Certificiranje u kongresnoj industriji

Certificiranje će uvijek biti jedna od 'vrućih' tema u kongresnoj industriji, posebno u zemljama poput Hrvatske, gdje još nisu uspostavljeni standardi obavljanja određenih vrsta poslova unutar kongresne industrije. Trebamo li uspostaviti sustav profesionalne certifikacije, čini se više nije upitno, no postavljaju se pitanja o tome tko treba definirati standarde, zakonodavac ili struka, kakvi će oni biti, trebamo li konzultirati inozemne primjere, itd. Dok mi tako razmišljamo, mnogi su već uspostavili standarde pa postoji cijeli niz certifikata koji se dodjeljuju pojedincima ili tvrtkama koji zadovolje postavljene kriterije. No, treba odmah reći da jedinstvenog standarda u svijetu nema. Isto tako, ne postoji tržište na kojem je država - zakonodavac propisala standarde (kao u slučaju licenci za obavljanje posla, na primjer liječničkih), već ih donose i provode strukovne udruge, kongresni uredi ili specijalizirane tvrtke za certificiranje.

Event manager - zanimanje u Sloveniji
Sam pojam profesionalnog certificiranja kaže da se certifikat daje onima koji pokažu kompetentnost za obavljanje određenog zadatka ili posla, polažući testove ili na temelju prethodnog iskustva (Wikipedia). Obično ih iniciraju strukovne udruge kako bi podigle stupanj kvalitete obavljanja posla i na neki način zaštitile korisnike takvih usluga. Upravo su to bili razlozi i Slovenskog kongresnog ureda, koji je nedugo nakon osnivanja potaknuo donošenje profesionalnih standarda u Sloveniji.

„Proučili smo sve tada postojeće standarde i stručne članke o certificiranju te 2007. definirali standarde u deset različitih kategorija koje koristimo i danas. Slovenski kongresni ured formalno je privatni ured, ali je država prepoznala da radimo u javnom interesu te sufinancira rad ureda i marketinške aktivnosti koje poduzimamo. Druga polovica prihoda dolazi od članova, privatnih i javnih tvrtki. Naši članovi se dobrovoljno prijavljuju za certifikat, koji vrijedi tri godine i tada se recertificiraju. Točno smo odredili tko je DMC, tko PCO. Kada dobijemo upit namijenjen PCO-ima, on se ne šalje DMC-jima i obrnuto, a naši klijenti znaju da je riječ o kvalitetnim tvrtkama“, govori Miha Kovačič, direktor kongresnog ureda.

Inače, u Sloveniji su definirani minimalni kriteriji za kongresne urede, DMC, PCO tvrtke, event agencije, kongresne centre, kongresne hotele, hotele s konferencijskim kapacitetima, posebne prostore (special venues) i ostale kongresne ponuđače. „Definirali smo i standard za event managera koji je uvršten kao zanimanje u nacionalnu klasifikaciju djelatnosti. Želja nam je da svatko u našoj industriji tko zadovolji uvjete, dobije ovaj certifikat. Event manager može biti i osoba na strani klijenta, ali i osoba na strani ponuđača koja je dovoljno stručna u organizaciji događanja.“, dodaje Kovačič.

Vodeći certifikati kongresne industrije
Na međunarodnoj razini ne postoji jedinstveno certificiranje koje obuhvaća sve segmente kongresne industrije. IAPCO, na primjer, certificira svoje članice koje moraju zadovoljiti stroge kriterije da bi dobili titulu IAPCO PCO-a. Prema njihovu tumačenju, PCO je profesionalac specijaliziran za organizaciju skupova, a to može biti tvrtka kojoj barem 50% posla čini organiziranje skupova, zatim „in-house“ PCO - osoba zaposlena u kongresnom ili event odjelu tvrtke/udruge ili pak pojedinac koji je karijeru posvetio organizaciji skupova. Neki od kriterija za dobivanje certifikata su: dokazi o organizaciji deset međunarodnih skupova, od kojih najmanje pet mora imati više od 400 sudionika, zatim detaljne reference i preporuke klijenata, dok poseban audit dolazi u inspekciju jednog događanja u tijeku, a osoblje se mora kontinuirano usavršavati i na IAPCO seminarima. 

