1. srpanj 2013. povijesni je datum za malu srednjoeuropsku i mediteransku, kako si volimo govoriti, zemlju Hrvatsku. Nakon raspada Jugoslavije i života u vlastitoj, samostalnoj državi u posljednje 22 godine, Hrvatska se pridružuje velikoj svjetskoj političkoj i ekonomskoj asocijaciji - Europskoj Uniji. Što to znači za nas, njezine građane, u trenutku dok se većina europskih zemalja bori s recesijom ili pak s prosvjedima vlastitih stanovnika nezadovoljnih uvjetima života i odlukama svojih političkih elita? Što to znači za razvoj naše kongresne industrije i prilike koje nam ovakva zajednica i novo, ogromno zajedničko tržište nudi?
Dokle god svatko nastupa sam za sebe i gleda isključivo vlastiti interes, naša kongresna industrija neće biti homogena, nti dovoljno jaka da bude prepoznata kao važan dio hrvatskog gospodarstva.
Hrvatska je danas rastrgana zemlja, između snova, vlastitih neostvarenih potencijala i surove stvarnosti koja nas stavlja na samo dno svjetske ljestvice ekonomske konkurentnosti razvijenih zemalja (prema International Institute for Management Development –
IMD). Nešto smo bolje rangirani na ljestvici konkurentnosti u turizmu
Svjetskog ekonomskog foruma – u Europi smo na 23. mjestu od ukupno 42 turističke zemlje. Hrvatska, zemlja od 4,5 milijuna stanovnika, već je šesti kvartal zaredom službeno u recesiji, nezaposlenost je visoka, a turizam, zahvaljujući jadranskoj obali, godinama ima ulogu glavnog spasitelja nacionalne ekonomije. Mora li to biti tako u zemlji koja ima jednu od najljepših i najčistijih morskih obala u Europi, nevjerojatne prirodne ljepote, radišne ljude, zemlju u kojoj još uvijek sigurno hodamo na ulicama? Mislim da smo pravi sretnici, ali da, uslijed borbe za preživljavanje, toga još nismo svjesni. Umjesto da pokažemo Europi i svijetu svu svoju ljepotu, otvorimo se prema različitim mogućnostima suradnje i učenja, mi se zatvaramo. Namećemo brojne administrativne prepreke, često kompliciranu i nelogičnu zakonsku regulativu koja u ostatku Europe ne postoji ili je znatno olakšana. Umjesto da iskoristimo brojne prilike koje se nude na zajedničkom tržištu od pola millijardi ljudi, privučemo što veći broj poslovnih ljudi, ulagača, turista tijekom cijele godine, a ne samo ljeta, mi smo praktički na početku. U potrazi za vlastitim identitetom.
Tamo gdje se sklapaju novi poslovi i razvija ekonomija, tamo se organiziraju poslovni sastanci, konferencije, skupovi. Njemačka je najbolji primjer. Nacionalni kongresni ured definirao je šest konkurentnih područja u skladu s tržišnim kretanjima - medicina i zdravstvo, logistika i prijevoz, kemijska i farmaceutska industrija, tehnologija i inovacije, energetika i zaštita okoliša te financijski sektor. Gotovo 60% svih korporativnih događanja u Njemačkoj povezana su uz navedene sektore, a kongresni uredi podržavaju navedene grane i kompetencije, promoviraju skupove iz navedenih područja te se umrežavaju s vodećim svjetskim korporacijama i asocijacijama povezanim s navedenim područjima. Bez jake nacionalne, izvozno orijentirane ekonomije, bez definiranja najvažnijih strateških grana i usmjeravanja marketinških napora upravo u te grane, nema uspjeha niti na kongresnom tržištu.
Osim definiranja i uspješnog komuniciranja onoga u čemu smo najbolji i najkonkurentniji, za uspjeh na međunarodnom kongresnom tržištu iznimno je važna istinska, a ne samo deklarativna suradnja svih sudionika na tržištu: od kongresnih ureda, kongresnih organizatora, do dobavljača i posrednika u lancu. U najnovije vrijeme to se naziva koopeticija (engleski co-opetition – složenica riječi cooperative competition). Dokle god svatko nastupa sam za sebe i gleda isključivo vlastiti interes, naša kongresna industrija neće biti homogena, nti dovoljno jaka da bude prepoznata kao važan dio hrvatskog gospodarstva. Sve do tada nećemo imati niti jedan veliki kongresni centar, nećemo povećati broj međunarodnih letova, hoteli će biti zainteresirani samo za profit od broja noćenja u ljetnoj sezoni, agencije će biti zainteresirane samo za vlastitu proviziju... Dijalog svih uključenih je ključ i ako ništa drugo, onda od Europe trebamo naučiti voditi konstruktivan dijalog, sve dok se ne pronađu zajednička rješenja. Ako može Monako, mala europska kneževina, ujediniti u zajedničkoj kampanji nacionalni kongresni ured, najveći kongresni centar, hotele i DMC agencije u destinaciji, možemo i mi.
Još je puno posla pred nama. Ako budemo otvoreni za dijalog, pronaći ćemo najbolji način kako se istaknuti od konkurencije i privući nove ljude i poslove u Hrvatsku. Ako ne budemo, onda će nam svi drugi biti krivi što se ne snalazimo na velikom, otvorenom moru Europske Unije. Dobra vijest je da se upravo male zemlje, izvozno orijentirane, mogu lakše prilagoditi promjenama i same pronaći izlaz iz krize. Još bolja vijest je da nam je od 2013. do 2020. na raspolaganju preko 13 milijardi eura iz europskih fondova, iz kojih možemo financirati i dobre, inovativne projekte u turizmu. Dakle, sve je u našim vlastitim rukama. Na tom putovanju želim nam samo malo više pameti, hrabrosti i otvorenosti, sve ostalo već imamo!
Daniela Kos,
PoslovniTurizam.com
