Tradicionalno godišnje okupljanje – 13. Forum hrvatske kongresne industrije
Godina dana, svi znamo, brzo prođe i nedovoljna je kako bismo ostvarili sve ono što strateški želimo. No, operativno se u jednoj godini puno toga odradi, najbolje to znaju operativci u kongresno-insentiv-event industriji. Poslovnih događanja je sa svakom godinom sve više, iako s preciznošću više ne možemo brojati jer je kongresna statistika postala, onima koji su se njome na državnoj razini bavili, suvišna. Zapravo je dobar pokazatelj odnosa institucija prema ovoj našoj nišnoj industriji ili, kako ga vole nazivati, selektivnom obliku turizma. Prije točno godinu dana, iz usta ministra turizma Garija Cappellija, pompozno najavljivana revitalizacija nacionalnog kongresnog ureda i pokretanje izgradnje velikih kongresnih centara u nekoliko najvažnijih gradova, postala je najbliža kategoriji predizbornih obećanja jer u cijeloj godini se po pitanju navedenog nije dogodilo – ništa. Iako unaprijed najavljen i potvrđen dolazak ministra na godišnji Forum hrvatske kongresne industrije, isti onaj na kojem je prije godinu dana optimistično najavio rješavanje nekih od trenutno najvećih problema industrije, otkazan je u zadnji čas. Ako ništa drugo, i to je poruka – da kongresna industrija u očima onih koji donose odluke još uvijek nije prepoznata i jaka kako bismo mi to htjeli, unatoč naporima i strukovne udruge HUPKT i svih vrijednih pojedinaca koji ulažu svoj novac, vrijeme i energiju u izgradnju infrastrukture, dovođenje klijenata i promociju kongresnih kapaciteta na svjetskom tržištu.
Neke segmente uobičajenih poslova kongresnog ureda preuzela je na sebe Hrvatska udruga profesionalaca kongresnog turizma, što je svakako pohvalno. Primjerice, ove godine kreće Ambasador program kojemu je cilj okupiti znanstvenike, liječnike i profesore međunarodnog ugleda i podržati ih u kandidaturama Hrvatske za domaćinstvo velikih skupova. Takve programa imaju sve razvijenije kongresne destinacije jer su shvatile vrijednost ne samo ekonomskog utjecaja, nego i naslijeđa koje takvi skupovi ostavljaju zemljama u kojima se održavaju. Za Ambasador program potrebno je vrijeme, novac (Hrvatska turistička zajednica, koja također obavlja dio poslova nekadašnjeg kongresnog ureda, financirat će projekt) i kontinuirana proaktivnost prema ambasadorima, kako bi shvatili što konkretno njime dobivaju i kako im može pomoći. No, u odnosu na druge svjetske destinacije koje provode Ambasador programe i dovode u svoje zemlje skupove s nekoliko (desetaka) tisuća sudionika, Hrvatska ima veliki nedostatak – mi takve velike skupove ugostiti ne možemo jer nemamo potrebnu infrastrukturu u vidu kongresnih centara. Isto je zapisano i u Akcijskom planu razvoja hrvatske kongresne ponude – Hrvatska je zemlja za manje i srednje velike skupove i bez većih kongresnih centara na tržištu velikih međunarodnih skupova asocijacija nemamo što tražiti. Tamo gdje ima mjesta za nas – to su međunarodni skupovi do 1.500 sudionika koje mogu ugostiti Zagreb i Dubrovnik (od ove godine i Šibenik u novom Konvencijskom centru) te cijeli jedan segment korporativnih događanja, kojima se Ambasador programi ne bave.
Koje su nam ključne industrije?
Znanstveni i stručni kongresi i simpoziji su samo jedan dio tržišta, i to onaj manji. Čitav niz drugih vrsta događanja, od insentiva na jadranskoj obali, do velikih konferencija, car-launch evenata, snimanja međunarodnih filmskih i TV produkcija, pa i političkih skupova, sportskih i glazbenih događanja – čine mnoštvo „ribica u moru“, za koje imamo sve uvjete, ali nam nedostaje pametna, smislena i učinkovita promocija i pozicioniranje na svjetskom tržištu, pa se sve uglavnom svodi na pojedinačna ulaganja naših hotelijera i agencija da dovedu međunarodne klijente. Još nam, čini se, nije jasno da prodajni pristup koji se pretežno svodi na prodavanje kongresnih dvorana s pogledom na naše prekrasno more sve više postaje stvar prošlih vremena, onih prije recesije u kojima se nije štedjelo i gdje prvi motiv organizacije i sudjelovanja na eventima jest bio društveni program, hrana i piće te dobar provod. Danas korporacije, ali i asocijacije (posebno one financirane od strane farmaceutskih kompanija) ne samo da broje svaku lipu, nego za ciljeve svojih događanja postavljaju edukaciju, učenje, umrežavanje, jačanje i izgradnju gospodarstva i znanosti, ROI... Ako ostavimo po strani insentive, kao jedini gotovo potpuno turistički proizvod u spletu MICE industrije, onda nam fokus treba biti na identificiranju ključnih industrija u kojima Hrvatska ima stručnjake, znanje, infrastrukturu, iskustvo – gdje ima što ponuditi na svjetskom tržištu i biti prepoznatljiva. Ljepota naših destinacija će se onda samo nadovezati na to i donijeti poslove Zagrebu, Dubrovniku, Opatiji, Šibeniku, Istri...
Kako vidimo, kongresno-insentiv-event industrija je složen pojam, treba je gledati i razumjeti puno šire od konteksta turizma. Isto tako, držim kako nema puno smisla da, u Hrvatskoj ionako relativno malena i uska industrija, bude dodatno podijeljena na nekoliko strukovnih udruga i privatnih inicijativa koje ionako pričaju o istome ili sličnome. „Zajedno smo jači“ nije samo lijepa izreka, nego bi sinergija i zajedničko lobiranje svih aktera kongresno-insentiv-event industrije doprinijelo i da nas država i njezine institucije ozbiljnije shvaćaju i da ispune svoja obećanja. Odnosno, da u utrku za svjetske poslove krenemo s pozicija Praga, Budimpešte, Kopenhagena... s tom željom i vizijom, želim nam svima uspješnu i sretnu Novu 2018.!
Daniela Kos
urednica