Jedan od najjačih i najzahtjevnijih certifikata u kongresnoj industriji namijenjen individualcima je CMP (Certified Meeting Professional) udruženja CIC (Convention Industry Council). Osim referencama, pojedinac strogim testovima dokazuje svoje kompetencije u 27 područja u organizaciji skupova. Nositelji CMP titule priznati su u organizaciji svih vrsta događanja i dolaze iz različitih industrija: turizma, strukovnih organizacija, medicine, finacija, hotelijerstva, državnih organizacija, marketinga, itd. Trebaju se dokazati u cijelom nizu taktičkih i operativnih znanja, od strateškog planiranja događanja, upravljanja financijama, upravljanja ljudima, dizajniranja događanja, operacijama na mjestu događanja, marketinških znanja i sl.

Sličan certifikat, namijenjen profesionalcima na višim razinama managementa s najmanje deset godina iskustva u industriji, je CMM (Certified Meeting Manager) udruženja MPI (Meeting Professionals International). Nakon petodnevne edukacije pristupa se certifikacijskom ispitu koji više obuhvaća strateško upravljanje biznisom. U Hrvatskoj još nitko nije nositelj CMP ili CMM titula, no postoji desetak nositelja CDMP (Certified Diverse Meeting Planner) certifikata dobivenih u sklopu edukacija Linde Pereire, koje izdaje udruženje  International Association Hispanic Meeting Professionals, a naglasak daje na razumijevanje međunarodnog okruženja i različitosti prilikom organiziranja skupova.

U Hrvatskoj - pravila nema
U Hrvatskoj se već neko vrijeme raspravlja o tome tko jest PCO i DMC, no do danas još nije provedena nikakva certifikacija članova kongresne industrije. Svojevrsni prijedlog standarda je više godina stajao u ladicama Ministarstva turizma, na prijedlog bivšeg Hrvatskog kongresnog i insentiv ureda, no nikada nije potvrđen. Ministarstvo turizma ne želi, kao ni u većini drugih zemalja, utjecati na ovaj segment te ostavlja industriji da se sama dogovori i definira pravila igre. Jedino što je Ministarstvo napravilo u području kategorizacije hotela je izdavanje pločica sa standardom „Congress“, što je do sada dobilo tek nekoliko hotela i prilično je nepoznato u kongresnoj industriji.

Hrvatska udruga profesionalaca kongresnog turizma (HUPKT) već neko vrijeme najavljuje certificiranje svojih članica, kao uostalom i UHPA (Udruga hrvatskih putničkih agencija). UHPA je otišla nešto dalje te specijalizacije za DMC i PCO najavljuje za ožujak ove godine, iako radna grupa koja radi na ovom projektu do danas nije definirala kriterije.

Konkurentska prednost, ne i obveza
Često se postavlja pitanje potrebe i isplativosti certificiranja. Izbor na tržištu je velik; osim navedenih, postoje certificiranja kvalitete i procesa poslovanja, u području održivosti već postoji 80-ak standarda s oznakama „green“. U Hrvatskoj UHPA trenutno provodi Travelife certificiranje i edukaciju putničkih agencija, a UPUHH panira certificirati 'zelene hotelijere'.

Članovi industrije slažu se kako određeni standardi trebaju postojati, no kada dođemo u fazu donošenja kriterija, bez obzira tko ih provodio, sigurno će proteći neko vrijeme prije nego se postigne suglasnost oko minimalnih uvjeta da bi netko koristio određeni naziv. Kada se kriteriji donesu i provedu prve certifikacije, oni neće biti obvezujući. U praksi to znači da je certifikat i oznaka DMC, PCO, kongresni hotel ili neka treća samo određena konkrentska prednost na tržištu za nositelja certifikata, nikako obveza klijenta da odabere taj hotel ili agenciju. No, ako ga odabere, bit će siguran da dotični zadovoljava određene strukovne i profesionalne standarde, da ulaže u znanje i kvalitetu te jamči kredibilitet i iskustvo u obavljanju posla. Važno je, također, da tržište prepozna certifikat, što znači da ga je potrebno promovirati i educirati klijente o prednostima. Inače, kakav je smisao titule u potpisu osobe ili pločice s nazivom na objektu - ako nitko ne zna što oni znače?