Silva Ušić: Temelj svakog insentiva je emocija koju će gost ponijeti kući

Radeći pod motom „Svi za jednog, jedan za sve“, Silva Ušić iz agencije Penta PCO&DMC može se pohvaliti s 30 godina „utakmica u nogama“ u kongresnoj industriji, pri tome ne gubeći motivaciju za otkrivanje novih destinacija i ideja za organizaciju događanja, posebno onih za kreativne insentiv programe.  Osvojivši nagradu „Ambasador hrvatskog kongresnog turizma za najkvalitetniju profesionalnu izvedbu insentiva“ za Grupu Mercedes u Splitu, ističe kako je u ovome poslu najvažnija emocija koju će gosti ponijeti kući. U razgovoru nam je otkrila koji joj je životni projekt, kako se organizira kvalitetan insentiv te kojem projektu se posebno raduje u novoj godini.
Zahvaljujući 30-godišnjoj karijeri u turizmu, stekli ste zavidno praktično znanje u poslovnom turizmu. Kako biste ocijenili razvoj i trenutno stanje kongresno-insentiv-event industrije u Hrvatskoj, posebno iz perspektive specijalizirane agencije? Sudeći prema poslovanju agencije u kojoj radim, zadnjih godina se ne možemo potužiti, a mislim da su i u drugim agencijama sličnog mišljenja. S obzirom da su moji naručitelji insentiva mahom iz inozemstva, njima također poslovi rastu kvadratnom progresijom. Kako ja volim reći – ima ribe u tom moru za svakoga.


Mogli bismo reći da ste potekli iz „stare Atlasove škole“, najjače turističke agencije u bivšoj državi, u kojoj ste proveli velik dio karijere. Koliko Vas je to iskustvo oblikovalo kao profesionalca u svom poslu i kao osobu? Osjećaj pripadnosti agenciji kao obitelji se vrlo rijetko nalazi u današnjim agencijama. Mi smo prije 30 godina bili svi kao na dvoru kralja Richarda – svi za jednog, jedan za sve. Mislim da me je taj kodeks časti koji su sigurno njegovale i druge slične veličinom agencije, zaista oblikovalo kao profesionalca, ne govoreći da sam i „blue box branded“ jer kao zaposlenica predstavništva American Expressa prošla sam brojne seminare, od toga kako se odgovara na telefon do „deliver on promise“ stava kojeg danas imam do „samouništenja“.
Nedavno ste osvojili nagradu Ambasador hrvatskog kongresnog turizma za najkvalitetniju profesionalnu izvedbu insentiva za Grupu Mercedes u Splitu. O kakvom se korporativnom događanju radilo i čime ste oduševili klijenta te žiri nagrade Ambasador?Radilo se o godišnjem insentivu za prodavače automobila Mercedes koji su sa suprugama bili pozvani u Hrvatsku. Zanimljivo da je agent kazao da je uvijek pored hrvatskog štanda na sajmovima prolazio bez emocija, a sada ne može vjerovati kakva je to zemlja i s kojim potencijalom, a tek gastronomijom i vinima. Za taj insentiv smo napravili Dioklecijanovu večeru u podrumima, s produkcijom na Peristilu, a do Zlatnih vrata su došli kočijom i u pratnji legionara. Znam da to nije ništa posebno jer se to u Splitu organizira svake godine, i druge agencije su to radile, međutim kad se radi o brojci od 28 gostiju, uključujući svu tu pompu i branding, zaista su ostali bez riječi i vidjelo se da je svaki detalj za njih posebno napravljen, od „slika na zidu“ na dalje. Zahvaljujući kreativcima iz Splita, kojima ovom prilikom zahvaljujem, sve je bilo na visokom nivou.


