteljicu. U pauzi događanja postavili smo joj nekoliko pitanja o samoj organizaciji i programu konferencije, kao i aktivnostima udruge OMEP Hrvatska.
Kako je započela Vaša suradnja s OMEP-om?Kolegica Edita Rogulj i ja smo pokrenule cijelu priču jer nas je mučilo što Hrvatska nije bila dio OMEP-a. O svom trošku odlučile smo otići 2010. u Goeteborg na Svjetski kongres OMEP- a. Radi se o najvećoj svjetskoj organizaciji koja se bavi svim aspektima odgoja i obrazovanja u ranom djetinjstvu i ima status konzultanta za UNESCO i UN. To je organizacija s kojom smo željele biti povezane jer bi to značilo da možemo direktno utjecati na sve odluke, ne samo lokalno, već i globalno. 2011. godine osnovan je OMEP Hrvatska i tada smo dobili monitoring status. Uobičajeno je da vas prve godine prate i zadovoljavaju li nacionalni odbori sve uvjete. 2012. godine smo primljeni u svjetsku organizaciju OMEP, a već 2013. smo bili domaćin Europske konferencije u Zagrebu. Mi smo prvi koji smo uspjeli nakon samo dvije godine regularnog članstva ugostiti Konferenciju. Izgleda da smo zadovoljili sve njihove kriterije jer smo i ove godine dobili priliku organizirati Svjetsku konferenciju za rani i predškolski odgoj na temu „Odnosi u ranom djetinjstvu: temelj održive budućnosti“.
Održava li se Svjetska konferencija OMEP-a svake godine i kako izgleda kandidatura za odabir domaćina?Konferencija se održava svake godine na različitim kontinentima. Moram priznati da smo se jako borili da se Kongres održi u Hrvatskoj. Ove godine je destinacija trebala biti sjeverna Amerika, točnije Kuba, ali na kraju smo se uspjeli izboriti za Hrvatsku. Sve odluke se donose vrlo demokratski, što znači da se javno glasa. Mi smo oduvijek htjeli dovesti OMEP u Hrvatsku, ali za to morate puno lobirati. Dok smo bili u Americi, iskoristili smo priliku i pokazivali stranim kolegama slike Hrvatske, naše obale i svega što smo mislili da bi moglo biti privlačno i atraktivno. Budući se lobira kod zemalja, dobili smo većinsku potporu Izvršnog odbora OMEP-a. Tada je već bilo očigledno da ćemo dobiti kandidaturu, a Kuba je na kraju odustala.
Međutim, postoji i velika razlika između zemalja, u smislu načina organiziranja konferencije. U Americi je, primjerice, sasvim normalno organizirati skup bez tehničke opreme pa gosti i sudionici naše konferencije nisu znali kakvi su uvjeti u Hrvatskoj i hoće li imati računala. Ugodno smo ih iznenadili sa svom potrebnom tehničkom opremom.
Konferencija ima jako bogat program i puno predavača. Koliko ste imali utjecaja na kreiranje programa?Mi smo lokalno dobili vrlo malo slobode vezano uz program budući se radi o Konferenciji pod patronatom svjetske organizacije. Obzirom da imaju tri službena jezika (engleski, francuski i španjolski), očekuje se da netko od predavača govori i na nekom drugom jeziku, a ne samo na engleskom. Nama su lokalno dopustili da odaberemo predavača koji će predstaviti hrvatski pogled na predškolski odgoj. Tu smo imali slobodu dovesti neke od uvaženih profesora koji se bave ranim i predškolskim odgojem, a s druge strane nekog tko je kompetentan za temu konferencije. Zato smo odabrali profesoricu Slavicu Bašić, jednu od osnivačica OMEP Hrvatska, koja kao redovna profesorica ima dugogodišnje iskustvo i bila je naš logičan izbor. U programu konferencije sudjelovalo je 7 pozivnih predavača, održano je 435 individualnih prezentacija, 20 radionica i 15 simpozija, a u okviru svakog simpozija bilo je nekoliko predavača. Sveukupno 600 sudionika iz 55 zemalja.