Namjena insentiv putovanja je sudionicima pružiti novo i zanimljivo iskustvo puno doživljaja koje će pamtiti. Otkuda crpite ideje za uvijek nove i atraktivne destinacije i razne aktivnosti?Svaki insentiv je red kulture, red hedonizma, red gastronomije, red edukacije, red patriotizma i ljubavi prema domovini. Tako sam za jedan domaći insentiv napravila „stanku“ u međimurskom dvorcu Terbotz nakon vinokušnje, gdje su gosti redom iz Hrvatske, „naletjeli“ na čizmara koji na stari tradicionalni način izrađuje čizme s drvenim klinovima. Gosti nisu bili svjesni što je sve uključeno u izradu jer o tome ne razmišljate. Kako sam radila insentive u svim dijelovima Hrvatske, uvijek nastojim nenametljivo uključiti neku edukaciju vezanu na lokaciju uz naravno sve ostalo.
Ako se prisjetite početaka karijere i prvih insentiv putovanja, što se vremenom najviše promijenilo u smislu organizacije i zahtjeva klijenata?Sjećam se da su mi kolegice prije trideset godina pričale kako su kolege iz bookinga mijesile „pastelu“ za jedan insentiv iz Njemačke na kojem su gosti morali naučiti loviti ribu. To su bili počeci insentiv industrije, iako je Atlas sve to radio i puno puno prije mene. Sve se temelji na emociji koju će gosti ponijeti kući iz jedne zemlje. Tako sam ja kao mala zapamtila da sam u Španjolskoj jahala magarca, puno kasnije devu u Tunisu, i to nije ništa posebno; ali kad gostima priuštite privatni koncert u glazbenoj školi kao iznenađenje tijekom razgleda grada, pa oni shvate da je to samo za njih, kad gostima dovedete paraglidere u Konavosko polje da ih uče kako se trči iza Toyote i kad lete s instruktorom, a nisu to očekivali, i to je emocija koju pamtite. Najveća je nevolja kad agent iz inozemstva zamisli nešto svoje što bi primijenio u Hrvatskoj, a nema veze s Hrvatskom. To pak može napraviti bilo gdje. Nemojmo stavljati kreativnost pojedinca pred cijelu grupu. Poštujmo zemlju u koju smo došli. Ne možemo na pleksiglas podiju na bazenu jednog hotela plesati tango po vodi samo zato jer je grupa iz Argentine. I gosti moraju poštovati zemlju u koju su došli.
Konferencija Microsoft Windays – životni projektMožete li izdvojiti neku konferenciju, skup ili poticajno putovanje koje vam je posebno ostalo u sjećanju, bilo zbog zahtjevnosti samog projekta, broja sudionika ili inovativnog programa?Konferencija Microsoft Windays mi je svakako životni projekt. Sjećam se da sam jednu od tih deset konferencija odradila iz kreveta jer sam dva dana prije putovanja dobila zaušnjake i nisam smjela takva otići na teren. Tada sam shvatila da događanje s dvije tisuće sudionika u deset paralelnih dvorana i objekata možete organizirati i da niste na terenu jer imate deset kolega koji rade kao jedno. „Zatvorila“ sam zabavu u Kristalnoj dvorani telefonski, kad je paket pića došao kraju.
Preferirate li organizirati korporativna događanja ili skupove asocijacija? Imate li „idealan“ tip klijenta? Sve tipove korporativnih događanja volim, ali idealni tip klijenta je samo onaj koji zna što hoće, a bitno je i ako zna što neće.
Koje je Vaše mišljenje o digitalnoj revoluciji i modernim tehnologijama u organizaciji evenata? Moderna tehnologija je divna kad imate aplikaciju koja sudionicima insentiva kazuje sve informacije o destinaciji, programu, dress code-u, itd. Naravno, kongresi i insentivi neusporedivi su što se tiče modernih tehnologija, primjerice mogućnost glasanja pomoću aplikacija, itd. Ali insentive bih radije osim te aplikacije koja je praktična, ostavila na razini doživljaja bez pretjeranog gledanja u pametne telefone.
Što biste savjetovali mladim kolegama u turizmu i kongresnoj industriji?Nisam sretna s tom polarizacijom mladi i stari, ali učila sam od starijih kolega i mogu reći da su mi ucijepili mnoge stvari koje danas ne nalazim kod svih mladih kolega inače, neovisno rade li u agenciji ili u hotelu. U mojoj bivšoj agenciji je postojalo radno mjesto koje se zvalo „trainer“ i mogu reći da je koristilo to što se kazalo mladim kolegama da se na posao ne može doći u kratkim hlačicama ili u haljini s bretelicama. Mladost je lijepa, ali bi ipak trebalo biti umjeren u svemu. Nije dobro da kao organizator insentiva dođete u haljini vrištećih boja na event koji organizirate, jer vi niste gost, već organizator. Treba imati mjeru u svemu, a kućni odgoj je neprocjenjiv i inače. Obuhvaćaju li Vaši planovi za 2018. neka posebno zanimljiva događanja ili putovanja na kojima ćete sudjelovati ili ih organizirati? Uspjela sam doprinijeti dovođenju 8. sajma MCE CEE u Hrvatsku, jer sam na takvom sajmu bila već tri puta u tri različite zemlje. Sudjeluje 50 izlagača i 80 hosted buyera iz Europe, svi se bave insentivima i kongresima. Tome se naročito radujem, naravno, ima i drugih projekata, ali posebno sam sretna što se upravo ovaj stručni sajam održava u veljači u našem Zagrebu.