U organizaciji vam je pomogao značajan broj volontera. Je li bilo teško motivirati mlade ljude na volontiranje?Nije bilo teško jer mladi ljudi vole kad im se da odgovornost za određeni segment, slobodne ruke i kreativnost. Mislim da smo baš takvim pristupom i doprli do mladih ljudi. Sve su napravili sami kako su najbolje znali. Bili su jako sretni što su uključeni u organizaciju. Puno su radili, bili veseli i za njih smo čuli samo riječi pohvale.
Što vam je organizacijski bilo najteže?Zadovoljiti 600 ljudi! Kulturalno smo vrlo različiti i očekivanja se razlikuju. Ono što je nama normalno i prihvatljivo, pitanje je hoće li nekome iz drugog kraja svijeta biti dovoljno dobro. Taj dio nam je bio najteži. Osim toga, teško je kada ljudi nisu fleksibilni s novim tehnologijama. Sve se radilo online, imali smo poseban servis za to, ali događalo se da neki predavači ne slijede upute, ne pošalju prezentacije na vrijeme i slično.
Prema kojim ste kriterijima odabrali Opatiju kao lokaciju?Čim su u svjetskom OMEP-u počeli razmišljati o Hrvatskoj kao destinaciji, prije svega su htjeli destinaciju na moru. Prvi izbor im je bio Dubrovnik, međutim mi smo procijenili da, s obzirom na visinu kotizacija i troškove, Dubrovnik si u lipnju dosta sudionika ne bi moglo priuštiti. Kada smo dobili ponudu iz Milenij hotela, to nam se odmah učinilo kao vrlo prihvatljiva opcija. Opatija je dovoljno velika, a opet dovoljno mala. Svi sadržaji su blizu, zadovoljava sve kriterije i otprije je poznata po kongresnom turizmu. Što se tiče transfera, Šveđani su većinom slijetali na krčki aerodrom charter letovima, dok su ostala slijetanja bila u Pulu, Veneciju, Ljubljanu i Zagreb. Veliki dio gostiju ostaje u Hrvatskoj na odmoru nakon konferencije, uglavnom 7 do 10 dana.
Pomažu li hrvatske institucije prilikom organiziranja ovakvih događanja?Pomognu u smisli pokroviteljstva jer je ova konferencija prepoznata od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja. Lijepo je znati da ste prepoznati, ali financijska pomoć uglavnom izostaje. Inače je takva praksa, ne samo u našem slučaju. Postoje projekti koje smo prijavili za sufinanciranje za koje čekamo rezultate natječaja pa možda tim putem dobijemo i financijsku pomoć. Konferenciju smo financirali kotizacijama i jednim dijelom od sponzora.
I sami ste radili kao odgojiteljica u ustanovama ranog i predškolskog odgoja. Koju zemlju biste istaknuli kao primjer dobre prakse?
U Hrvatskoj imamo jedan od najboljih ranih i predškolskih odgoja. Moj izbor je Skandinavija, i to Švedska. Kulturni kontekst koji trebate zadovoljiti u ranom i predškolskom odgoju nije usporediv s drugim zemljama i mi imamo gotovo najobrazovanije odgajatelje. Samo Portugal ima obavezno diplomsko obrazovanje, odnosno petogodišnje obrazovanje za odgajatelje. Imamo jako dobre vrtiće, odličnu praksu, osviještene odgajatelje i definitivno smo među najboljima. Čak i kada uvjeti u vrtiću nisu najbolji, kompetentan odgajatelj može iz loših uvjeta izvući najbolje.
Recite nam nešto o djelovanju organizacije OMEP Hrvatska na lokalnoj razini?OMEP Hrvatska je sudionik radnog projekta o razvoju odgajateljskih kompetencija. Organiziramo treninge na području cijele Hrvatske, zovemo stručnjake koji nam pomažu i nastojimo širiti ideju o važnosti ranog i predškolskog odgoja te o kvaliteti tog područja u Hrvatskoj. Prošle godine smo u Hrvatskoj educirali oko 550 odgajatelja.
